
Iz novog broja
Otkud kajmak na Menhetnu?
Iako u Njujorku ništa nije zaista čudno, ipak, suve šljive punjene orasima, u kombinaciji sa pilećom džigericom umotanom u slaninu, nadilaze uobičajenu ponudu Menhetna

Bez obzira da li je grčkog ili italijanskog porekla, da li je velika koliko vaš tanjir ili zauzima 1.200 kvadratnih metara, ili je pravite od ananasa, pica je jelo koje se voli svuda na planeti. A stigla je i do kosmosa
Danas, 9. februara, u svetu se obeležava Dan pice.
Svi znamo šta je to, i kako se svuda na svetu uživa u njenom tankom okruglom testu prelivenog čime već šta ko voli i izmisli – ne vredi nabrajati.
Po jednima, izmislili su je Grci, a po drugima – Italijani. Onih prvih ima manje.
Elem, oni tvrde da su je izmislili Grci ili Feničani u vreme kada su usavršili tajne mešanja brašna sa vodom. Kažu da je prvobitna pica bila pljosnato testo koje se peklo ispod užarenog kamena, da su ga premazivali uljem sa dodatkom biljnih začina, kasnije su dodavani i sir i inćun, te da je pica bila jeftino jelo za radnu snagu.
Gaeta
Prvi put se pominje u vreme vizantijske Grčke, 997. godine u mestu Gaeta u blizini Napulja, u regiji koja je kasnije postala italijanska, pa otud i sva zabuna oko njenog porekla.
Kad su 1552. godine istraživači novog kontinenta u Evropu iz Perua doneli paradajz, pica je počela da biva ovakva kakvu je mi poznajemo.
Ne zna se šta znači njeno ime, pa ni zašto je baš tako nazvana, ali se misli da je pica postala pica u 18. veku kad počinje da se proizvodi i prodaje na ulicama i trgovima Napulja.
Kraljičin kuvar Rafael
Prvi moderan recept koji je ostao upamćen do današnjih dana vezuje se za kraljicu Margaritu i priču da je jednog dana 1889. godine tokom posete Napulju videla da mnogi ljudi, pogotovo seljaci, jedu veliku pogaču. Radoznala, naredila je da i njoj donesu jednu. Pošto joj se veoma dopala, od svog glavnog kuvara Rafaela zatražila je da joj i na dvoru pripremi picu.
I, on joj je napravio picu samo za nju. Bila je u bojama italijanske zastave: sa crvenim paradajzom, belim mocarela sirom i svežim zelenim bosiljkom. Nazvao ju je Pizza Margarita. Legenda kaže da je pica postala kraljičina omiljena hrana, što je bilo dovoljno da je učini popularnom i među narodom.
Ubrzo su širom Italije počele da nastaju razne varijacije kraljičinog omiljenog jela, pa su recimo u Bolonji u preliv dodali mleveno meso i dobili nov klasik – Pizza bolognese.
Dolazak u Ameriku
Tek krajem 19. i početkom 20. veka pica stiže u Ameriku, zahvaljujući italijanskim emigrantima. Nakon toga, pica je prevazišla epitet hrane vezane za jednu etničku grupu, postala je omiljena, brza i zabavna poslastica mnogih i potpuno se odomaćila.
Istraživanja kažu da su gradovi u kojima je ovo jelo najpopularnije Napulj, Čikago, Njujork, Melburn i Rim – tim redom.
Zatim, smatra se da je Čikago jedini grad na svetu koji može da se takmiči sa Napuljem po kvalitetu pice. Tu je nastala i nova varijanta pice, Chicago pizza sa debelim testom.
U kosmosu
Kaže se da je pica jelo sa najfleksibilnijim receptom, svako može da na testo stavi sastojke po želji i volji i proglasi je svojim specijalitetom – jedan Kanađanin grčkog porekla pravi je od ananasa i u Ontariju prodaje pod imenom Havajska.
Može da ima dimenzije vašeg tanjira, a može i da zauzme površinu od 1.200 kvadratih metara koliko je imala do sada najveća pica na svetu, napravljena u Rimu 2012. godine.
Nema dela planete do kojeg nije stigla. U Pjongjangu, prestonici Severne Koreje međunarodnu gastronomsku ponudu čini jedna jedina picerija, otvorena je 2009. godine. Pojavila se i na Međunarodnoj svemirskoj stanici: 2001. godine isporučena je ruskom astronautu Juriju Usačovu, a ceh celog poduhvata je bio milion dolara.
I samo još ovo: predmet prve kupovine internetom je pica. Bilo je to 1994. godine.
Prijatno!

Iako u Njujorku ništa nije zaista čudno, ipak, suve šljive punjene orasima, u kombinaciji sa pilećom džigericom umotanom u slaninu, nadilaze uobičajenu ponudu Menhetna

Uloga politike nije da zatvara život u stabilne obrasce, već da omogući koegzistenciju različitih ritmova, stanja i odnosa. Nemir i zavisnost tada prestaju da budu privatni tereti i postaju politički relevantni signali da život ostaje otvoren, izložen i nedovršen

Kao što je porodica Dunđerski bila simbol bogate srpske trgovačke i industrijske elite u Austrougarskoj, tako i novi vlasnici dvorca Sokolac simbolizuju novopečene srpske bogataše, pa se može reći da je Maja Buha – Lenka Dunđerski po meri Srbije 21. veka

Svaka dekada donosi svoju mesijansku teoriju koja će, konačno, otkriti formulu za uspeh u životu. I svaka se, pod skeptičnim pogledom drugih naučnika, raspala kao kula od karata. Ali fascinantan nije njihov pad, već glad društva za ovakvim objašnjenjima

Mletačkog dužda Marina Falijera je 1355. Republika pogubila zbog izdaje, ne samo zbog njegovog greha, već kao garanciju opredeljenja da su Republika i njen zakon iznad svakog građanina uključujući najviše predstavnike vlasti
Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.
Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve