Mediji su objavili informaciju da su imali uvid u “prva veštačenja bioloških tragova” i da se u njima navodi da nije pronađen nijedan trag Danke Ilić. Da li postupajuće tužilaštvo od dokaza jedino poseduje priznanje osumnjičenih čija saradnja sa policijom nije uspela da dovede ni do kakvog traga
...Marko Pantić
U esnafu postoji nepisano pravilo da se javno ne komentarišu predmeti u kojima ne postupate, bilo da se radi o sudstvu, tužilaštvu ili advokaturi. Međutim, neki predmeti – narodski rečeno slučajevi – takvi su da javnost ima i te kako opravdani interes da zna više od šturih informacija koje dobija iz saopštenja državnih organa. Takav predmet, nažalost, jeste “slučaj” Danke Ilić. Nažalost – jer po svemu što se do sada zna, ova devojčica koja nije napunila ni dve godine više nije među živima.
Kada je 26. marta ove godine u medijima odjeknula vest da je devojčica nestala, javnost se brzo uzbunila i maltene da nije bilo čoveka u Srbiji koji nije želeo da pomogne u pronalasku deteta. Ubrzo su je tražili meštani, pripadnici lovačkih udruženja i gorske službe, a i dosta policajaca. Ovaj “slučaj” je i prvi u kojem se u Srbiji koristio sistem “Amber alert”, kod nas nazvan “PronađiMe”. Tužna vest je stigla nepunih deset dana od dana objave nestanka. Policija je 4. aprila obavestila javnost da je Danka Ilić ubijena 26. marta, osumnjičeni za njeno ubistvo lišeni su slobode i priznali izvršenje krivičnog dela, te da je iz automobila koji su koristili osumnjičeni prikupljen veliki broj bioloških tragova koji će biti prosleđeni na odgovarajuća veštačenja. Drugim rečim, delovalo je kako je gotovo nesporno da se o Danka Ilić nalazila u kolima osumnjičenih.
Sve informacije koje su u javnost dospele nakon 4. aprila u najmanju ruku su zbunjujuće, a neko bi verovatno rekao i uznemirujuće. Na ovom mestu se neću baviti medijima koji su vodili nehumanu kampanju protiv roditelja, a posebno majke nestalog deteta. Naprotiv, tekst će se baviti analizom informacija koje dolaze od državnih organa – policije i nadležnog tužilaštva.
Prva informacija koja je dodatno uzbunila i zabrinula javnost bila je da je brat jednog od osumnjičenih, koji je u tom trenutku i sam bio osumnjičen za pomaganje, preminuo u policijskoj stanici za vreme policijskog zadržavanja. Policija je objavila da je umro “prirodnom smrću” i gotovo nikakvu bližu informaciju o tome nismo dobili. Nekoliko dana nakon toga, mediji objavljuju da su imali uvid u sudsko-medicinsko veštačenje i da se u njemu navodi da je ovo lice preminulo usled nasilne, a ne “prirodne” smrti. Ovakav postupak može imati implikacije na ceo predmet Danke Ilić i izazvati sumnju u kompletno postupanje policije. Ukoliko je istina da je ovo lice preminulo nasilnom smrću u policijskoj stanici za vreme policijskog zadržavanja, verujem da bi ceo događaj morao biti predmet opsežne unutrašnje kontrole, a vrlo verovatno i nekog novog krivičnog postupka.
Ono što je tada bilo, a što je i dalje uznemirujuće jeste da policija zajedno sa svim pratećim službama nije uspela da pronađe telo Danke Ilić. Policija je objavila da su osumnjičeni u potpunosti priznali izvršenje krivičnog dela i da su sarađivali sa policijom sve vreme, navodno vodeći policiju na čitavu sopstvenu trasu kretanja tog kritičnog dana. Međutim, finale potrage za telom je ipak izostalo. Ono što je takođe izostalo, shodno informacijama iz medija, jeste i pronalaženje bilo kojih bioloških tragova maloletne oštećene.
Pre nekoliko dana mediji su objavili informaciju da su imali uvid u “prva veštačenja bioloških tragova” i da se u njima navodi da nije pronađen nijedan trag Danke Ilić. Čini mi se da ova informacija nije izazvala neophodnu pažnju javnosti, te da je pozornost javnosti možda trajala malo kraće nego što bi trebalo da bude u ovom slučaju. Jer, kada uporedimo zvanične informacije policije sa onima što smo kasnije saznavali u medijima, možemo utvrditi sledeće: 1. krivični događaj je okarakteirsan kao teško ubistvo (ubistvo deteta), identifikovani su osumnjičeni koji su lišeni slobode i koji su u potpunosti priznali izvršenje – a državni organi nisu uspeli da pronađu telo oštećene; 2. lišen je slobode i osumnjičen za pomaganje brat osumnjičenog za ubistvo koji je preminuo nakon samo nekoliko sati boravka u policijskoj stanici – nakon čega su se pojavile oprečne informacije o uzroku njegove smrti; 3. policija je informisala javnost da je veliki broj bioloških tragova izuzet iz vozila osumnjičenih i sa terena – ali nijedan od tih tragova ne pripada maloj Danki Ilić.
Ovakav razvoj događaja najblaže rečeno baca sumnju u postupanje državnih organa. Po napred navedenim informacijama, ispada da postupajuće tužilaštvo od dokaza poseduje jedino priznanje osumnjičenih, čija saradnja sa policijom nije uspela da dovede ni do kakvog traga oštećene. Cela stvar dobija i dodatnu dimenziju u vidu sumnjive smrti brata jednog od osumnjičenih. U poslednjih nekoliko dana nema informacija da su organi koji vode istragu napravili neki pomak u istoj. Najiskrenije bih voleo da se taj pomak desi što pre, najviše zbog celokupne porodice maloletne oštećene, a zatim i zbog celokupne javnosti u zemlji koja je pratila ovaj “slučaj”. U suprotnom, sa priznanjem koje ne može biti potkrepljeno materijalnim dokazima i sumnjivom smrti u policijskoj stanici navodnog pomagača, ovaj “slučaj” bi mogao da ode i u smeru suprotnom od onog koji nam se činio u početku.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čak i da Tužilaštvo za organizovani kriminal u slučajevima Nadstrešnica i Generalštab, ali i mnogim drugim, uradi svoj posao, sporno je da li će policija pristati da hapsi osumnjičene
Dva čoveka na dve stolice simbolizuju propast naše politike, jer ni Bajatovićevi Rusi ni Đurićevi Amerikanci sada nisu prijateljski nastrojeni ka Srbiji. Doduše, po izrazu lica, kod rusofila vlada veća apatija. Treća stolica, pored Đurića, simbolično je prazna, što nam poručuje da nema nade da će neko treći, recimo braća Kinezi, da nam pomogne. Šta još govori slika “tihog hoda”
Pisanje romana predstavlja za Rilkea potpuno iscrpljujuće iskustvo i nakon njega on nekoliko godina neće moći da napiše ništa novo, živeće u potpunoj agoniji da je presahnuo i da kao pesnik više ništa neće biti u stanju da stvori. Za pomoć se, naravno, obraća Lu Salome, a ona ga 1913. upoznaje sa Frojdom. Ni jedan od tih susreta ne donosi mu nikakvu pomoć ili olakšanje. On ostaje u strahu da bi izlečenje uništilo njegovu kreativnost, da bi “s nestankom njegovih đavola nestali i njegovi anđeli”
Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama
Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!