img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Životopis – Vajar Milomir Jevtić

Mile na točkiće

29. jul 2020, 20:40 Dragan Todorović
foto: dragan todorović
Copied

Sedamdesetih je, iz umetničkih razloga, mesec dana jeo samo spanać, a tek nedavno je, radom na spaljivanju drveta, došao do "filozofskog stava", da je gore isto što i dole, da je levo jednako desnom, a da je napred isto onome pozadi...

Milomir Mile Jevtić je vajar, koji nije od ovog veka, pa ni od ovog sveta. Rođen 1940. u Valjevu, ušao u devetu deceniju života. Nema završenu osnovnu školu, ali je magistar vajarstva. Sedamdesetih godina prošlog veka bio jedan od najradikalnijih, ili da se ne kaže „najluđih“, vajara tadašnje Jugoslavije, i kao takav uradio jedan od najlepših „klasičnih“ spomenika, spomenik Proti Matiji Nenadoviću. Radio u školi, zatvoru, stigao do Amerike, vratio se na svoje „Tvrdo brdo“ iznad Valjeva, gde, kako kaže, životom molitve i meditacije nastavlja da rukama gradi ono što mu se „manta“ u glavi.

Novinar je do vajara Jevtića, da bi sagled’o čudo fantastike, u njegovom ateljeu na otvorenom, odlazio nekoliko puta. Od ulaza na plac, koji na nekoliko kilometara od Valjeva, pored puta za Petnicu, mnoštvo „rasutih“ skulptura. Vratio se iz SAD 2006. godine, za to vreme uradio preko deset skulptura, i više, jer jednu, zapravo, veli Jevtić, čini šest. Staje pored kugle, to je, kaže, korona, pre korone, dok ga fotografišemo, pita, može li da gleda u daljinu. Nastavlja da radi sa betonom, kamenom, metalom, pleksiglasom, drvetom… u poslednje vreme prešao na drvo, koje sagoreva, pola drvo, pola ćumur, debljine tri santimetra…


BOLNIČKA GUSKA

Iako nije završio osnovnu školu, već, zbog bolesti, samo šest razreda, otac ga upisuje na zanat za vulkanizera. Sa nezavršenom osnovnom moglo da se upiše za pekara, vulkanizera i odžačara, i on odabrao da uči za vulkanizera. Posle godinu dana, majstor, kod koga bio na praksi, zatvori radnju, i pređe u Beograd. Tamo završi zanat, počne da radi u državnim firmama. U to vreme, kao maloletan, zaglavi pet meseci u Centralnom zatvoru, jer se družio sa grupom mladića koji su se bavili „ozbiljnim“ kriminalom, krađom automobilskih motora.

Kako se u slobodno vreme bavio crtanjem, krene na kurseve na kojima se pripremalo za Slikarsku akademiju. Ode u vojsku, u Postojnu, vrati se u Beograd, i počne da radi kao vatrogasac. Nastavlja da vežba crtanje, konkuriše, bezuspešno, na akademijama u Beogradu i Zagrebu. Sa 27 godina, 1968, posle položenih dopunskog i prijemnog ispita, upisuje Likovnu akademiju u Ljubljani, posle godinu dana prelazi na odsek vajarstva, završava studije u roku, posle dve godine magistrira…

U to vreme je bio član grupe „Juni“, izlagao na kolektivnim izložbama. Biće 1974, na jednoj od izložbi gde je izložio izmet u bolničkoj guski, u koju je zadenuo crvenu ružu. To je uradio iz protesta, jer su ostali umetnici, „kradući njegove ideje“, nešto „namalali“ pred izložbu. Mesec dana je jeo samo spanać, i napunio gusku zelenim sadržajem. Ali, dan po otvaranju, sklonili su „gusku“. Bio je to skandal, zabeležila štampa, jedni su bili „za govno“, drugi protiv… Tih godina je imao izložbu, na preporuku Ješe Denegrija, u okviru Bitefa, gumene forme i „tečna slika“. Izložba je preneta u Novi Sad i Valjevo. Govorilo se, pisalo, da je jedan od najavangardnijih umetnika tadašnje Jugoslavije.

