
Intervju – dr Vladimir Đurđević, klimatolog
Gušenje u magli
"Meteorološki uslovi ne mogu biti krivi ni na koji način, oni samo pomažu da se jasnije vidi kako imamo problem sa zagađenjem"
"Meteorološki uslovi ne mogu biti krivi ni na koji način, oni samo pomažu da se jasnije vidi kako imamo problem sa zagađenjem"
Ujedinjene nacije su 27. januar proglasile za Međunarodni dan sećanja na žrtve nacionalsocijalizma. Jedinice sovjetske armije su na taj dan 1945. godine oslobodile koncentracioni logor Aušvic. Savet Evrope je preporučio da se tim povodom u svim školama održi čas na temu holokausta. U Srbiji se na taj dan slavi Sveti Sava, nije zgodno istovremeno podsećati na koncentracione logore, ali bi za to mogao da se odredi neki drugi dan. Ja ovu priliku koristim da skrenem pažnju da Srbija u Aušvicu nema svoju nacionalnu izložbu, iako joj je odavno na raspolaganje stavljen prvi sprat bloka 17 koji bi trebalo da deli sa drugim državama nastalim iz Jugoslavije
U decembru je napisan zakon o vraćanju sedam dela Nikolaja Reriha Rusiji, u zamenu za 166. list Miroslavljevog jevanđelja. Nedavni apel stručnjaka poslednja je prilika da se ovaj zakon ne izglasa zato što koristi formulaciju koja nije tačna
Ogromna većina o njemu izrečenoga ne ostavlja sumnje da se Štulića shvata pre svega kao idola. Ako su takve predstave, kako se tim povodom sam izrazio, skorup od lažnih stvari, koje su doslovce mit, ne utažuje li se takvom papazjanijom glad njenih propagatora za izvesnim duhovnim namirnicama
U stilskom smislu, Ivana Grozna je izdanak poletnije struje arthaus spoja autofikcije i naglašenog naturalizma; drugopomenuto ovaj film dovodi u dovoljno jasnu vezu sa naslovima iz korpusa novog rumunskog filma
"Kada u jednom društvu imate političku formaciju koja na dnevnom nivou produkuje više kriza nego što Mercedes proizvodi vozila, onda je potpuno jasno gde je izvor, ali i gde je rešenje problema"
Arhitektura Beograda prati haotičan razvoj države, ne samo po različitim stilovima izgradnje, već i po nizu ruševina i nedovršenih zgrada
Da je postojala (politička) volja da se ovaj skandal spreči, bio je dovoljan jedan telefonski poziv, jedini koji se u tabloidima sluša. Bilo je dovoljno jedno "povucite tekst", "povucite naslovnu" ili "povucite tiraž". Do toga ipak nije došlo, verovatno zato što je procenjeno da bi ovako "sočna" stvar mogla da zabavi živalj inače željan zabave gladijatorskog tipa
Kako je izgledao prvi TV nastup čoveka koji je obelodanio da se na poljoprivrednom gazdinstvu Jovanjica pored Stare Pazove umesto paradajza i rotkvica uzgaja marihuana i zbog čega je bilo važno da baš on sve kaže sam u policijsku kameru? Zašto je MUP napravio do sada neviđen presedan? I kako se dogodilo da nagrađivani policajac, jedan od najzaslužnijih ljudi za masovne zaplene kojima se ponosi ministar Stefanović, naprasno postane predmet obrade Službe unutrašnje kontrole zbog mogućih radnji koje nisu u skladu sa pravilima službe
Slobodan Šijan je počeo snimanje filma Budi Bog s nama o Bošku Tokinu, o kome retko ko nešto zna, iako je bio prvi filmski autor na ovim prostorima, lučonoša filmske kritike i prvi ovdašnji filmski autor koji je zbog svog delovanja dopao zatvora
Jedna u nizu pojava u kojoj smo među najboljima na svetu uprkos nesrazmernoj pažnji društva, a koja živi među studentima i zahvaljujući njima
"Pošteno govoreći, ovde moral i politika ne idu zajedno. Ponekad sam bio sa ljudima koji su postali preletači, otišli su kod naprednjaka. Analizirao sam kako izgleda to njihovo uključivanje u novonastalu situaciju, u tu interesnu grupu. Oni svi najpre moraju proći radikalski dril – moraju biti tako isključivi, tako dramatično nepodnošljivi u poništavanju onoga što su bili do tada i onog što sada jesu. Prvo morate biti radikal, pa se onda kao radikal presvučete u naprednjaka. To je jedna inicijacija, jedna metamorfoza demokrata u ono što su naprednjaci. Što je najvažnije, oni često deluju i ekstremnije u osporavanju onoga što su oni bili nego sami pripadnici stare nomeklature oko Vučića"
Kako to da je i nakon ugrađivanja postrojenja za smanjenje sumpora u dimu iz Termoelektrane "Kostolac B", emisija ove zagađujuće materije tokom 2018. bila višestruko veća od dozvoljene
"Treba da se naučimo da ne mrzimo nikoga u sukobima, suprotno od onoga što nas uči vlast. Ali kao što ne možeš da mrziš bolesnog čoveka, tako ne možeš ni da zanemaruješ bolest. Moraš da razviješ svoj imunitet; ako treba da se napravi neki karantin za najviše obolele, napravićemo i to... ali nema mržnje, već staranje o tome da se bolest ne širi. Kada vidiš da su svi, i oni za i oni protiv vlasti, zaraženi istim stilom, ti kažeš: nema nikakve promene. Ali upali smo u zamku da se ne bavimo bolešću nego stalno bolesnim pojedincima. A živimo u doba epidemije"
