img
Loader
Beograd, 6°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Treća Srbija

Život na planini

26. новембар 2007, 19:16 Prvoslav Karanović
Copied

Da bi se došlo do Kremića na zapadnim obroncima Kopaonika, treba preći sedam kilometara jakog uspona po neravnom i blatnjavom šumskom putu za koji ne važi XXI vek. Ovde ni reli vozač Markus Gronholm ne bi poželeo avanturu

U proleće vredni ratari obrađuju rodnu zemlju, leti se kosci nadmeću u brzini i izdržljivosti, padaju snopovi trave, pšenice i ječma pod oštrim čeličnim sečivom. Bašte pune povrća održavale su žene, vredne kao pčele. Polja se zalivaju iz akvedukta (Mijatovića jaz) dugačkog 18 kilometara, čudo narodnog graditeljstva. Dečja graja i galama remete savršeni prirodni mir zapadnog obronka Kopaonika. Što se leti privredi u tome se zimi uživa, kao mravi iz basne. Sušeno voće i sušeno meso ispunjavaju tesnu sobicu u kojoj se oko ognja tiska dvadesetak stanovnika jedne bačije na niskim „tronoškama“. Deca otvorenih usta slušaju priče starijih, nakon brzog i nemilosrdnog uništavanja obroka od kačamaka ili proje. Porodice su se nazivale zadrugama, zbog velikog broja članova. Za konje i volove koje je imalo svako domaćinstvo nije bilo odmora ni zimi: čekale su ih zaprežne sanke kojima bi domaćin otišao do obližnje Raške, ako ne češće a ono bar jednom nedeljno, na pijacu.

Naravno da se takva slika planinskih sela Lučno, Gornjeg i Donjeg Kremića i Dragodanja može dočarati samo pričom retkih svedoka koji su ostali ili opstali na ovim prostorima. Danas je slika ovih sela sumorna kao novembarsko vreme. Da bi se došlo do Kremića, na zapadnim obroncima Kopaonika, treba preći sedam kilometara jakog uspona po neravnom i blatnjavom šumskom putu za koji ne važi XXI vek. Ovde ni reli vozač Markus Gronholm ne bi poželeo avanturu. Njive su se zalivadile jer nema ko da ih obrađuje, a mnoga imanja prekrila je bujna, divlja vegetacija. U selu nema više vrednih ratara, đaka, ni neženjenih seoskih momaka. Poslednje veselje održano je pre dvadesetak godina, pamte stari.

Nema telefona, a od telvezijskih programa jedino je moguće videti RTCG1 i RTCG2, tako da je uzaludno plaćanje pretplate nekome ili nečemu što se zove Javni medijski servis Srbije. U Donjem Kremiću stalno živi nekoliko starih ljudi i žena, u Gornjem Kremiću nema više nikoga, u Lučnom stanuje svega petoro starih i oronulih, a selo Dragodanj živi usamljeno sa poslednjim starcem na plećima. Povremeno ih posećuju već vremešna deca sa svojim unucima.

ŽIVOT U USPOMENAMA: Dobrinka

Stanovnici sa ovog područja krenuli su nakon Drugog svetskog rata, najviše šezdestih godina, put Kraljeva udaljenog osamdesetak kilometara i obližnje Raške. Najpre zbog usitnjenih poseda, teškog rada u poljoprivredi, malih ulaganja u društveni standard na selu, nesigurnih i malih dohodaka, veće zarade u gradu, a zatim i zbog loše putne mreže koja je otežavala i otežava komunikaciju seoskih naselja sa opštinskim centrom, Raškom. Planinska sela napustili su uglavnom mladi ljudi koji su stekli neke kvalifikacije i završili škole. Gradovi su nudili život koji obezbeđuje posao, život i perspektivu.

Skromna kućica bake Dobrinke Milojević (1929) drži pod svojim krovom kredenac star sedamdesetak ili više godina, kako ona kaže. Ispod televizora stoje naslagane kutije lekova kao u gradskoj apoteci. Dok stavlja kafu na šporet „smederevac“, rado se priseća nekad punog sela Kremiće. „Ovde je svako domaćinstvo imalo krave, ovce, koze, konje i volove. Sejalo se i sadilo. Uzgajala se pšenica, a danas je nema ni za panaiju“, kaže Dobrinka, baka s duhom i pamćenjem tridesetogodišnjakinje. Sa osmehom na licu priseća se seoske zavetine Tomine nedelje, kad se igralo kolo do kasno u noć ispod hrasta starog osamsto godina. U selu nije bilo harmonikaša, ali je bilo dobrih frulaša. Svako selo imalo je najboljeg igrača kola, a u ovom je to bio Branislav Maksimović. Hrast s rasponom krošnje 25 metara danas je oboren i niko ga ne dira, kažu – svetinja. Dobrinka danas živi od osam hiljada dinara penzije. Često boravi kod sina u Raškoj koji vodi brigu o njoj. On dođe na nekoliko dana da je obiđe i da joj donese namirnice na duže vreme i u šali kaže da su jogurt i mleko ovde daleka prošlost, to može samo da se vidi u izlogu – kad krene kod lekara u Rašku.

Najbliža prodavnica nalazi se u selu Brveniku, šest kilometara od Kremića. Autobus ovuda nije prošao decenijama. Vremešna starica kaže da drži sedam kokošaka i uhranila je dve svinje, malo održava baštu i voćnjak, a u tome joj sin pomaže. Domaćinsku kuću smo napustili tek kad smo popili kafu, sok i kremićansku rakiju, koja važi za najbolju u raškom srezu.

Oko Kremića vide se gola brda kopaoničkog masiva. Kopaonik je do dolaska Rimljana bio sav pod šumom, koju su posekli zbog rudarstva na Srebrnoj planini, kako su zvali Kopaonik. Baš u Kremiću su pronađeni ostaci rudarske aktivnosti, u okviru arheometalurških istraživanja. Pod Turcima seča šuma je nastavljena, a i posle oslobođenja od Turaka krčenje je uobičajeno zbog uzmicanja stočarstva pred zemljoradnjom i povećanjem broja stanovništva. „Nemci su za vreme okupacije 1942/43. odavde odvozili drva u velikim količinama“, kaže Slobodan Kovačević, šumar po zanimanju. On priča da je ovaj kraj nekada bio i bogato lovište, ali da su divlje svinje istrebljene prekomernim lovom i trihinozom. Vukova ima sve manje jer nemaju šta da jedu, ni u šumi ni u selu. Pri odlasku nam pokazuje kuću nalik vikendici u koju niko ne dolazi godinama.

Neki (bivši) stanovnici sela Kremiće, Dragodanj i Lučno, koja nisu imala atar pored asfaltnog puta, odselili su se u Brvenik i nekoliko okolnih sela, kraj same ibarske magistrale, na svega nekoliko kilometara od Raške. Pre svega da bi bili bliže autobuskoj stanici i radnom mestu, prodavnici, lekaru, školama… Povratnika u selo gotovo da i nema, iako su porasli troškovi života u gradu, a mnogi su na svojoj koži osetili pad životnog standarda. U selo su počeli da se vraćaju radnici sa najnižim platama. Primer – sada dobrog domaćina – je Miroljub Knežević Baja, koji se vratio u Kremiće i ovde je najmlađi stanovnik, sa svojih 57 godina. Po zanimanju je varilac, radio je u preduzeću koje je propalo, kaže. Vlasnik je pedesetak ovaca, ima četiri krave i četrdeset društava pčela, a ima i zemlju koju mu je otac ostavio u amanet. Mehanizacija, traktor i prključci, stara je dvadesetak godina.

„Kosim pola seoskih imanja onima koji su otišli, idem u seču drva, prodajem stoku i opet čovek ne može ništa da učini“, opisuje Baja svoj život. Kaže da je vlada lepo zamislila pomaganje poljoprivredi ali da to na terenu ne funkcioniše nikako. Po grlu trebalo bi da uzme određenu sumu novčanih subvencija, kao i po društvu pčela, ali to nema ko da registruje. To ga čini besnim. „Rešio je bog da se ugasi i ovo selo, kao i sva okolna. I ja pravim kuću dole, pored magistrale. Otići ću jednog dana, uživaću i čuvaću unučiće“, kaže Baja.

Za ovih nekoliko staračkih domaćinstava nema ko da ukrade nekoliko kilometara autoputa. Neka sela u okolini Raške koja su blagovremeno dobila asfalt i telefone koliko-toliko nose krst života, opirući se „modernoj“ Srbiji, svakako ne svojom krivicom. Šta radi „moderna“ Srbija?

Akvedukt

Kako je Dragoljub Mijatović, i pored neverice svojih seljaka i inženjera, sa vrha Kopaonika sproveo vodu na svoje imanje kroz kanal dug 18 kilometara, kroz stenje, preko provalija i litica na kojima, kako kaže, „ptica nije mogla da se odmori“.

„Ovo ne radim radi ličnog popularisanja, već radi pouke i podstreka zainteresovanih, i radi širenja ideje, jer sam potpuno uveren, da u našoj zemlji ima mnogo vode, koja se ne iskorišćava, a mogla bi se koristiti kao prirodno blago za poljsku privredu i industriju, pa i s time da se leči kriza, koja nas davi kao mora.

Pored najbolje državne pomoći, volje i energije, ne mogu se postići željeni rezultati, ako sam narod, i to najmnogobrojnija masa, ne pregne na koristan, napredan i kulturan rad i štednju.

…Dana 14. avgusta u 4 sata posle podne voda je stigla, i to u dosta velikoj količini, do moje kuće na imanju.“

(„Politika“, 17. novembra 1928)

„Dragoljub Mijatović, seljak iz Žutice, svojim trudom sprovede ovaj vodovod 1928. Dobrotvor Sekula Zečević, trgovac iz Beograda, pomože sa 10.000 dinara.“

(Uklesano na stenu)


Statistika

U naselju Kremiće živi 60 punoletnih stanovnika, prosečne starosti 67,2 godine (66,9 muškarci; 67,5 žene). U naselju ima 40 domaćinstava; prosečan broj članova: 1,55.

(Popis iz 2002. godine)

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
U saobraćajnoj nesreći kod Sremske Mitrovice poginulo je troje ljudi, radnika fabrike memorijske pene u Rumi.

Hronika

18.октобар 2025. N. M.

Prevrtanje autobusa kod Sremske Mitrovice: Troje ljudi poginulo, sedmoro na intenzivnoj nezi

Troje ljudi je poginulo nakon što se autobus sa radnicima firme "Healthcare" prevrnuo kod Sremske Mitrovice. U bolnici je zadržano 39 ljudi, sedmoro je na intenzivnoj nezi

Zdravstvo

17.октобар 2025. I.M.

Vučić: Do kraja 2026. mogla bi da bude dostupna vakcina protiv raka koju razvijaju Rusi

Nakon sastanka sa direktorima ruskih naučnih instituta „Gamaleja“ i Nacionalnog centra za radiologiju, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da Rusija razvija vakcinu koja bi mogla da pomogne obolelima od raka i da Srbija planira da se priključi tom programu

Promo

16.октобар 2025. R. V.

DigiTalk 2025: Ljudi i ideje koje pomeraju granice

DigiTalk Konferencija – 24–26. oktobar 2025, Hotel Tami Residence, Niš Hard Times. Tough Choices. Important Ideas.

Bivši fudbaler Crvene zvezde Vujadin Savić daje intervju za televiziju

Psihološki portret Vujadina Savića

16.октобар 2025. Dragan Radovančević

Senke prezimena Savić: Priča o svima nama

Ovo nije članak o fudbaleru Vujadinu Saviću i o skandalu koji ga prati. Ovo je pokušaj da razumemo ljudsku dušu u svoj njenoj složenosti. Ovo je priča o svima nama

Intervju: Katalin Kariko, nobelovka

16.октобар 2025. Nada Donati

Sanjala sam da se bavim istraživanjem, a ne nagradama

“Svoja predavanja često počinjem ovako: ‘Odrasla sam u malom gradu, otac mi je bio mesar, majka knjigovođa. Od njih sam naučila da je naporan rad deo života… i kako se prave kobasice’”

Komentar

Komentar

Otkud Bule Goncić među blokaderima

Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića

Sonja Ćirić
Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsednik Srbije Aleksandar Vučić u Beogradu, 15. oktobra 2025.

Pregled nedelje

Muke usamljenog šibacara

Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla

Filip Švarm

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene Trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure