img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pun kufer marketinga

Pljunuti mi

11. februar 2004, 17:35 Nadežda Milenković
Copied

I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza

U Belegišu, malom vojvođanskom mestu na pola sata vožnje od Beograda, postoji odlično snabdevena radnja koja se, sudeći bar po natpisu na nadstrešnici, zove: „Ovde sam. Deki“. Na obaveznom računu koji dobijete, posle: „Hvala i dođite nam opet“, piše još i: „Ljubi vas Deki“. Pa navratite, ako se nekad uželite da vam se neko ovako starovremenski zahvali na poverenju, vremenu, novcu… Ili, ako ste ljubitelj drugačijeg tretmana – uključite televizor i gledajte reklame (ili političke emisije, ako ste baš perverzni). Tamo vas neće tretirati kao da ste posebni, kao da ste interesantni i još uvek poželjni. Neće vam se udvarati. Neće biti zadivljenih očiju u kojima biste mogli da se ogledate i da se dopadnete sebi. Neće biti nikoga zbog koga biste poželeli da se trudite i još jednom budete bolji i zanimljiviji nego što to obično jeste. Što se njih tiče, već smo odavno u braku i šta sad tu više ima da nas zavode. Znamo se, naši smo. Pokazali smo se u najgorem svetlu i nema razloga da se lažemo. Oni nas poznaju skroz na skroz. Videli su nas u najintimnijem izdanju, ujutro, pre nego što operemo zube, videli su nas sa masnom kosom, viklerima, dok se češemo po nepristojim mestima, ušli su posle nas u WC. Magija je nestala.

A i ko bi nam se pa udvarao kad se malo bolje pogledamo. Jer, kad se sve sabere, ispade da nas žena ima dve vrste: one koje histerišu jer ne izgledaju dovoljno dobro i one koje histerišu jer im veš nije dovoljno beo. I samo jedna vrsta muškaraca – ona koja ispija pivo i kao takva je savršen par sa onim histeričnim iz malopređašnje reklame jer im sedativno dejstvo piva omogućava da ih trpe. A pošto te, bajo, znamo ko staru paru, u reklamu za pivo stavićemo ti i meze – mnogo golog ženskog mesa pod sloganom: „I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza“.

Mada, ruku na srce, ima nas i emancipovanih muškaraca. Eto, na primer, oni momci koji u bioskopu ili na pokretnim stepenicama zaskaču devojku samo da bi je pitali čime pere bluzu (ljubi ih tata!), na šta ona spremno izvadi buteljku deterdženta iz tašne. Normalno, svaka žena koja drži do sebe nosi buteljku deterdženta sa sobom, jer žena bez deterdženta je žena bez filozofije, je l’ tako.

Oni drugi, manje emancipovani, jure žene da bi im uvalili deterdžent za sudove koji, mo’š misliti, pere dvanaest hiljada tanjira. To je stvarno velika prednost, samo ako vam sapunica izdrži nekoliko godina koliko vam treba da skupite tolike tanjire. Moram da pitam da l’ treba da menjam ulje i svećice na svakih pet hiljada ili da čekam generalnu, boga ti poljubim.

Posle se čudimo što nas pomori „bela kuga“. Treba da smo srećni ako uopšte još možemo da upražnjavamo ono što obično prethodi dobijanju dece. Kloniranje mu dođe još i najprihvatljivija opcija. Stvarno, ko bi se još zaljubio u nas?

Ako su vam potrebni prigodni datumi – evo vam jednog zgodnog za vežbanje. Na Svetog Valentina, osvrnite se oko sebe. Vidite imate li nekoga zbog koga biste poželeli da se potrudite i da se opet dopadnete sebi. Da vas podsetim: to je onaj osećaj u stomaku koji vas naglo preseče – kao kad vam odjednom sine da ste zaboravili da uradite nešto jako važno.

Pljunuti mi

I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza

U Belegišu, malom vojvođanskom mestu na pola sata vožnje od Beograda, postoji odlično snabdevena radnja koja se, sudeći bar po natpisu na nadstrešnici, zove: „Ovde sam. Deki“. Na obaveznom računu koji dobijete, posle: „Hvala i dođite nam opet“, piše još i: „Ljubi vas Deki“. Pa navratite, ako se nekad uželite da vam se neko ovako starovremenski zahvali na poverenju, vremenu, novcu… Ili, ako ste ljubitelj drugačijeg tretmana – uključite televizor i gledajte reklame (ili političke emisije, ako ste baš perverzni). Tamo vas neće tretirati kao da ste posebni, kao da ste interesantni i još uvek poželjni. Neće vam se udvarati. Neće biti zadivljenih očiju u kojima biste mogli da se ogledate i da se dopadnete sebi. Neće biti nikoga zbog koga biste poželeli da se trudite i još jednom budete bolji i zanimljiviji nego što to obično jeste. Što se njih tiče, već smo odavno u braku i šta sad tu više ima da nas zavode. Znamo se, naši smo. Pokazali smo se u najgorem svetlu i nema razloga da se lažemo. Oni nas poznaju skroz na skroz. Videli su nas u najintimnijem izdanju, ujutro, pre nego što operemo zube, videli su nas sa masnom kosom, viklerima, dok se češemo po nepristojim mestima, ušli su posle nas u WC. Magija je nestala.

A i ko bi nam se pa udvarao kad se malo bolje pogledamo. Jer, kad se sve sabere, ispade da nas žena ima dve vrste: one koje histerišu jer ne izgledaju dovoljno dobro i one koje histerišu jer im veš nije dovoljno beo. I samo jedna vrsta muškaraca – ona koja ispija pivo i kao takva je savršen par sa onim histeričnim iz malopređašnje reklame jer im sedativno dejstvo piva omogućava da ih trpe. A pošto te, bajo, znamo ko staru paru, u reklamu za pivo stavićemo ti i meze – mnogo golog ženskog mesa pod sloganom: „I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza“.

Mada, ruku na srce, ima nas i emancipovanih muškaraca. Eto, na primer, oni momci koji u bioskopu ili na pokretnim stepenicama zaskaču devojku samo da bi je pitali čime pere bluzu (ljubi ih tata!), na šta ona spremno izvadi buteljku deterdženta iz tašne. Normalno, svaka žena koja drži do sebe nosi buteljku deterdženta sa sobom, jer žena bez deterdženta je žena bez filozofije, je l’ tako.

Oni drugi, manje emancipovani, jure žene da bi im uvalili deterdžent za sudove koji, mo’š misliti, pere dvanaest hiljada tanjira. To je stvarno velika prednost, samo ako vam sapunica izdrži nekoliko godina koliko vam treba da skupite tolike tanjire. Moram da pitam da l’ treba da menjam ulje i svećice na svakih pet hiljada ili da čekam generalnu, boga ti poljubim.

Posle se čudimo što nas pomori „bela kuga“. Treba da smo srećni ako uopšte još možemo da upražnjavamo ono što obično prethodi dobijanju dece. Kloniranje mu dođe još i najprihvatljivija opcija. Stvarno, ko bi se još zaljubio u nas?

Ako su vam potrebni prigodni datumi – evo vam jednog zgodnog za vežbanje. Na Svetog Valentina, osvrnite se oko sebe. Vidite imate li nekoga zbog koga biste poželeli da se potrudite i da se opet dopadnete sebi. Da vas podsetim: to je onaj osećaj u stomaku koji vas naglo preseče – kao kad vam odjednom sine da ste zaboravili da uradite nešto jako važno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Nedelja

Palestina

24.septembar 2025. Redakcija Vremena

Smrt i diplomatija

Čukarički rukavac

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Pomor ribe fekalijama

Saobraćaj

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Mračna strana trotineta

EPS

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Struja kod Macure

Anonimne prijave

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Hajka i na tužioca

Komentar
Policija

Komentar

Šta je to Vučić planirao, kada je „sam sprečio građanski rat“

Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku

Igor Božić
Narodna skupština

Komentar

Šta znači odgovorna kritika?

Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.

Ivan Milenković
Pobeda, Proslava

Komentar

Na početku beše vrlina

U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1871
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva

Crna slika i slom pravne države Pretplati se
Kako se pravi nova vlada

Jedinstvo slobodnomislećih

Postizborna Amerika

Sumrak trampizma

Intervju: Ofer Kasif, poslanik u Knesetu, Izrael

Kada se Jevreji zalažu za palestinska prava

Pokret Tradwives

Roman zbog kog se ratuje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure