Queer dokumentarci
Četiri komada o magiji i težini iskoraka
Bully, Coward, Victim – The Story of Roy Cohn,
Welcome to Chechnya,
Disclosure,
Mucho Mucho Amor – The Legend of Walter Mercado
Bully, Coward, Victim – The Story of Roy Cohn,
Welcome to Chechnya,
Disclosure,
Mucho Mucho Amor – The Legend of Walter Mercado
Protesti su još jednom iscrtali paradoksalnu političku sliku Srbije, zemlje u kojoj ogroman broj građana ne može očima da gleda svog totalnog predsednika i njegove saradnike, a ovi pritom imaju potpunu, apsolutnu političku moć i stravičnu većinu u parlamentu. Ako ćemo da budemo realni, reći ćemo da situacija ne bi bila mnogo drugačija ni da je celokupna opozicija izašla na izbore, i to ne samo zbog naprednjačkog "izbornog inženjeringa" već i zbog toga što bi mnogi antivučićevski glasači, nezadovoljni političkom ponudom, ostali kod kuće
Poslednjih sedam dana pokazali su da je između režima devedesetih i ovog sada najneuporediviji jezik kojim se Vučić i njegova političko-pretorijanska garda obraćaju građanima. Tek u tom domenu stižemo do one često ponavljanje teze da je Milošević bio pravi "gospodin" i "državnik" u odnosu na Vučića
"Danas su Romi žrtva Levijatana, sutra će naći neku drugu žrtvu, a potom će društvo i država postati žrtva. Da ne idem predaleko podsećajući kako su nacisti i Hitler počeli, pomenuću da je tako počeo Salvini u Italiji"
Aleksandar Vučić predugo je tražio kavgu. Rano je za donošenje suda o događajima ispred Skupštine. Ipak, ostaće upisan u istoriji kao prvi posle Slobodana Miloševića kome je narod upao u Skupštinu
Šta pokazuju neredi u Beogradu? Kako su postali jedini i najvažniji rezultat izbora od 21. juna? Zbog čega se glas naroda jedino može čuti na ulici? I zašto pendrečenje građana ništa ne može rešiti
Ko je ujutro ili rano po podne išao na glasanje dobijao je 20 do 30 evra, a kasnije po podne vrednost glasa je rasla i dostizala i do 50 evra. Sve je to, naravno, javna tajna u Vranju i okolini, ali nadležni organi ne reaguju, niti je pokrenuta neka istraga
Za to što posle nedeljnih parlamentarnih i lokalnih izbora nema više parlamentarne opozicije u Srbiji, najveću odgovornost snosi Aleksandar Vučić, ali su mu, nema sumnje, u tome da potpuno ogoli prirodu svoje vlasti pomogle i one opozicione stranke koje uprkos svim pritiscima i spolja i iznutra nisu htele da učestvuju u njegovim izborima. One koji su odustali od bojkota i odlučili da izađu na izbore, građani s protesta "1od5 miliona" kaznili su na ovim izborima jer nisu hteli da ih slede do glasačkih kutija. I to treba da imaju na pameti
Svi smo dobili ono što smo tražili. Samo, u ovoj trgovini se daje još nešto, što možda ne piše u ugovoru sa narodom, a to je manje ili veće parče vaše slobode i dostojanstva
Dolaskom na vlast Baratija Džanata, partije koja ima 88 miliona članova, ustavom zagarantovana prava nacionalnih i verskih manjina, naročito manjina islamske veroispovesti, postala su upitna. Američka nevladina organizacija Fridom haus ocenila je da su napadnuti pluralizam i demokratija. Pandemija virusa korona je situaciju dodatno zaoštrila
"Koliko je sada ljudi sposobno da odbije da fotografiše svoj glasački listić na kome su zaokružili Aleksandra Vučića? Koliko će ljudi, pored ovih koji neće izaći na izbore, odbiti da glasa za njega? Da li postoje ljudi koji još uvek drže do sebe? Da li još uvek postoji samopoštovanje? Da li još uvek postoji dignitet? Ovaj režim je jako mnogo uradio na ponižavanju ljudi"
Evropom su nekada vladala "tri musketara": Vili Brant, Bruno Krajski i Ulof Palme. Nikada do kraja rasvetljeno ubistvo Palmea stavilo je tačku na zlatno doba socijaldemokratije, čiji sunovrat i dalje traje. Od njihove ere na evropskom vidiku se nije pojavila ličnost koja je imala toliko uticaja na borbu za socijalnu pravdu. Ovo je kratka priča o sjaju i sutonu socijaldemokratije