Nuspojave

24.februar 2010. Teofil Pančić

Pogodi ko dolazi na promociju

Da li je u demokratskom društvu dozvoljeno sve što nije zabranjeno, ili je zabranjeno sve što nije dozvoljeno

Lični stav – Deklaracija o Srebrenici

10.februar 2010. Vladimir Vukčević

Jedinstvena prilika za poruku pomirenja

"Parlament Srbije osuđuje genocid u Srebrenici i iskreno žali sve žrtve Srebrenice. Ovom prilikom upućuje izvinjenje svim članovima porodica žrtava zato što Srbija 1995. godine nije učinila dovoljno da spreči genocid u Srebrenici." Nisam nikada pisao deklaracije, ali ovo je po meni tekst one za koju bi trebalo da glasa svih 250 poslanika

Zabrana neonacističkih i fašističkih organizacija

07.oktobar 2009. Tatjana Tagirov

Ustavna kozmetika

Zahtev Ustavnom sudu da zabrani neonacističke i fašističke organizacije još jedna odgoda rešavanja problema i tako će ostati sve dok država jasno ne kaže da nasilje ne može proći i dok nasilnike i propagatore mržnje i zločina ne počne kažnjavati

Nuspojave

25.februar 2009. Teofil Pančić

Čeljad i veljad

Već je deprimirajuće dosadno kako se naši ultra, mega i turbo desni manekeni poigravaju jezikom i praksom mržnje, a onda se izmiču od posledica

Govor mržnje

17.decembar 2008. Tamara Skrozza

Umreženo ludilo

Iako državljani bivše Jugoslavije na Fejsbuku imaju niz grupa u kojima mogu da istresu svoje frustracije i prikažu najširi dijapazon svojih psihijatrijskih bolesti, grupa koja se ticala Srebrenice bila je jedna od "najatraktivnijih", pa samim tim i jedna od najposećenijih. Grupa je trenutno ukinuta, ali je problem u tome što su hiljade ljudi mogle mesecima da diskutuju o tome koga bi klali, koga razapinjali, ko je čiju majku silovao, a koga bi trebalo istrebiti

Hapšenje Nasera Orića

08.oktobar 2008. Slobodanka Dekić

Narodni heroj reketiranja

Orić je posle rata bio pošteđen i zaštićen od neugodnih pitanja o švercovanju humanitarne pomoći, prodavanju žileta, nafte, brašna i ostalih proizvoda na crno, zavođenju strahovlade i terora u Srebrenici, organizovanom kriminalu i inim radnjama

Srbija i Evropa

17.septembar 2008. Dejan Anastasijević

Holandija na prkosima

Hladan tuš iz Brisela je mali poraz za Evropsku uniju, a veliki za Srbiju

Knjiga - Čarolija Muharema Bazdulja ("Gradac", 2008)

06.avgust 2008. Muharem Bazdulj

Kroz šljivike i livade

Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) spada u red najdarovitijih pripovedača mlađe generacije na našem jezičkom području. Zbirka priča pod nazivom Čarolija, koju je premijerno upravo objavila izdavačka kuća "Gradac", prva je knjiga kojom se Muharem Bazdulj predstavlja književnoj publici u Srbiji. Pre nje, u Bosni i Hrvatskoj objavio je osam naslova – zbirke priča One Like A Song (1999), Druga knjiga (2000) i Travničko trojstvo (2002), kraće romane Koncert (2003), Đaur i Zulejha (2005) i Tranzit, kometa pomračenje (2007), zbirku eseja Poslovi i dani (2005) i zbirku pesama Heroes (2005). U međuvremenu je objavljivao tekstove i eseje u novinama i časopisima širom nekadašnje Jugoslavije, pored ostalih u sarajevskim "Danima", splitskom "Feralu", zagrebačkom "Zarezu". Stalni je saradnik "Vremena". U Čaroliji se nalazi trinaest priča. Uz saglasnost izdavača i autora, prenosimo jednu od njih

Haški tribunal

16.jul 2008. Momir Turudić

Slika pakla

Milan i Sredoje Lukić optuženi su, između ostalog, i za okrutno ubistvo 140 bošnjačkih žena i dece koji su "živi spaljeni" 14. i 27. juna 1992. godine u dve kuće u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac u Višegradu

Marko Perković Tompson, lik i nedelo

04.jun 2008. Tatjana Tagirov

Čavoglave u Zagrebu

Tompson, pevač koji je po stranim sajtovima predstavljen pod nadnaslovom "folk-Croatia", svojim silnim "uratcima", uprkos nedostatku sluha, simbolizuje muzičku ikonu ustašonostalgičara, onih koji i danas prizivaju zločinca Antu Pavelića za kojeg na godišnjim misama govore da je na nebu "s nevinom dječicom"

Iz ličnog ugla – mehanizam kočenja

10.oktobar 2007. Dr Vladimir Todorić, savetnik potpredsednika Vlade Srbije

Endogeni nacisti i mlađa braća

Pravo pitanje je da li je onaj revolucionarni srpski jogurt nacionalizam sa kraja osamdesetih evoluirao u fašizam koji kao takav nije bio prepoznat samo zato što nije imao globalne apetite, već je bio lokalnog karaktera