Koliko policija broji MUP Srbije? Šta tu pokazuju slučajevi inspektora Milenkovića i Mitića, a šta hapšenje Belivukove bande? Zašto MUP nije čuvao studentske blokade i zbog čega je počeo? Kako je svaki karijerista i poltron u policiji dobio priliku da tobože štiti zakon i poredak? I na kakav način se preti onim policajcima koji to zaista čine
Kapacitet Narodnog pozorišta u Leskovcu iznosi 278 sjedišta. Tu je Aleksandar Vučić 22. marta obavio još jedan u nizu “razgovora sa narodom”. Istovremeno, ispred teatra i policijskog kordona, višestruko veći broj Leskovčana zviždao je predsjedniku Srbije.
Vučić je ipak rekao nešto što se moglo zapamtiti. A to je da će biti promijenjeni policajci i tužioci koji neće da štite “zakon i poredak”. Mada obje institucije odavno nisu pretrpjele veći udarac, tekst se – ovog puta – drži samo MUP-a.
Šugavo stanje u policiji nije tajna. Svega se tu može naći: korupcije, kriminala, politizacije, zloupotreba, stranačkog zapošljavanja i napredovanja… Poslušništvo se cijeni i nagrađuje, profesionalizam i uspjesi u borbi protiv kriminala – kažnjavaju. Najbolji primjer su sudbine inspektora Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića. Umjesto da budu nagrađeni i unaprijeđeni, prolaze najveću šikanu u novijoj istoriji policije zbog otkrivanja ogromne plantaže marihuane na imanju Jovanjica. Za to vrijeme, Predrag Koluvija – prvooptuženi u ovom predmetu – uživa sa ministrima na žurkama “Informera”.
Također, Milenković i Mitić su, što bi rekao Vučić, promijenjeni sa svojih funkcija. Da nije možda zbog odbijanja da štite “zakon i poredak”?
Inače, suđenje za “Jovanjicu II” nikako da ljudski počne. A i kako bi? Optužena je grupa policajaca, pripadnika BIA i vojne službe za zaštitu Koluvije, pa tu svašta može isplivati u sudnici. Možda – i po čijem su naređenju tako štitili “zakon i poredak”.
Afere, slučajevi Koluvije i Dijana Hrkalović, čitav način smjenjivanja Nebojše Stefanovića, a potom imenovanja Bate Gašića, Vulina i Dačića za njegove nasljednike na funkciji ministra unutrašnjih poslova ostavili su trajne ožiljke i teške posljedice. Konkretno: MUP je isparceliziran na zaraćene frakcije koje servisiraju interese svojih političkih zaštitnika i njihove klijente.
Čitalac se sigurno sjeća hapšenja Veljka Belivuka i njegove ekipe. Iako je policija dobro znala ovu bandu, pala je tek poslije političke odluke. I to – da ne bude nesporazuma – sa samog vrha. Ali kad je Vučić isto tako najavio istragu zbog korupcije u Upravi carina, vjetar je odnio čitav slučaj poput perja, a da javnost nikada ne sazna zašto. I to je, valjda, u službi zaštite “zakona i poretka.”
MUP Srbije se drži noktima za ivicu svoje funkcije u društvu. Umjesto da odmah na osnovu svog zakonskog imperativa zaštiti studentske blokade, policija je vrtjela palčevima. Što i da radi kad joj je lično šef države poručio da zalijetanje kolima u mirne demonstrante nije ni saobraćajni prekršaj.
A onda preokret. Nakon što su gaženja djevojaka šokirala i do srži uznemirila zemlju, Vučić se predomislio i naredio policiji da iziđe na ulice. Što je čekao? Izgovor da studenti nisu prijavljivali svoja okupljanja ne pije vodu. To ne rade ni sada, pa ih policija ipak čuva. Odgovor zato glasi – ne brine MUP o mladima, već o Vučićevom rejtingu.
Ipak, najveći dio policajaca – pogotovo oni u uniformama koje građani svakodnevno susreću – pošteno i časno vrši službu. Nisu oni nikakve moralne gromade već jednostavno dijele sudbinu rođaka, prijatelja i komšija. Kad im se naredi, čuvaće “ćacije” i praviti kordone. Nema tu posebnog entuzijazma, ali takav je posao.
U ovoj situaciji, generalno gledano, policajci nisi pribjegavali prekomjernom nasilju. Možda je to posljedica političke procjene da bi ispalo kontraproduktivno, a moguće je i da starješine na ulicama nisu htjele dati povod nadređenima da narede pendrečenje. Opet, ne treba odbaciti ni pretpostavku da pojedine frakcije u MUP naprosto žele diskvalificirati rivale kao nekog tko svojom pasivnošću odbija da štiti “zakon i poredak”.
Ali da stvarno stanje reda i mira više nije od značaja, lično je objavio šef države. Da narodu bude jasno – svaka frakcija u MUP (vulinovci, gašićevci, stefanovićevci, dačićevci i razni drugi) sada može pendrečiti, proglašavati biber sprejeve i štitnike za koljena terorističkim oruđem, privoditi po nahođenju, uskraćivati zaštitu i, uopće, maltretirati mirne demonstrante…
Zašto i ne bi, oni štite “zakon i poredak”, a ko drugačije kaže – u službi je “obojene revolucije” i mora biti promijenjen. To je ujedno i prilika za svakog poltrona i karijeristu da iskoristi značku kako bi izišao u susret željama predsjednika Srbije. Kakva profesionalna, važna je samo stranačka afirmacija.
Leskovački govor Aleksandra Vučića u tom smislu zaista je značajan. Na leđa MUP-a, pretovarenom unutrašnjim podjelama, podmetanjima i aferama, dodao je novi teret. Koliko ga još može izdržati policijska kičma, niko nema odgovor.
Sve što dotakne, kralj Mida je pretvarao u zlato. U Srbiji, poslije Vučićevog dodira ostaje samo prah, pepeo i skandal. Zašto bi policija bila izuzetak?
„3 Nuts Seeds“, „Nabrojte vaša omiljena 3 ukusa“, „TRI sistema odlaganja igračaka“… Da li poznati brendovi u Srbiji kupcima diskretno poručuju da 25. oktobra na biračkom listiću zaokruže broj tri?
Ovaj medijski eksperiment na ljudima uživo zapravo krši i etičke norme. Teško da bi bilo koji socijalni psiholog dobio dozvolu ili imao savesti da ga sprovede nad ispitanicima, bez obzira na njihov pristanak uz nadoknadu. Nad nama se ovo radi bez našeg pristanka i to džabe
Mladi se pripremaju, organizovani su, ne prestaju da rade i uče, deluju poletno i gotovo nepobedivo. Među starijima ima sumnji i strahova uprkos željama, briga praćenih pozivanjem na ranija iskustva, kao da nije očigledno da su ovi studentski protesti organizovani i vođeni bolje nego bilo koji do sada
Nemačka je izdvojila 500 milijardi evra za infrastrukturne projekte. Staroj naciji, međutim, nedostaje stručna radna snaga da bi mogla da ih realizuje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Cilj novosadskog mitinga bio je jasan: zastrašivanje, demonstracija masovnosti i dominacije, kao i pokazivanje snažnih kapaciteta za prinudu i nasilje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
