Dolazak Zelenskog pokazuje da će Vučić biti u stanju da žrtvuje sva svoja politička obećanja, od Gazivoda, preko bratskog odnosa sa Rusijom, do sudbine Srbije, ako u pitanje dođe njegova politička budućnost. On je, sada bez sumnje, sopstveni ostanak na vlasti pretvorio u državnu politiku ove zemlje, tako da su svi raspoloživi resursi namenjeni samo i isključivo tom cilju
Medijska slika posete Volodimira Zelenskog najvernije je prikazala rascepljenost spoljne politike Aleksandra Vučića. Vest o poseti predsednika Ukrajine stigla je neposredno pred njegov dolazak u Beograd, što bi se delimično moglo opravdati bezbednosnim razlozima.
Ipak, već tada je postalo jasno da će Zelenski u Beogradu dobiti minimalnu pokrivenost u pro-vladinim medijima. Na aerodromu ga je dočakala ministarka Handanović, njegove izjave smo čuli tek na konferenciji za štampu, a RTS se držao proverenog recepta da citira samo postove koje je Zelenski objavljivao na društvenim mrežama.
Po gradu nije bilo vidljivo prisustvo predsednika Ukrajine, zastava Ukrajine bila je u digitalnoj formi na Kuli Beograda na vodi. Vučiću je ova poseta bila neprijatna iz više razloga. Sećate se kako su provladini mediji i tabloidi izbegavali da objavljuju fotografije sa međunarodnih skupova na kojima vidimo kako se Zelenski i Vučić rukuju. Sada se to nije moglo izbeći. Podsećanja radi, nekoliko tv kanala i emisija, poput Vesti na Pinku, “Rata uživo”, ili “Aktuelnosti”, iz dana u dan, godinama, sistematski bombarduju javnost izveštajima kako Rusija napreduje na svim frontovima, uprkos činjenici da se u ovom smrtonosnom klinču Rusije i Ukrajine linija fronta pomera tek nekoliko kilometara na jednu ili drugu stranu, uz međusobno optuživanje za napade na civilne ciljeve, milione izbeglih i stotine hiljada nastradalih. Tu nema pobednika, niti se on nazire u budućnosti, osim činjenice da ova dva naroda nikada više, ili još dugo neće moći da žive kao dobri susedi.
Vučić će zato svojim pristalicama, obožavaocima Putina morati da objasni otkud ova iznenadna ljubav, ili tačnije rečeno ugovoreni brak u koji je Vučić nateran iz EU.
Drugi, mnogo ozbiljniji problem je odnos prema ruskoj strani, koja tek neće blagonaklono gledati na dolazak Zelenskog u Beograd.
Angažovani su svi medijski potencijali da se ovaj događaj zatrpa vestima o požarima, godišnjici Oluje, odnosima s Crnom Gorom, ili naslovima poput “Picula slavi klanje srpske dece” na naslovnoj strani Politike. Na dan dolaska, samo je jedan tabloid objavio sličicu Zelenskog na naslovnoj strani, pored koje je, balansa radi, bila neuporedivo veća Putinova fotka.
Kolege iz digitalnog izdanja Vremena su zabeležile sličan fenomen, kada je 4 sata posle objavljivanja vesti o dolasku Volodimira Zelenskog u nekoliko minuta stigao niz botovskih komentara toliko neprirodno sastavljenih, da sam pomislio da su za nekoliko dana svi Vučićevi botovi završili diplomatske akademije i postali karijerne bot-diplomate.
Posebno je mučno bilo gledati prenos konferencije za štampu, gde smo čuli zaista sulude paralele o zajedničkom putu ka članstvu u EU, jer primeri Srbije i Ukrajine ovde zaista nisu za poređenje. Kako smo svoju EU budućnost sa Zapadnog Balkana prebacili vozom do Ukrajine, nije jasno ni Vučiću, koji je igrao ulogu euroskeptika, nasuprot mlađem kolegi kojeg je opisao kao eurooptimistu. U ovim uslovima Zelenski je zapravo delovao koherentnije, jer je otvoreno objasnio da je predsednik zemlje koja je u ratu, da nema luksuz da bude euroskeptik i da njegova vlada ima samo zadatak da svakog dana iskamči od drugih pare ili projektile. Tu je i nastao problem, jer je jedan od novinara-aktivista, gospodin Martens, u pitanju slikovito opisao načine na koji se može pomoći Ukrajini da ubije što više ruskih vojnika. Iako se njegova redakcija ogradila od ovakvog stava i formulacije, najavila je pravnu zaštitu svog novinara od eventualnih pretnji.
