

Država i kultura
Da li Opera Narodnog pozorišta postaje srpska?
Ministar Selaković je najavio da će Hala 1 Beogradskog sajma postati Dom srpske Opere. U Beogradu postoji samo Opera Narodnog pozorišta
Soul špageti
13. maj, Centar „Sava„, Beograd
Nije baš najlakše s beogradskom koncertnom publikom. Na primer, nije na prvi pogled lako odrediti da li je popunila više od pola velike sale Centra „Sava“ iz uobičajene ljubopitljivosti – da (po ceni 500–700 din.) „overi“ najprodavanijeg italijanskog izvođača sredine devedesetih, jedinog Evropljanina „iz mesta“ uvrštenog u Woodstock ’94. itd., ili je Cukero (Šećer) ovde zaista toliko popularan?
Najprostije opisan kao talijanski Džo Koker, Cukero se uspinjao osamdesetih, kroz festivale dok milionski proboj albumom Blue’s (’87. s gostujućim sviračima iz Springstinovog benda) nije izazvao čak i licencno objavljivanje u prethodnoj Jugi. Posle mu je teško stati na rep: nastupa u Pešti i Moskvi, peva s Kokerom, Klepton i Dž. Bek mu gostuju solažama, na džez festivalima pojavljuje se s izvornim bluzerima i ranim rokenrolerima, učestvuje na dobrotvornim koncertima za ovo, ono i sve, dobija prestižne industrijske nagrade, snima na US izvorima.
Široj publici kod nas poznat prvenstveno po duetima s Polom Jangom (Senza Una Donna, ponovljena stara Cukerova pesma) i ’92. Pavarotijem (Miserere, za koju je engleske stihove sredio Bono/U2), s potonjim je pokrenuo i humanitarna natpevavanja u Modeni.
Pirati su očigledno među zaslužnima za to što se i Cukero nadovezao na uvreženu popularnost italijanske muzike kod nas, te je na njegovom koncertu bilo ženskog podmlatka za razgledanje, toplih reakcija i brzog uključivanja u stadionske šablone ponašanja. Lep poen uz gotovo istovremene privredne/poslovne događaje iz Italije, namenjene našem tržištu.
Šou je pristojno produciran, ozvučen i odlično osvetljen, što dokazuje kako sve to može da štima i u Srbiji/SC: k’o pre rata, recimo, kad je gostovala Ana Oksa. Dve podeblje prateće pevačice i deo od petorice muzikanata tamne su puti, a semplovani vokali crnih velikana valjda bi takođe trebalo da istaknu verodostojnost Cukerovih muzičkih polazišta. No ta rasna naglašenost, nažalost, nema dodirnih tačaka s kvalitetom svirke: veći deo isporučenog zvuka je sintetizovan, samim tim su i znatne deonice odglumljene; uz evrovizijski engleski kao neprimetno upleten u refrene (kamon bejbi, bejbi je–jea… ), sve je bezlično (belo)svetsko, nema traga korenima ni poreklu. Da smo mi imali ozbiljno zasnovanu rok scenu, mogao je i Miščević da prepakuje Dži–El–Ou–Rauijeaaagha…!
Srećom, Cukero nije odirao glas, malo je i pričao, u publici šizenje, bre! i prođe sat i po, neprimetno nam je predstavio i novi album Shake, pa za bis prepravka Verdija (Nabuko) za decu, Senza Una Donna… Bilo da ste došli čisto informativno ili željni spektakla, glatko prođe.


Ministar Selaković je najavio da će Hala 1 Beogradskog sajma postati Dom srpske Opere. U Beogradu postoji samo Opera Narodnog pozorišta


Objavljen je novi program 59. Bitefa. Dolaze predstave iz Bugarske, Moldavije, Gruzije, Turske, Tunisa, Srbije i Rusije. Počeće "Mletačkim trgovcem" KPGT-a koji je do nedavno vodio Ljubiša Ristić, u „Ateljeu 212“ čiji je on sad v.d. direktor


Na 2. Nacionalnom festivalu filma i televizije nema filmova i serija u festivalskom delu programa, ima ih samo u uvodnom. Među njima su serije Gage Antonijevića, i filmovi Željka Mitrovića i Telekoma


Preminuo je Slobodan Šnajder, bezvremeni evropski, jugoslovenski i hrvatski pisac, veliki znalac našeg sveta i svih njegovih ideala, snova i iluzija. I u Srbiji i u Hrvatskoj uskoro će biti objavljen njegov roman “Mara Leib”


Grand prix festivala dobio je Radoš Bajić, a Branislav Lečić nagradu za životno delo. Najviše nagrada je dodeljeno „Božićnoj avanturi“, filmu Marka Jovičića u produkciji Željka Mitrovića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve