Suđenje za ubistvo Zorana Đinđića

16.jun 2004. Dejan Anastasijević

Državni poslovi građanina Legije

Ako je verovati Miloradu Ulemeku, zvanom Luković, zvanom Legija, zvanom Šareni, zvanom Cema, on je samo pomagao Đinđiću, kolegama, kumovima, prijateljima... A oni njemu onako

Potraga za Miodragom Kostićem, "kraljem šećera"

27.maj 2004. Dimitrije Boarov

Građanin na službenom putu

Čini se da se Kostić plaši da bi na kraju četiri sata informativnog razgovora njegova uloga bila prekvalifikovana u "osumnjičeno lice", te da bi možda posle sledujućih 48 sati zadržavanja u pritvoru protiv njega mogla biti pokrenuta i istraga, koja bi u zatvoru mogla da ga zadrži sve do donošenja presude

Knjige

17.mart 2004. Ivan Milenković

Građanin (ne)pokorni

Etjen Balibar Mi, građani Evrope?
preveo Aljoša Mimica
Beogradski krug 2003,

Žerar Role Apologija građanskog,
preveo Mirko Đorđević
Beogradski krug 2004.

Lice mesta izborne kampanje: G17 PLUS i DSS

11.decembar 2003. Dragan Todorović

Dinkić i građanin Tata

Dinkić sa svoje specijalne govornice, koju nosaju po Srbiji, objašnjava da je Orlić njihova moralna obaveza, dok Koštunica, 200 godina posle Prvog srpskog ustanka, na tim iskustvima, obećava zakone i institucije

Proslava Dana policije

18.jun 2003. Dragan Todorović

Građani i policija

Centalnoj svečanosti, na kojoj se prikazala naša policija, prisustvovali građani i najviše rukovodstvo. Uprkos vrućini niko nije bio žedan, a sa najvišeg mesta ocenjeno da je posle ove manifestacije policija još bliža građanima

Vojkan Simić, predsednik Prvog opštinskog suda u Beogradu

09.januar 2003. Redakcija Vremena

Pravosuđe i građani

Tokom poslednje decenije prošlog veka odnos građana i pravosuđa mogao se opisati kao odnos nepoverenja. Savet za reformu pravosuđa posvetiće mu zbog toga posebnu pažnju. To naročito važi za odnos sudova i građana

Politički ogled

07.avgust 2002. Vladimir N. Cvetković, saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju

Nacionalna država (ili o Srbiji i Građaniji)

Oni koji smatraju da se nacionalno i građansko međusobno isključuju, ili ništa ne znaju o modernoj političkoj istoriji, ili pak jednu vrstu nacionalizma nadređuju drugom, proglašavajući ga pri tom "višim", pa samim tim i "civilizovanijim" oblikom političkog identiteta