Ova namerna vizualizacija ratnih napora razotkrila je licemernost skrivanja suštine, kroz Memorandume o dobrobiti životinja, ili kvaliteta poljoprivrednih proizvoda. Zato se u vestima, od Dnevnika nadalje, u izveštaj ubacivala fraza da se razgovaralo o brojnim temama, ali ne o vojnoj saradnji. Zbog gledalaca u Moskvi.
Navodno ćemo dronove da pravimo sa Izraelcima, koji će njima verovatno da rokaju po Iranu ili Gazi, ali to nema veze ni sa Ukrajinom ni sa Rusima. Puj pike ne važi.
Naša politička i vojna neutralnost je ovom posetom prilično kompromitovana, pa je u ponedeljak omiljena medijska floskula bila “srpska stolica”, samo bih konstatovao da ako ta stolica ima 4 noge, jedna od njih je za vikend postala kraća, pa se ta srpska stolica, da izvinite, danas klati.
Zato je Vučić, čim je avion sa Zelenskim odleteo, otišao u Belegiš da mitinguje, da aktivistima maskiranim u radnike u ganc novim uniformama deli rumenka i sneška, na štapiću.
Na kraju, ovaj događaj, uprkos letnjoj sezoni, manjku medijske pažnje, liči zapravo na čuveni obrt iz 1993. kada je Milošević prvo odbio, a zatim prihvatio Vens-Ovenov mirovni plan za BiH, koji su kasnije u oktobru bosanski Srbi, tako su ih zvali, odbili i tada je uvedena blokada na Drini i Savi. Kako li je izgledala unutarpartijska direktiva za Vulina, Đuku i ostale obožavatelje Putinovog lika i dela, koji su nedavno gutali knedlu za vreme posete predsednika parlamenta Ukrajine. Durenje Albanaca na Kosovu na posetu Zelenskog i uklanjanje zastave Ukrajine u centru Prištine predstavljeno je kao ogromna pobeda naše diplomatije.
Na kraju, dolazak Zelenskog pokazuje da će Vučić biti u stanju da žrtvuje sva svoja politička obećanja, od Gazivoda, preko bratskog odnosa sa Rusijom, do sudbine Srbije, ako u pitanje dođe njegova politička budućnost. On je, sada bez sumnje, sopstveni ostanak na vlasti pretvorio u državnu politiku ove zemlje, tako da su svi raspoloživi resursi namenjeni samo i isključivo tom cilju.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“!Iskoristite popust ovdei podržite nezavisno novinarstvo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vučićev apetit za medijskim prostorom na televizijama zapravo je dostigao maksimum koji sistem može da izdrži. Sledeći korak bi jedino mogao biti direktan prenos ili rijaliti u kojem bi ga kamere uživo pratile od jutra do sutra
Stranka slobode i pravde, Srbija Centar, pokret Solidarnost i Novi DSS imaju legitimno pravo da 25. oktobra izađu na izbore sa sopstvenim listama. Ali imati pravo i doneti moralno ispravnu odluku nisu iste stvari. U trenutku kada je poraz režima bliži nego ikada u poslednjih trinaest godina, insistiranje na sopstvenim kolonama nije demonstracija pluralizma, već rasipanje glasova koje šteti isključivo jednoj strani – opozicionoj. Argument je jednostavan: ove liste neće preći cenzus
Vreme da se levica, kao društveno orijentisana opcija, vrati svojoj snazi. Ovo nije pitanje političke mode ili trenutnog interesa, već temeljne potrebe da se isprave nepravde predatorskog kapitalizma, šovinističke i autokratske politike koja građane tretira kao neprijatelje, a krupni kapital kao robu
Koje elemente bi mogla posedovati zvanična definicija ropstva? Prvo je posedovanje – neka osoba u potpunosti pripada nekome drugom, nema slobodu, prava, izbore, kao da je “alat koji govori”; drugo je mogućnost i pravo robovlasnika da proda svog roba ne tražeći nikakvu saglasnost, da ga trampi ili izgubi na ruletu; treće, robovi najčešće služe tome da obavljaju neki prisilni rad, koji ne mogu da odbiju, o čemu ne mogu da diskutuju ili da nešto promene. I konačno, robove je dozvoljeno fizički i seksualno zlostavljati, pa čak i ubijati. Bez lanaca na rukama ili opasnosti da ih neko razmeni za novac, barem tri velike grupe ljudi i dan-danas žive poput robova
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Upadljivo je bilo da je srpski predsednik opet govorio o ekonomskoj saradnji, a ukrajinski naveo da je 13 osoba u poslednja 24 sata ubijeno u Ukrajini i da je posredi “tragedija ruske agresije protiv nezavisne Ukrajine”. Ako se već morala pomenuti poseta, onda je u prorežimskim medijima korišćena teza da ovo može samo Vučić – da mu Zelenski dođe na noge dok ne uvodi sankcije Rusiji