Koliko policija broji MUP Srbije? Šta tu pokazuju slučajevi inspektora Milenkovića i Mitića, a šta hapšenje Belivukove bande? Zašto MUP nije čuvao studentske blokade i zbog čega je počeo? Kako je svaki karijerista i poltron u policiji dobio priliku da tobože štiti zakon i poredak? I na kakav način se preti onim policajcima koji to zaista čine
Kapacitet Narodnog pozorišta u Leskovcu iznosi 278 sjedišta. Tu je Aleksandar Vučić 22. marta obavio još jedan u nizu “razgovora sa narodom”. Istovremeno, ispred teatra i policijskog kordona, višestruko veći broj Leskovčana zviždao je predsjedniku Srbije.
Vučić je ipak rekao nešto što se moglo zapamtiti. A to je da će biti promijenjeni policajci i tužioci koji neće da štite “zakon i poredak”. Mada obje institucije odavno nisu pretrpjele veći udarac, tekst se – ovog puta – drži samo MUP-a.
Šugavo stanje u policiji nije tajna. Svega se tu može naći: korupcije, kriminala, politizacije, zloupotreba, stranačkog zapošljavanja i napredovanja… Poslušništvo se cijeni i nagrađuje, profesionalizam i uspjesi u borbi protiv kriminala – kažnjavaju. Najbolji primjer su sudbine inspektora Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića. Umjesto da budu nagrađeni i unaprijeđeni, prolaze najveću šikanu u novijoj istoriji policije zbog otkrivanja ogromne plantaže marihuane na imanju Jovanjica. Za to vrijeme, Predrag Koluvija – prvooptuženi u ovom predmetu – uživa sa ministrima na žurkama “Informera”.
Također, Milenković i Mitić su, što bi rekao Vučić, promijenjeni sa svojih funkcija. Da nije možda zbog odbijanja da štite “zakon i poredak”?
Inače, suđenje za “Jovanjicu II” nikako da ljudski počne. A i kako bi? Optužena je grupa policajaca, pripadnika BIA i vojne službe za zaštitu Koluvije, pa tu svašta može isplivati u sudnici. Možda – i po čijem su naređenju tako štitili “zakon i poredak”.
Afere, slučajevi Koluvije i Dijana Hrkalović, čitav način smjenjivanja Nebojše Stefanovića, a potom imenovanja Bate Gašića, Vulina i Dačića za njegove nasljednike na funkciji ministra unutrašnjih poslova ostavili su trajne ožiljke i teške posljedice. Konkretno: MUP je isparceliziran na zaraćene frakcije koje servisiraju interese svojih političkih zaštitnika i njihove klijente.
Čitalac se sigurno sjeća hapšenja Veljka Belivuka i njegove ekipe. Iako je policija dobro znala ovu bandu, pala je tek poslije političke odluke. I to – da ne bude nesporazuma – sa samog vrha. Ali kad je Vučić isto tako najavio istragu zbog korupcije u Upravi carina, vjetar je odnio čitav slučaj poput perja, a da javnost nikada ne sazna zašto. I to je, valjda, u službi zaštite “zakona i poretka.”
MUP Srbije se drži noktima za ivicu svoje funkcije u društvu. Umjesto da odmah na osnovu svog zakonskog imperativa zaštiti studentske blokade, policija je vrtjela palčevima. Što i da radi kad joj je lično šef države poručio da zalijetanje kolima u mirne demonstrante nije ni saobraćajni prekršaj.
A onda preokret. Nakon što su gaženja djevojaka šokirala i do srži uznemirila zemlju, Vučić se predomislio i naredio policiji da iziđe na ulice. Što je čekao? Izgovor da studenti nisu prijavljivali svoja okupljanja ne pije vodu. To ne rade ni sada, pa ih policija ipak čuva. Odgovor zato glasi – ne brine MUP o mladima, već o Vučićevom rejtingu.
Ipak, najveći dio policajaca – pogotovo oni u uniformama koje građani svakodnevno susreću – pošteno i časno vrši službu. Nisu oni nikakve moralne gromade već jednostavno dijele sudbinu rođaka, prijatelja i komšija. Kad im se naredi, čuvaće “ćacije” i praviti kordone. Nema tu posebnog entuzijazma, ali takav je posao.
U ovoj situaciji, generalno gledano, policajci nisi pribjegavali prekomjernom nasilju. Možda je to posljedica političke procjene da bi ispalo kontraproduktivno, a moguće je i da starješine na ulicama nisu htjele dati povod nadređenima da narede pendrečenje. Opet, ne treba odbaciti ni pretpostavku da pojedine frakcije u MUP naprosto žele diskvalificirati rivale kao nekog tko svojom pasivnošću odbija da štiti “zakon i poredak”.
Ali da stvarno stanje reda i mira više nije od značaja, lično je objavio šef države. Da narodu bude jasno – svaka frakcija u MUP (vulinovci, gašićevci, stefanovićevci, dačićevci i razni drugi) sada može pendrečiti, proglašavati biber sprejeve i štitnike za koljena terorističkim oruđem, privoditi po nahođenju, uskraćivati zaštitu i, uopće, maltretirati mirne demonstrante…
Zašto i ne bi, oni štite “zakon i poredak”, a ko drugačije kaže – u službi je “obojene revolucije” i mora biti promijenjen. To je ujedno i prilika za svakog poltrona i karijeristu da iskoristi značku kako bi izišao u susret željama predsjednika Srbije. Kakva profesionalna, važna je samo stranačka afirmacija.
Leskovački govor Aleksandra Vučića u tom smislu zaista je značajan. Na leđa MUP-a, pretovarenom unutrašnjim podjelama, podmetanjima i aferama, dodao je novi teret. Koliko ga još može izdržati policijska kičma, niko nema odgovor.
Sve što dotakne, kralj Mida je pretvarao u zlato. U Srbiji, poslije Vučićevog dodira ostaje samo prah, pepeo i skandal. Zašto bi policija bila izuzetak?
Ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko izjavio je da bi eventualna nacionalizacija Naftne industrije Srbije, koja se pominje u kontekstu američkih sankcija, bila u suprotnosti sa međuvladinim sporazumom o energetskoj saradnji Srbije i Rusije iz 2008. godine
Prema izmenama i dopunama Prostornog plana za Beograd na vodi, čiju je izradu odobrila Vlada Srbije, smanjuje se zelena površina zbog novih stanova, kaže Sanja Solarević
Rekapitulacija jedne teške godine, uz izbor reči godine, događaja godine, tu je i osvrt na sva važna, a nedavna dešavanja u zemlji i svetu.
Kakav je Vučićev plan za opstanak na vlasti? Zbog čega mu ne može upaliti? Na koji je način Srbija postala međunarodna parija? Kako su studenti prošli sa zastavama kroz narod i postali imuni na napade? Zašto je 2026. izborna godina i početak početka normalizacije Srbije
Dva različita rezultata psiholoških istraživanja kažu: uz upotrebu nagrade postižete ono što ste hteli, a uz upotrebu kazne ne. Dakle, ako hoćete da vaše dete promeni svoje ponašanje, “dajte mu poklon” kad god uradi nešto dobro; ako ga budete kažnjavali za nepoželjno, dogodiće se samo to da će početi da krije od vas šta je uradilo. Drugo, ako neko ima “unutrašnju motivaciju” za bavljenje nekom aktivnošću i počne da dobija previše pohvala ili poklona kao nagradu (“spoljašnju motivaciju”), ovo može početi da umanjuje ili čak potpuno uništiti to inicijalno uživanje i želju da se nečim bavi
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu
Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
