

Evrovizija
Zejnina „Jugoslavija“: Balkanska frka u najavi
Nemački list "Frankfurter rundšau" pita se da li će nove prepirke izbiti zbog Zejnine pesme „Jugoslavija“, ako se plasira u Beč




Bez obzira da li je grčkog ili italijanskog porekla, da li je velika koliko vaš tanjir ili zauzima 1.200 kvadratnih metara, ili je pravite od ananasa, pica je jelo koje se voli svuda na planeti. A stigla je i do kosmosa
Danas, 9. februara, u svetu se obeležava Dan pice.
Svi znamo šta je to, i kako se svuda na svetu uživa u njenom tankom okruglom testu prelivenog čime već šta ko voli i izmisli – ne vredi nabrajati.
Po jednima, izmislili su je Grci, a po drugima – Italijani. Onih prvih ima manje.
Elem, oni tvrde da su je izmislili Grci ili Feničani u vreme kada su usavršili tajne mešanja brašna sa vodom. Kažu da je prvobitna pica bila pljosnato testo koje se peklo ispod užarenog kamena, da su ga premazivali uljem sa dodatkom biljnih začina, kasnije su dodavani i sir i inćun, te da je pica bila jeftino jelo za radnu snagu.
Gaeta
Prvi put se pominje u vreme vizantijske Grčke, 997. godine u mestu Gaeta u blizini Napulja, u regiji koja je kasnije postala italijanska, pa otud i sva zabuna oko njenog porekla.
Kad su 1552. godine istraživači novog kontinenta u Evropu iz Perua doneli paradajz, pica je počela da biva ovakva kakvu je mi poznajemo.
Ne zna se šta znači njeno ime, pa ni zašto je baš tako nazvana, ali se misli da je pica postala pica u 18. veku kad počinje da se proizvodi i prodaje na ulicama i trgovima Napulja.
Kraljičin kuvar Rafael
Prvi moderan recept koji je ostao upamćen do današnjih dana vezuje se za kraljicu Margaritu i priču da je jednog dana 1889. godine tokom posete Napulju videla da mnogi ljudi, pogotovo seljaci, jedu veliku pogaču. Radoznala, naredila je da i njoj donesu jednu. Pošto joj se veoma dopala, od svog glavnog kuvara Rafaela zatražila je da joj i na dvoru pripremi picu.
I, on joj je napravio picu samo za nju. Bila je u bojama italijanske zastave: sa crvenim paradajzom, belim mocarela sirom i svežim zelenim bosiljkom. Nazvao ju je Pizza Margarita. Legenda kaže da je pica postala kraljičina omiljena hrana, što je bilo dovoljno da je učini popularnom i među narodom.
Ubrzo su širom Italije počele da nastaju razne varijacije kraljičinog omiljenog jela, pa su recimo u Bolonji u preliv dodali mleveno meso i dobili nov klasik – Pizza bolognese.
Dolazak u Ameriku
Tek krajem 19. i početkom 20. veka pica stiže u Ameriku, zahvaljujući italijanskim emigrantima. Nakon toga, pica je prevazišla epitet hrane vezane za jednu etničku grupu, postala je omiljena, brza i zabavna poslastica mnogih i potpuno se odomaćila.
Istraživanja kažu da su gradovi u kojima je ovo jelo najpopularnije Napulj, Čikago, Njujork, Melburn i Rim – tim redom.
Zatim, smatra se da je Čikago jedini grad na svetu koji može da se takmiči sa Napuljem po kvalitetu pice. Tu je nastala i nova varijanta pice, Chicago pizza sa debelim testom.
U kosmosu
Kaže se da je pica jelo sa najfleksibilnijim receptom, svako može da na testo stavi sastojke po želji i volji i proglasi je svojim specijalitetom – jedan Kanađanin grčkog porekla pravi je od ananasa i u Ontariju prodaje pod imenom Havajska.
Može da ima dimenzije vašeg tanjira, a može i da zauzme površinu od 1.200 kvadratih metara koliko je imala do sada najveća pica na svetu, napravljena u Rimu 2012. godine.
Nema dela planete do kojeg nije stigla. U Pjongjangu, prestonici Severne Koreje međunarodnu gastronomsku ponudu čini jedna jedina picerija, otvorena je 2009. godine. Pojavila se i na Međunarodnoj svemirskoj stanici: 2001. godine isporučena je ruskom astronautu Juriju Usačovu, a ceh celog poduhvata je bio milion dolara.
I samo još ovo: predmet prve kupovine internetom je pica. Bilo je to 1994. godine.
Prijatno!


Nemački list "Frankfurter rundšau" pita se da li će nove prepirke izbiti zbog Zejnine pesme „Jugoslavija“, ako se plasira u Beč


“Zamislite dete koje posle škole nosi futrolu instrumenta kroz kraj u kom se retko viđa nešto svečano. To dete ne nosi samo instrument. Nosi dokaz da se njegova budućnost ne završava na mestu na kom je rođeno. I nosi jednu novu naviku: da istraje, da bude deo nečega većeg od sebe”


Bitef nije hteo da se ogradi od govora Mila Raua kojim je otvorio 58. festival kao što je vlast tražila od njega i posle toga je sve krenulo nizbrdo – tema je publikacije “Dosije” Bitef teatra


Putopis Viktora Lazića o Grenlandu objavljen je baš kad je Tramp saopštio da mora imati to ostrvo. Zato, iako u njemu ima malo politike, čitate ga misleći kako će jednog dana sva ta lepota postati Las Vegas


U eri društvenih mreža i opsesije postignućem, roditeljski ponos sve češće prelazi nevidljivu granicu i postaje pritisak pod kojim dete gubi pravo na grešku, običnost i sopstveni identitet. Iza blistavih uspeha često ostaje tiha generacija koja je naučila da bude trofej, ali ne i da bude svoja
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve