
Jovanjica
Imenik jedne afere
Da li će nakon dva meseca biti pušten na slobodu čovek koji je predstavljen kao najveći uzgajivač droge i da li će javnost saznati nešto više osim da braća Vučić nemaju nikakve veze sa slučajem
Da li će nakon dva meseca biti pušten na slobodu čovek koji je predstavljen kao najveći uzgajivač droge i da li će javnost saznati nešto više osim da braća Vučić nemaju nikakve veze sa slučajem
Mada je bio urednik u najvećem delu svoje karijere, Dragoljub Žarković je svoj novinarski talenat pokazivao u veoma različitim formama izražavanja. Kao skupštinski izveštač u mlađim godinama, dobro je vladao ekonomskom tematikom. Jedinstven je bio i po svojim kratkim, takoreći haiku, uvodnicima pod naslovom od samo tri slova (vidi Boj, Dim, itd.), koje je dugo pisao u "Vremenu". Njegov kreativni rukopis pokazuje i neponovljivu sposobnost kombinovanja vlastitih komentatorskih ocena sa reporterskim pasažima koji govore sami za sebe, jer je on, zapravo, po vokaciji bio reporter. Često je svoje komentare svodio na predočavanje serije fakata uz jednu kratku poentu, kojom bi, kako je govorio, "zavrnuo mačku trepavice". Pišući pitke a ne didaktičke komentare, Žarković je radije pribegavao uravnoteženom rasuđivanju, duhovitom obrtu, pa i ironičnom otklonu nego prejakim rečima. Smatrao je da galame oni s malo talenta i malo vaspitanja
Malo koga je potcenio, mnogima je dao kredit kakav nisu mogli da vrate. Ne bivajući kadar za olaki nihilizam za kojim posežu kvarni jer u drugome vide sopstveni odraz, uvek je polazio od onog najboljeg u saradniku, prijatelju, kolegi, i držao se toga sve dok ovaj ne bi u potpunosti iscrpeo zalihe tog boljeg u sebi
Okupljali smo se svake subote za stolom i – nećete verovati – nikada se nije pričalo o politici. Ako je redakcija bila središte njegovog profesionalnog života, kafana je bila njegova vazdušna banja
Žare je bio čovek od principa. U vremenu kada su mnogi davali laka obećanja, širili zavodljive zablude, skretali na političke i ekonomske stranputice, Žare (i sa njim "Vreme") išao je težim putem. Svojim putem
Da bi sebi i drugima objasnili nemoć da u izborima pobede aktuelnog vlasnika sistema, Vučića uzdižu u beskrajne visine, pridaju mu moć koju on nema, čine ga sveprisutnim velikim bratom urbi et orbi, ne vide njegovu zastrašenost i ovakvom opozicijom
Nije u tome ključna stvar, iako je jasno da predsedniku Srbije Vučiću strahovito nedostaje onaj neko ko ide iza njega i šapuće mu "seti se, ti si samo čovek". Na ključnu stvar će institucije morati da misle i po njoj da delaju, naravno, nakon oslobođenja
Njegov se resor bavi radom, a radnici ga ne zanimaju, ni živi ni mrtvi. Zatim je tu zapošljavanje, a žmuri na iskorišćavanje indijskih radnika u Srbiji. U nazivu ministarstva stoji i da je ono zaduženo za socijalna i boračka pitanja. Porodilje primaju par stotina dinara, a veterani protestuju pod šatorima u Pionirskom parku u Beogradu
"Ne verujem da je iko ko je odrastao devedesetih izbegao da ponese određenu vrstu traume zbog stvari koje su se dešavale, samo zavisi kako se odnosio prema njoj. Čovek se prilagodi na svašta, nije to problem. Problem je šta se dešava u čoveku kad živi takav život koji ga menja na ćelijskom nivou"
Država ovde ne postoji da garantuje primenu zakona i društvenog dogovora, već da legalizuje prisvajanje i zloupotrebu javnih resursa, MSU je samo jedan od njih
O filmovima dveju autorki koje nisu dobile Oskara, ali raspolažu važnijim umetničkim adutima
Licem u lice (Forhøret), Kristofer Boe (scenario Kristofer Boe i Jakob Vajs), Miso film, 2019.
Jedan portal objavljuje fotografiju postavljanja pločica u kupatilu, uz naslov da je KERAMIČAR postavljen za direktora muzeja... Pa, nema nikakve veze što je Viktor Kiš keramiku diplomirao na Akademiji primenjenih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Za sve nas koji nismo kustosi, ali – možemo da pogledamo, slika govori hiljadu reči
"Moje realno iskustvo Jugoslavije je kratko i gotovo da ga se ne sećam", izjavila je nedavno književnica Ana Vučković u intervjuu "Danasu", što skreće pažnju na narod koji nestaje
Prema rezultatima poslednjeg PISA testiranja 40 odsto petnaestogodišnjaka u Srbiji funkcionalno je nepismeno. Javnost se zabrinula zbog posledica ove pojave, zbog vidnog osiromašenja jezičkih, emotivnih i kritičkih kapaciteta učenika, a o njenom uzroku – krizi čitanja, koja počinje u osnovnoj školi – retko se govori
Vest da su komedije Žorža Fejdoa tek nedavno prvi put štampane na srpskom jeziku, o čemu smo pisali u prošlom broju, opravdano je istaknuta. Naime, spisak važnih knjiga koje je nemoguće čitati na savremenom srpskom jeziku zapanjujuće je dugačak. Tekst koji sledi ilustruje tu činjenicu
Pored Šešelja, uvek ćete izgledati kao anđeo demokratije i tolerancije, on je idealan ram za politički selfi, koji možete poslati i domaćoj i stranoj javnosti
Prisustvo verske nastave u školama doživljeno je kao političko, a ne kao obrazovno pitanje. Zašto? Šta zapravo hoćemo od verske nastave
Ako se kojim slučajem pomene ime Lujo Davičo nezavisno od osnovne i srednje baletske škole u Beogradu, koja je po njemu nazvana, malo ko će znati o kome se govori. Zato je nedavno objavljena knjiga Saše Brajović Lujo Davičo, fragmenti života (izdavač Clio) doživljena kao priča o nepoznatom
"Teraju nas da mislimo na jedan način i da pišemo o uskom krugu tema i tako nas vaspitavaju, dresiraju. Ako hoću da budem pisac, moram da navezem 300 strana o tome kako srpski kraljevi kopaju oči jedni drugima ili kako je profesor obljubio učenicu"
Urbani je prostor do poslednjeg kvadratnog metra dizajniran sa jasnom idejom o njegovoj upotrebi. Tu šetaj, tu trčkaraj, tu napravi selfije, tu poljubi devojku, tu bleji u reku i razmišljaj o životu. Nema više nedizajniranog iliti degradiranog prostora
Ovo je vrhunski dizajniran, pametan, ali i uzbudljiv film, duhovit, krcat šarmantnim i/ili zanimljivim likovima, pun zgodnih rediteljskih rešenja, a uz to u dramaturškom smislu jasno utemeljen u krivudavom a ipak dovoljno zauzdano glavolomnom pristupu naraciji
"Teško je očekivati da se masovno oslobađa zaključana energija u društvu koje je, kada se posmatra šira slika, duhovno dovedeno na rub egzistencije. Mladi se plaše da se u bilo kom smislu bave nečim što im ne donosi sigurnost, a velike ideje su uvek vrlo nesigurne"
Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše se vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se, sam ističući svu tragediju glavnog lika