

Stjuardese
Kako stujuardese skeniraju očima
Pored obuke za krizne situacije, samoodbranu, prvu pomoć i ugostiteljstvo, uvežbani „skener-pogled“ jedna je od najvažnijih veština stjuarda i stjuardesa




Za ovu pitu treba pola sata, a ono što je razlikuje od stotinu drugih koje smo probali je - ukus jabuka., Testo ovde služi samo da ih pridržava
Navodno ima neuporedivo više onih koji skupljaju recepte, koji kad god nešto probaju odmah traže recept sigurni da će ga koliko odmah isprobati, ali ga samo priključe gomili ostalih. E pa ovo je jedan od retkih koje sam napravila i prihvatila kao da je moj.
Ovu pitu s jabukama napravila je Kristina jedne večeri kad smo prolazili pored njihove kuće u tradicionalnoj šetnji ka Zlatnom ratu, na Bolu na Braču. Napravila ju je časkom, dok smo mi u dvorištu slušali Davorove dogodovštine sa poslednje gaže.
Kristinina pita je kombinacija američke apple pie, srpske lenje pite i trenutnih prohteva.
Sve mere su čaša od jogurta.
Dok se rerna greje na 200 stepeni, prvo pravimo podlogu.
Četiri žumanca, jednu i po čašu brašna, kesicu vanilin šećera, kesicu praška za pecivo, pola čaše ulja, čašu mleka i dve kašike kakaoa lepo izmešamo. Kakoa se, naravno, pre nego što se doda ostalim sastojcima posebno rastopi sa pola mleka.
Sve to se stavi u rernu. Peče se 15 minuta.
Za to vreme se pravi fil.
Od četiri preostala belanca i jedne šolje šećera napravi se sneg. Pet jabuka se izrenda i pomeša sa šakom grožđica i orasima seckanim na krupno, jednom kesicom vanilin šećera, i malo cimeta.
Kad je testo pečeno, dok je još toplo preko njega se stavi fil. I onda se peče na 180 stepeni još deset minuta, a cela kuća miriše na cimet i jabuke.
Eto, to je to.
Fotografija koju objavljujemo je ilustracija. Kristinina pita možda izgleda običnije od ove, ali ima ono najbitnije: ukus jabuka.


Pored obuke za krizne situacije, samoodbranu, prvu pomoć i ugostiteljstvo, uvežbani „skener-pogled“ jedna je od najvažnijih veština stjuarda i stjuardesa


Grčki pesnik Homer prvi put je pismeno pomenuo Amazonke u svom epu „Ilijada" o Trojanskom ratu


Pre više od dvadeset godina obnovljeno je Pozorište na Terazijama. Rekonstrukcija Jugoslovenskog dramskog, Beogradskog dramskog, pozorišta “Pinokio”, kao i drugih ustanova kulture već je bila završena iako tada nije bilo više para nego danas


“Često idem na Baniju. Tamo je siromaštvo veliko i stvarno. Ulazim u svaku tu kuću ili prije kontejner – a ljudi i dalje žive u kontejnerima nakon potresa, što sve govori o politici – ulazim s poštovanjem za njihove priče, s ljubavlju. Nisam ja ništa bolja ili veća od njih. Nikad bila, niti ću biti”


Smatra se da niko kao Lorenco Matoti ne prenosi pisanu reč u strip. Možda zato što je crtež za njega bila gradnja nevidljivog
Si, Tramp, Putin i Dan srpske diplomatije
Nepodnošljiva lakoća šibicarenja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve