Oduzimanje Legijine imovine

Od nedavnog stupanja na snagu (1. mart ove godine) Zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom dosad je pokrenuto oko sto postupaka za oduzimanje takve imovine, a pred nama je i prvi „ogledni“ primjer. Sudskom odlukom od Milorada Ulemeka Legije oduzet je dio kuće na Ceraku, zato što nije sudu – a teret dokazivanja je na onome čija imovina je pod sumnjom – dostavio dokaze o tome da je vilu 1998. godine kupio legalno.

Ulemek je, naime, tvrdio da je novac dobio od Jovice Stanišića; najprije da je dobio kredit u vrijeme dok je radio u Državnoj bezbjednosti, a potom da je novac pristigao iz „crnog fonda“ te službe, ali dokumenti koje je BIA dostavila sudu takve njegove tvrdnje opovrgavaju.

Sudac Specijalnog suda za borbu protiv organiziranog kriminala Milimir Lukić utvrdio je da je imovina Ulemeka nesrazmjerna njegovim legalnim prihodima, te da zbog dvije presude kojima je osuđen na zatvorsku kaznu od 40 godina (ubojstvo premijera Zorana Đinđića, te ubojstvo Ivana Stambolića i atentat na Vuka Draškovića u Budvi) postoji opasnost da on tu imovinu otuđi, pa je donio rješenje po kojem se ona privremeno oduzima. To privremeno rješenje će ostati na snazi dok Specijalno tužilaštvo ne podnese zahtjev za stalno oduzimanje dijela Ulemekove kuće, nakon što presuda za zločine kriminalnog „zemunskog klana“ postane pravomoćna.

Sud je odlučio da se Ulemekovoj supruzi Aleksandri Ivanović ne oduzme njen dio vile, s obzirom na dokumente koji kažu da je od pokojnog (ubijenog) supruga Nebojše Đorđevića Šuce naslijedila kuću i tri automobila, što je – kako tvrde – prodala i kupila svoj dio kuće, te je sud našao da je njena imovina u srazmjeru s njenim prihodima.

Tužilac Jovan Prijić, koji je najavio da će Tužilaštvo uložiti žalbu na odluku po kojoj Aleksandri Ivanović ostaje njen dio kuće, u zahtjevu za oduzimanje imovine tvrdio je da su Ulemek i ona dva dijela kuće kupili novcem od otmice Vuka Bajruševića, pozivajući se na iskaze svjedoka-suradnika u procesu protiv „zemunskog klana“. Na tom suđenju Dejan Milenković Bagzi i Zoran Vukojević Vuk (koji je surovo ubijen za vrijeme suđenja) svjedočili su da je za otmicu Bajruševića „inkasirano“ milijun i pol njemačkih maraka, od čega je Ulemek za sebe uzeo pola milijuna, dok je također svjedok-suradnik tvrdio da je tim novcem Ulemek kupio vilu u Ulici Ilije Stojadinovića.

Ishod te žalbe ćemo sačekati, ali je činjenica da bi se nadležni mogli pozabaviti i načinom na koji je imovinu koju je naslijedila Ivanovićeva stekao njen pokojni suprug; uostalom, među upućenima se govori i o tome da je i imovina njemu nadređenog Željka Ražnatovića Arkana, odnosno njegove udovice Svetlane Cece, pod lupom nadležnih.

Republički tužilac Slobodan Radovanović nedavno je najavio da bi iz dosad podnesenih (nije precizirao koliko) zahtjeva za oduzimanje imovine država mogla inkasirati čak 50 milijuna eura. Također, najavio je još neka imena koja će se naći na tapetu nadležnih, svima poznate Stanka Subotića Caneta i Slobodana Radulovića (C market, za neupućene) i još neke.

Ovaj Zakon na „specijalno“ zakonodavstvo, sudove i tužilaštva dolazi kao šlag na tortu. Bez njega sve bi bilo nedovršeno, jer – kako je „Vremenu“ rekao Bruno Vekarić, portparol Tužilaštva za ratne zločine Srbije (čije su „mušterije“ također viđene u ovoj stvari) – mnogi bi pristali odrobijati puno više godina no što im je dosuđeno, samo da im se imovina ne dira.

Osim toga, ovaj Zakon, krivični postupci koji su mu prethodili i svi postupci za oduzimanje imovine koji će na temelju njih i u budućnosti biti provedeni, dokaz je da su u pravu bili oni koji su vidjeli zaokruženu priču o borbi protiv organiziranog kriminala još one 2003. godine, kad su se tek formirali specijalni odjeli beogradskog Okružnog suda za suđenje optuženima za organizirani kriminal i ratne zločine. Zahvaljujući onima koji su sve to – usprkos značajnim otporima – ipak oživotvorili, Srbija i njeno pravosuđe (bar u tom segmentu) lideri su u regiji, na koje se počinju ugledati i susjedne zemlje.