Svi, ili gotovo svi veliki uspesi naše odbojke vezani su za njegovo ime. Zoran Gajić. Odbojkaški trener, nekadašnji difovac, stručnjak koji je svuda gde je radio (Novi Sad, Grčka, Turska, Rusija) imao velike uspehe. Poslednje dve godine je na čelu Rusije sa kojom je osvojio srebrnu medalju na EP-u 2005. igranom u Beogradu i Rimu (2:3 u finalu protiv Italije u Rimu, posle 1:0 i 2:1), zatim Evropsku ligu 2005. i bronzu u Svetskoj ligi 2006. Sada je na redu Svetsko prvenstvo (17. novembar – 3. decembar) a već na startu grupe Rusija igra sa – Srbijom.
„Ja sam, pre svega, profesionalac. Naravno da mi neće biti svejedno, ali uradiću sve da moja sadašnja ekipa dobije taj meč. Uostalom, nedavno smo u Moskvi igrali u Svetskoj ligi i pregrmeo sam taj osećaj igranja protiv igrača koje sam godinama trenirao“, kaže nam Gajić u Moskvi, pred put u Japan.
Koristim priliku da čujem njegov komentar o usponu srpske odbojke: „Ja imam svoju teoriju koja kaže da su za to zaslužni Hrvati! Nije šala, kada je Mladost iz Zagreba u nekadašnjoj državi pet puta bila prvak Jugoslavije zato što je imala svoju salu i bila najbolje organizovana, kod nekolicine nas u Srbiji probudila se želja da i mi nešto uradimo. Tako su Vojvodina, Partizan i Zvezda počeli da rade na sličnim principima, ustanovljena je metodologija rada, ojačan je stručni kadar, poboljšana je materijalna baza… Posle su nas presekle sankcije, ali shvatili smo da možemo. Talenat nikada nije bio sporan, nedostajali su nam uslovi, sponzori, sistematski rad…“
Da li srpska odbojka već deceniju koristi istu generaciju i, ako je tako, šta posle nje?
„Ima igrača koji su zaista dugo u reprezentaciji, ali ne bih rekao da je u pitanju samo jedna generacija. Dok sam bio selektor, svake smo godine dobijali po jednog kvalitetnog igrača… Recimo, 1997. dobili smo Bateza, 1998. Boškana i Gerića, 2000. Miljkovića, sada takođe ima mladih igrača čije vreme dolazi. Srbija ima veoma dobar tim koji spada u najuži krug favorita za medalje, ali u Japanu neće pobediti najbolji već fizički najspremniji tim.
Sistem takmičenja?
„Da, to je katastrofa. Četiri polufinalista će odigrati 11 utakmica za 14 dana. To treba izdržati. Posebno su u teškoj situaciji evropske selekcije jer u Evropi postoje i jake nacionalne lige i jaka klupska takmičenja u kojima se igrači i te kako troše što rezultira čestim povredama. Svetska federacija brine o globalnom razvoju odbojke, što je sa jedne strane dobro, ali produžetak sezone na gotovo 11 meseci ‘ubija’ evropske igrače. U drugim zonama nema ni toliko utakmica ni toliko napora. U Japanu će malo koja ekipa biti kompletna. Recimo, Rusija dolazi bez najboljeg igrača, Sergeja Tetjuhina… Odbojka se razlikuje od drugih sportova po tome što ekspanziju pravi preko nacionalnih selekcija a ne klubova.“
Ko su favoriti za medalje?
„Mislim da Rusija i Srbija mogu ponovo da se sastanu, u finalu ili u borbi za bronzanu medalju. Mislim da je to realnost. Uz ove dve selekcije u krug favorita spadaju još Brazil i Italija. Realno je da između ta četiri tima dobijemo osvajače medalja. Rusija i Srbija imaju jako dobar žreb, posle međusobnog duela ostaju nam Koreja, Tunis, Kazahstan i Kanada a posle sledi ukrštanje sa grupom iz koje dolaze domaćin Japan, Poljska, Argentina, Kina, Egipat ili Portoriko. Osim donekle Poljaka, svi drugi ne bi trebalo da budu velika prepreka, uključujući i Argentinu koja je u silaznoj liniji. Zato mislim da Srbija i Rusija mogu do polufinala a posle ko izdrži, sistem takmičenja je ubitačan i tražiće mnogo snage.“
Kakvi su Vaši planovi?
„Moj ugovor sa Ruskom Federacijom ističe posle Svetskog prvenstva. Još nismo razgovarali o produženju saradnje, sačekaćemo kraj šampionata sveta. Objektivno, cilj Rusije je jedna medalja i, ako je osvojimo, mislim da će postojati velika šansa da nastavim posao ovde do Olimpijade u Pekingu.“