U Sloveniji se oženio, dobio dva sina. Vraća se u Srbiju, sa namerom da nastavi da radi kao vatrogasac. Međutim, desi se, na preporuku poznanika, zapošljava se u Poljoprivrednoj školi u Valjevu. Posle tri godine, na poziv upravnika, prelazi u Kazneno-popravni zavod za maloletnike, gde je imao svoj atelje, a radio je suvenire sa osuđenicima. Tu je uradio prve biste, pa i bistu narodnom heroju Nadi Purić, čije ime je nosila jedna osnovna škola. Nakon toga, 1984, uradio je spomenik proti Matiji Nenadoviću. Ali, to nije bilo tek tako, konkurs je bio pozivni, a on nepoznat autor, učestvovao njegov profesor iz Ljubljane Slavko Tihec, Glid, Nebojša Mitrić… Ali, nekako su ga, kao domaćeg predstavnika, ugurali među pozvane. Njegov rad bude proglašen za najbolji, urađen je u bronzi, a trebalo je u kamenu. Nagrada bila 20.000 dinara, kolike su to bile pare, za 13.000 dinara kupi novog fiću i pokloni ženi za rođendan. Sa pobedom na konkursu došao je i otkaz u zatvoru, jer dok je radio spomenik nije tražio plaćeno/neplaćeno odsustvo sa posla, isti upravnik, koji ga je zaposlio, dao mu je otkaz, jer mu se nije sviđalo što je na Proti bio mnogo veliki krst…

Četiri godine je preživljavao praveći biste za nadgrobne spomenike, 1988. u holu Doma kulture organizuje prodajnu izložbu, pozivnica je bila umrlica sa slikom autora, „Povodom smrti umetničkog opusa Milomira Jevtića“. Dan po izložbi odlazi u SAD kod sestre. Sestra nije imala regulisan status, posle nekoliko meseci ih izbace iz stana zbog neplaćanja stanarine. Tada su mu, kazuje, dosta pomogli Jevreji, u Jevrejskom centru je učio engleski, od njih dobija kuću na raspolaganje… U početku radio u građevinarstvu, i počeo da farba kosu, jer u Americi možeš da dobiješ posao samo ako si mlad…

Radnu dozvolu dobio nakon što je, u konkurenciji dvadeset umetnika, pobedio na konkursu za skulpturu u parku gradića Rokvil, koji je periferija Vašingtona. Godinu dana je radio te skulpture koje su „ličile na pečurke“. To je potrajalo, jer tamo se sve završava telefonom, a on bio slab sa engleskim, kao što je slab sa slovenačkim, pa i srpskim.


„CRNAČKI DODATAK“

Tada počinje da radi sa betonom u gumenim folijama. I dobije patent za taj izum livenja betona. To je njegova prva američka diploma. „Diploma“ koštala 10.000 dolara, platio advokat kome je u dvorištu uradio skulpturu od dva metra. Tako je, jer u Americi se sve plaća, skulpturama platio i usluge za produžetak radne dozvole, dobijanje zelene karte, najzad i državljanstva.

Sklopio je ugovor sa nekoliko firmi koje su prihvatile njegov patent livenja betona, koristi se za bazene, baštenske garniture… dobijao od prodaje, po površini, sad je to fiksni iznos. Neće da kaže koliko je to u dinarima, nema penziju, u Americi dobija socijalnu pomoć, oko 500 dolara, koja je poznatija kao „crnački dodatak“.

U Valjevu ga, 2004, povodom dvesta godina od Prvog srpskog ustanka, angažuju da uradi Spomenik seči knezova. Uradio ga je u obliku piramide, tehnikom livenog betona, na kojoj je bila „Majka Srbija“ u vidu ženske biste. Kako nije bilo vremena da završi spomenik, umesto kamene, na piramidu je, za potrebe otvaranja, stavio gipsanu, lepo bronziranu bistu. Tražio je da policija, po otvaranju, čuva spomenik, jer nije bio završen. Kako se to nije desilo, noć po otvaranju skinuo je bistu i odneo u privremeni atelje. Sutradan svi mediji javili da je „nestala glava spomenika“, policija se dala u potragu za kradljivcima. Vajar se time nije bavio, već je uradio kamenu bistu, ali je i ona nestala, policija je, oštećenu, našla ispod Spomenika Stevanu Filipoviću. Milomir je popravio kamenu bistu, i prema njoj je izlivena bronzana „Majka Srbija“. Nije prizn’o da je on odneo gipsanu glavu, kaže da je taj čin mogao biti shvaćen i „istorijski“, da u svemu tome ima simbolike, objašnjavajući da je nakon seče knezova, 1804, tokom noći, nestala glava posečenog kneza Ilije Birčanina.

U Valjevo se, bez porodice, vraća 2006. Na brdu iznad grada kupuje konjušnicu, sa pomoćnom zgradom, na placu od tridesetak ari. Radi, stvara, od jutra do sutra, ne razmišlja o izlaganju, svaka nova ideja mu je praznik, to ga drži. Radi u betonu, kamenu, pleksiglasu, sa plastičnim pločama, sagoreva, pali, deformiše, ideje mu dolaze kroz „vizuelnu halucinaciju“, demonstrativno dohvata sa poda pocepanu zelenu itison stazu, koju smota ispred sebe. Nedavno je počeo da radi sa drvetom, to je ideja koju je imao sedamdesetih godina, ali je tek sad došao do „filozofskog stava“, pokazuje sagorelo drvo sa krošnjom i korenjem, da je ono što je gore, to je i dole, što je levo, to je i desno, što je napred, to je i pozadi, to je taj univerzum. A figuru kugle, koja podseća na koronu, radio je tako što je metalnu mrežu punio sadržajem gline i gustog maltera, to je spiralno raslo, onda je tako uradio i drugu poluloptu… Nazvao Vulkanska erupcija, sad može da se zove Korona… Za umetnost nije dovoljno da se autor igra u apstraktnom lavirintu, potrebno je koristiti modernu tehnologiju, kojom će opredmetiti život molitve i meditacije, to, kaže, (ne)uspešno pokušava čitav stvaralački život.

Milomir je vitalan, kaže da testament namerava da napiše posle devedesete. Ide, i zimi, bos, radi jogu, „pozdrav suncu“, ima spravu na kojoj isteže kičmu i „vraća krvotok“. U kakvoj je kondiciji govori anegdota o susretu sa vaterpolistom Igorom Milanovićem. Naime, Milanović je, pre neku godinu, bio trener vaterpolista „Valisa, i do bazena u Petnici je, od Valjeva, išao peške, putem koji prolazi pored vajara. Jednog jutra Milomir vidi čoveka kako vežba na putu, nije znao ko je, ne gleda televiziju, izađe i upita ga, demonstrirajući, može li da dohvati prstima ruku prste na nogama, a da ne savija kolena. Vaterpolista upita vajara, koliko ima godina, ovaj mu odgovori, osamdeset, i Milanović uradi vežbu, uspešno, iz trećeg pokušaja.

Iako je van grada, Milomir hoće da od vreve, i tih maski, pobegne još dalje, namerava da napravi kuću pod Medvednikom. Planira da na žičanu mrežu stavi stiropor, da to bude lagano i pokretno. Staviće je na točkiće, da može da se seli, bio u izviđanju, još ispituje situaciju…

foto: dragan todorović
foto: dragan todorović
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Veštačka inteligencija

Industrija veštačke inteligencije

28.april 2026. Uroš Mitrović

Ilon Mask protiv Sema Altmana: Sudski rat za dušu veštačke inteligencije

Sukob bivših saradnika oko milijardi dolara i budućnosti OpenAI-ja seli se u sudnicu. Da li je vizija o neprofitnoj tehnologiji bila samo varka

Pompeja

28.april 2026. N.R.

Kako izgleda čovek kojeg je ubila kiša vulkanskog kamenja

Arheološki park u Pompeji prvi put je probao da veštačkom inteligencijom generiše jednu od žrtava čuvene erupcije vulkana

Maraton u Londonu

Maraton u Londonu

27.april 2026. N. M.

Naučnici predviđali tek za 50 godina: Kako je Kenijac uspeo da obori neverovatan rekord

Kenijski atletičar Sebastijan Save ispisao je istoriju na 46. Londonskom maratonu, postavši prvi čovek koji je zvaničnu maratonsku trku završio za manje od dva sata. Naučnici su tvrdili da ovaj rezultat nije dostižan još 50 godina

Deveta titula u nizu za Crvenu zvezdu

Fudbal

27.april 2026. N. M.

Neprikosnovena Crvena zvezda: Deveta šampionska titula zaredom

Crvena zvezda je na stadionu „Rajko Mitić“ ubedljivo pobedila Partizan sa 3:0 i tako obezbedila 37. titulu šampiona Srbije, devetu u nizu

KK Partizan

Partizan

23.april 2026. Dušan Mihajilović

Životopis jednog kluba: Sve je to Partizan

Monografija „Prvih 80 godina“ posvećena košarkaškom klubu Partizan je nešto između enciklopedije i bildungsromana. Tu se ni od čega ne beži, pa ni od trauma. A posao je bio veliki – pobrojati samo te utakmice…

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure