

Izložba
Sarajevo-Beograd: Kultura nikada ne nastaje u izolaciji
Radovi 61 umetnika iz Beograda biće izloženi u Sarajevu u okviri projekta Kreativni dijalog, s porukom da kultura nikada ne nastaje u izolaciji


Mediji su objavili informaciju da su imali uvid u “prva veštačenja bioloških tragova” i da se u njima navodi da nije pronađen nijedan trag Danke Ilić. Da li postupajuće tužilaštvo od dokaza jedino poseduje priznanje osumnjičenih čija saradnja sa policijom nije uspela da dovede ni do kakvog traga


U esnafu postoji nepisano pravilo da se javno ne komentarišu predmeti u kojima ne postupate, bilo da se radi o sudstvu, tužilaštvu ili advokaturi. Međutim, neki predmeti – narodski rečeno slučajevi – takvi su da javnost ima i te kako opravdani interes da zna više od šturih informacija koje dobija iz saopštenja državnih organa. Takav predmet, nažalost, jeste “slučaj” Danke Ilić. Nažalost – jer po svemu što se do sada zna, ova devojčica koja nije napunila ni dve godine više nije među živima.
Kada je 26. marta ove godine u medijima odjeknula vest da je devojčica nestala, javnost se brzo uzbunila i maltene da nije bilo čoveka u Srbiji koji nije želeo da pomogne u pronalasku deteta. Ubrzo su je tražili meštani, pripadnici lovačkih udruženja i gorske službe, a i dosta policajaca. Ovaj “slučaj” je i prvi u kojem se u Srbiji koristio sistem “Amber alert”, kod nas nazvan “PronađiMe”. Tužna vest je stigla nepunih deset dana od dana objave nestanka. Policija je 4. aprila obavestila javnost da je Danka Ilić ubijena 26. marta, osumnjičeni za njeno ubistvo lišeni su slobode i priznali izvršenje krivičnog dela, te da je iz automobila koji su koristili osumnjičeni prikupljen veliki broj bioloških tragova koji će biti prosleđeni na odgovarajuća veštačenja. Drugim rečim, delovalo je kako je gotovo nesporno da se o Danka Ilić nalazila u kolima osumnjičenih.
Sve informacije koje su u javnost dospele nakon 4. aprila u najmanju ruku su zbunjujuće, a neko bi verovatno rekao i uznemirujuće. Na ovom mestu se neću baviti medijima koji su vodili nehumanu kampanju protiv roditelja, a posebno majke nestalog deteta. Naprotiv, tekst će se baviti analizom informacija koje dolaze od državnih organa – policije i nadležnog tužilaštva.
Prva informacija koja je dodatno uzbunila i zabrinula javnost bila je da je brat jednog od osumnjičenih, koji je u tom trenutku i sam bio osumnjičen za pomaganje, preminuo u policijskoj stanici za vreme policijskog zadržavanja. Policija je objavila da je umro “prirodnom smrću” i gotovo nikakvu bližu informaciju o tome nismo dobili. Nekoliko dana nakon toga, mediji objavljuju da su imali uvid u sudsko-medicinsko veštačenje i da se u njemu navodi da je ovo lice preminulo usled nasilne, a ne “prirodne” smrti. Ovakav postupak može imati implikacije na ceo predmet Danke Ilić i izazvati sumnju u kompletno postupanje policije. Ukoliko je istina da je ovo lice preminulo nasilnom smrću u policijskoj stanici za vreme policijskog zadržavanja, verujem da bi ceo događaj morao biti predmet opsežne unutrašnje kontrole, a vrlo verovatno i nekog novog krivičnog postupka.
Ono što je tada bilo, a što je i dalje uznemirujuće jeste da policija zajedno sa svim pratećim službama nije uspela da pronađe telo Danke Ilić. Policija je objavila da su osumnjičeni u potpunosti priznali izvršenje krivičnog dela i da su sarađivali sa policijom sve vreme, navodno vodeći policiju na čitavu sopstvenu trasu kretanja tog kritičnog dana. Međutim, finale potrage za telom je ipak izostalo. Ono što je takođe izostalo, shodno informacijama iz medija, jeste i pronalaženje bilo kojih bioloških tragova maloletne oštećene.
Pre nekoliko dana mediji su objavili informaciju da su imali uvid u “prva veštačenja bioloških tragova” i da se u njima navodi da nije pronađen nijedan trag Danke Ilić. Čini mi se da ova informacija nije izazvala neophodnu pažnju javnosti, te da je pozornost javnosti možda trajala malo kraće nego što bi trebalo da bude u ovom slučaju. Jer, kada uporedimo zvanične informacije policije sa onima što smo kasnije saznavali u medijima, možemo utvrditi sledeće: 1. krivični događaj je okarakteirsan kao teško ubistvo (ubistvo deteta), identifikovani su osumnjičeni koji su lišeni slobode i koji su u potpunosti priznali izvršenje – a državni organi nisu uspeli da pronađu telo oštećene; 2. lišen je slobode i osumnjičen za pomaganje brat osumnjičenog za ubistvo koji je preminuo nakon samo nekoliko sati boravka u policijskoj stanici – nakon čega su se pojavile oprečne informacije o uzroku njegove smrti; 3. policija je informisala javnost da je veliki broj bioloških tragova izuzet iz vozila osumnjičenih i sa terena – ali nijedan od tih tragova ne pripada maloj Danki Ilić.
Ovakav razvoj događaja najblaže rečeno baca sumnju u postupanje državnih organa. Po napred navedenim informacijama, ispada da postupajuće tužilaštvo od dokaza poseduje jedino priznanje osumnjičenih, čija saradnja sa policijom nije uspela da dovede ni do kakvog traga oštećene. Cela stvar dobija i dodatnu dimenziju u vidu sumnjive smrti brata jednog od osumnjičenih. U poslednjih nekoliko dana nema informacija da su organi koji vode istragu napravili neki pomak u istoj. Najiskrenije bih voleo da se taj pomak desi što pre, najviše zbog celokupne porodice maloletne oštećene, a zatim i zbog celokupne javnosti u zemlji koja je pratila ovaj “slučaj”. U suprotnom, sa priznanjem koje ne može biti potkrepljeno materijalnim dokazima i sumnjivom smrti u policijskoj stanici navodnog pomagača, ovaj “slučaj” bi mogao da ode i u smeru suprotnom od onog koji nam se činio u početku.
Autor je advokat


Radovi 61 umetnika iz Beograda biće izloženi u Sarajevu u okviri projekta Kreativni dijalog, s porukom da kultura nikada ne nastaje u izolaciji


Posle veoma toplog petka sledi još toplija subota. U pojedinim delovima Srbije na snazi je crveni meteoalarm


Kako je student Miloš Pavlović, koji je u Ćacilendu hteo “da uči”, pao na svim moralnim i životnim ispitima? Da li je pretnja klanjem Vučiću udbaška inscenacija ili ničim opravdano privlačenje pažnje? Kakve veze s tim ima režimski šešeljizam? I zašto neizvesnost poništava ličnost


Sve ih puca nelagoda do izbezumljenja, ali svi odreda glume kako samo to žele od života. Zapliću u kolu, fleke od znoja pod pazuhom, srbovanje na maks, rakija i vrućina udarile, vidi se manjak kiseonika, ali nema odustajanja, predaja nije opcija! Samo zamišljam kako li se iz šatora baca pegla


Prosečna plata u Srbiji u 2025. je 932 evra, dok je u Crnoj Gori taj iznos 1012 evra. Iste godine u Srbiji je prosečna penzija bila 430 evra, dok su crnogorski penzioneri dobijali 535 evra. Ovakva preraspodela ukazuje na to da u Srbiji postoji namera da se stanovništvo drži u podređenom ekonomskom položaju kako bi se lakše moglo manipulisati putem podele novca lojalnima i kupovinom naklonosti glasača na izborima. Ovo se posebno odnosi na million i po srpskih penzionera
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve