Koliko policija broji MUP Srbije? Šta tu pokazuju slučajevi inspektora Milenkovića i Mitića, a šta hapšenje Belivukove bande? Zašto MUP nije čuvao studentske blokade i zbog čega je počeo? Kako je svaki karijerista i poltron u policiji dobio priliku da tobože štiti zakon i poredak? I na kakav način se preti onim policajcima koji to zaista čine
Kapacitet Narodnog pozorišta u Leskovcu iznosi 278 sjedišta. Tu je Aleksandar Vučić 22. marta obavio još jedan u nizu “razgovora sa narodom”. Istovremeno, ispred teatra i policijskog kordona, višestruko veći broj Leskovčana zviždao je predsjedniku Srbije.
Vučić je ipak rekao nešto što se moglo zapamtiti. A to je da će biti promijenjeni policajci i tužioci koji neće da štite “zakon i poredak”. Mada obje institucije odavno nisu pretrpjele veći udarac, tekst se – ovog puta – drži samo MUP-a.
Šugavo stanje u policiji nije tajna. Svega se tu može naći: korupcije, kriminala, politizacije, zloupotreba, stranačkog zapošljavanja i napredovanja… Poslušništvo se cijeni i nagrađuje, profesionalizam i uspjesi u borbi protiv kriminala – kažnjavaju. Najbolji primjer su sudbine inspektora Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića. Umjesto da budu nagrađeni i unaprijeđeni, prolaze najveću šikanu u novijoj istoriji policije zbog otkrivanja ogromne plantaže marihuane na imanju Jovanjica. Za to vrijeme, Predrag Koluvija – prvooptuženi u ovom predmetu – uživa sa ministrima na žurkama “Informera”.
Također, Milenković i Mitić su, što bi rekao Vučić, promijenjeni sa svojih funkcija. Da nije možda zbog odbijanja da štite “zakon i poredak”?
Inače, suđenje za “Jovanjicu II” nikako da ljudski počne. A i kako bi? Optužena je grupa policajaca, pripadnika BIA i vojne službe za zaštitu Koluvije, pa tu svašta može isplivati u sudnici. Možda – i po čijem su naređenju tako štitili “zakon i poredak”.
Afere, slučajevi Koluvije i Dijana Hrkalović, čitav način smjenjivanja Nebojše Stefanovića, a potom imenovanja Bate Gašića, Vulina i Dačića za njegove nasljednike na funkciji ministra unutrašnjih poslova ostavili su trajne ožiljke i teške posljedice. Konkretno: MUP je isparceliziran na zaraćene frakcije koje servisiraju interese svojih političkih zaštitnika i njihove klijente.
Čitalac se sigurno sjeća hapšenja Veljka Belivuka i njegove ekipe. Iako je policija dobro znala ovu bandu, pala je tek poslije političke odluke. I to – da ne bude nesporazuma – sa samog vrha. Ali kad je Vučić isto tako najavio istragu zbog korupcije u Upravi carina, vjetar je odnio čitav slučaj poput perja, a da javnost nikada ne sazna zašto. I to je, valjda, u službi zaštite “zakona i poretka.”
MUP Srbije se drži noktima za ivicu svoje funkcije u društvu. Umjesto da odmah na osnovu svog zakonskog imperativa zaštiti studentske blokade, policija je vrtjela palčevima. Što i da radi kad joj je lično šef države poručio da zalijetanje kolima u mirne demonstrante nije ni saobraćajni prekršaj.
A onda preokret. Nakon što su gaženja djevojaka šokirala i do srži uznemirila zemlju, Vučić se predomislio i naredio policiji da iziđe na ulice. Što je čekao? Izgovor da studenti nisu prijavljivali svoja okupljanja ne pije vodu. To ne rade ni sada, pa ih policija ipak čuva. Odgovor zato glasi – ne brine MUP o mladima, već o Vučićevom rejtingu.
Ipak, najveći dio policajaca – pogotovo oni u uniformama koje građani svakodnevno susreću – pošteno i časno vrši službu. Nisu oni nikakve moralne gromade već jednostavno dijele sudbinu rođaka, prijatelja i komšija. Kad im se naredi, čuvaće “ćacije” i praviti kordone. Nema tu posebnog entuzijazma, ali takav je posao.
U ovoj situaciji, generalno gledano, policajci nisi pribjegavali prekomjernom nasilju. Možda je to posljedica političke procjene da bi ispalo kontraproduktivno, a moguće je i da starješine na ulicama nisu htjele dati povod nadređenima da narede pendrečenje. Opet, ne treba odbaciti ni pretpostavku da pojedine frakcije u MUP naprosto žele diskvalificirati rivale kao nekog tko svojom pasivnošću odbija da štiti “zakon i poredak”.
Ali da stvarno stanje reda i mira više nije od značaja, lično je objavio šef države. Da narodu bude jasno – svaka frakcija u MUP (vulinovci, gašićevci, stefanovićevci, dačićevci i razni drugi) sada može pendrečiti, proglašavati biber sprejeve i štitnike za koljena terorističkim oruđem, privoditi po nahođenju, uskraćivati zaštitu i, uopće, maltretirati mirne demonstrante…
Zašto i ne bi, oni štite “zakon i poredak”, a ko drugačije kaže – u službi je “obojene revolucije” i mora biti promijenjen. To je ujedno i prilika za svakog poltrona i karijeristu da iskoristi značku kako bi izišao u susret željama predsjednika Srbije. Kakva profesionalna, važna je samo stranačka afirmacija.
Leskovački govor Aleksandra Vučića u tom smislu zaista je značajan. Na leđa MUP-a, pretovarenom unutrašnjim podjelama, podmetanjima i aferama, dodao je novi teret. Koliko ga još može izdržati policijska kičma, niko nema odgovor.
Sve što dotakne, kralj Mida je pretvarao u zlato. U Srbiji, poslije Vučićevog dodira ostaje samo prah, pepeo i skandal. Zašto bi policija bila izuzetak?
Novi selektor fudbalske reprezentacije Srbije Veljko Paunović pokušaće na Vembliju da spasi što se spasti može. Mnogo je, međutim, važnije šta dolazi posle
Reč iz naslova dolazi kao krik posle Bezrečice na sva nepočinstva, nepravdu i poniženja ove vlasti prema sopstvenim građanima
Štrajk glađu takođe znači da se nadate da vreme koje protiče povećava pritisak i da će se zlotvori pokajati i iskupiti. Ovo je nenasilni oblik protesta koji ni u čemu ne ugrožava onoga protiv koga je usmeren, osim što apeluje na njegovu savest. I u tome leži velika opasnost štrajkova glađu – da možda pokušavate da utičete na savest tamo gde savesti i samilosti nema... A lako bi se moglo ispostaviti i da ti nemilosrdni što se sada smeju, pevaju i smišljaju politikantske ujdurme u sebi nose neku paklenu prazninu i glad, tako duboku i sveobuhvatnu da je baš ništa, nikakva gramzivost, vlastoljubivost, moć, bogatstvo, slava, nikad neće zasititi
Naslov emisije nije samo simboličan. On govori o toj preciznosti analize, nasuprot svakodnevnoj, višedecenijskoj izvitoperenosti društva u tranziciji
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