Životna stvarnost i kosovski mit stalno se kroz našu istoriju bore, ali jedno bez drugog ne mogu. Bez topline svakodnevnog života nije moguće izdržati ledenu lepotu šapata o junaštvu, žrtvi, izdaji, ljubavi i slobodi, koji se kroz vekove prenosi. Bez mita, pak, život i njegova udobnost postaju sami sebi svrha, tupo obitavanje u organskom lancu promena san – budnost, sitost – glad, život – smrt
"Jedno je kad vam emocije odlučuju koja vam se boja više sviđa, ali ako vas vode emocije u politici, kad odlučujete o velikom broju ljudi, to otvara mogućnost za manipulaciju, ali i za eskalacije kakve ne bismo voleli da vidimo u 21. veku. Ono što je meni nejasno u ovom trenutku jeste šta treba da se desi da se ljudi trgnu i shvate da tim putem nećemo daleko stići. Nemam odgovor na to pitanje, ali sam vrlo zabrinuta"
"Kada idemo da gledamo izložbe, sve vreme nam se nudi taj neki letak, uputstvo šta treba da vidimo, šta je umetnik želeo da kaže. Zašto moramo da imamo pomoć da razumemo šta je on hteo da uradi ako se to ne vidi ili se ne oseća"
Nekoliko neobaveznih sličica iz "adventskog" Zagreba, formiranih u svesti više radoznalog nego zazornog beogradskog putnika-namernika, na kojeg na ulici navališe svi najžilaviji stereotipi koji su u opticaju
Površine nepunih sedam kvadratnih kilometara, Gibraltar geografski pripada Iberijskom poluostrvu, London ga tretira kao svoju prekomorsku teritoriju, a Madrid kao britansku koloniju. Nakon Bregzita situacija bi mogla da se iskomplikuje
"Želim da verujem da ima mnogo Taneta i da su upravo to ljudi koji čine ovo naše društvo. Oni su na margini, sklonjeni, doživljavaju udarce – ali se ne predaju. To je moja vera u Srbiju i sam život zbog svega što smo prošli: ratove, raspad države, bedu, slom sistema... Jednu od poslednjih rečenica koju Tane kaže na kraju druge sezone Senki nad Balkanom, napisao sam ja. Elem, pred ubistvo kralja Aleksandra i na početku tog velikog nastupanja fašizma, Maja Davidović kaže: ‘Ne piše nam se dobro, nisu nas predvideli u tom novom svetu.’ Tane joj na to odgovara: ‘Njihovo je da predviđaju, a naše da ih ne jebemo dva posto.’ Mi tu bitku, naravno, ne možemo dobiti. Ali šta nam preostaje? Pa, da ih ne jebemo dva posto i da guramo svoje. To je moja poruka, moj stav i filozofija svih Taneta"
Jula 2019, svet je obeležavao pedeset godina otkako je ljudska noga prvi put kročila na Mesec, a Srbija se sećala dva dana tokom kojih je ugostila američke astronaute. Priču o našem najmlađem novinaru koji je tada bio sa njima, objavljujemo u feljtonu "Srbija i Sjedinjene Američke Države – dve zemlje, jedna kultura", koju realizuju "Vreme" i magazin "Vitraž"
Koliko su danas udaljeni kreativni i stvaralački poligoni nauke i umetnosti, i da li ih i u kojoj meri možemo preplitati i sučeljavati? I da li umetnost može da otvori savremenu nauku, da nam približi apstraktne pojmove ali, istovremeno, i podstakne na preispitivanje, društveni angažman i kritičko promišljanje
Sa Rašom Todosijevićem i Marinelom Kožulj, razgovor povodom najnovijeg uspeha u njegovoj karijeri, o svemu i svačemu, a najviše o umetniku i umetnosti u Srbiji
Zamišljeno je da projekat "Naše selo" bude ogledni i da pokaže kako bi poljoprivredna proizvodnja u današnjem selu u Srbiji mogla da bude efikasna i kako bi moderni srpski seljak trebalo da posluje. Posle nešto više od godinu dana od početka, ekipa nedeljnika "Vreme" posetila je sela Dubočane i Mala Jasikova, udaljene pola sata vožnje severno od Zaječara i razgovarala sa seljacima koji su deo ovog programa, a planirano je da i dalje traje
Koncept scenarističke sobe (writers’ room) gde različiti scenaristi zaista rade zajedno i istovremeno na istom scenariju, lagano pušta korenje i u ovdašnjem poimanju savremenog scenarističkog i/ili dramaturškog rada
Mediji su, a naročito televizije, u srpskoj politici važniji od programa, od personalnih rešenja, od vizije političara; medijska obraćanja veoma često i kod vlasti i kod opozicije predstavljaju jedini vid aktivnosti
"Ključno pitanje je šta će biti angažirano za pet do deset godina, jer mi živimo u nekom trenutku kada je prevlast medija i prevlast vijesti tolika na naše svakodnevne živote da apsolutno ništa na ovom stolu i ništa oko nas nije izuzeto od politike, svaka moja riječ i svaka moja ijekavica je već u ovom kontekstu obilježena politikom, i to je nešto što je sad apsolutno naša svakodnevica"