

Kultura
Berićetan oktobar beogradske pozorišne scene
Osam premijera, četiri jubilarna izvođenja predstava, četiri nagrade za pozorišta u Beogradu samo u ovom mesecu. Kao da je sve kako treba da bude
Soul špageti
13. maj, Centar „Sava„, Beograd
Nije baš najlakše s beogradskom koncertnom publikom. Na primer, nije na prvi pogled lako odrediti da li je popunila više od pola velike sale Centra „Sava“ iz uobičajene ljubopitljivosti – da (po ceni 500–700 din.) „overi“ najprodavanijeg italijanskog izvođača sredine devedesetih, jedinog Evropljanina „iz mesta“ uvrštenog u Woodstock ’94. itd., ili je Cukero (Šećer) ovde zaista toliko popularan?
Najprostije opisan kao talijanski Džo Koker, Cukero se uspinjao osamdesetih, kroz festivale dok milionski proboj albumom Blue’s (’87. s gostujućim sviračima iz Springstinovog benda) nije izazvao čak i licencno objavljivanje u prethodnoj Jugi. Posle mu je teško stati na rep: nastupa u Pešti i Moskvi, peva s Kokerom, Klepton i Dž. Bek mu gostuju solažama, na džez festivalima pojavljuje se s izvornim bluzerima i ranim rokenrolerima, učestvuje na dobrotvornim koncertima za ovo, ono i sve, dobija prestižne industrijske nagrade, snima na US izvorima.
Široj publici kod nas poznat prvenstveno po duetima s Polom Jangom (Senza Una Donna, ponovljena stara Cukerova pesma) i ’92. Pavarotijem (Miserere, za koju je engleske stihove sredio Bono/U2), s potonjim je pokrenuo i humanitarna natpevavanja u Modeni.
Pirati su očigledno među zaslužnima za to što se i Cukero nadovezao na uvreženu popularnost italijanske muzike kod nas, te je na njegovom koncertu bilo ženskog podmlatka za razgledanje, toplih reakcija i brzog uključivanja u stadionske šablone ponašanja. Lep poen uz gotovo istovremene privredne/poslovne događaje iz Italije, namenjene našem tržištu.
Šou je pristojno produciran, ozvučen i odlično osvetljen, što dokazuje kako sve to može da štima i u Srbiji/SC: k’o pre rata, recimo, kad je gostovala Ana Oksa. Dve podeblje prateće pevačice i deo od petorice muzikanata tamne su puti, a semplovani vokali crnih velikana valjda bi takođe trebalo da istaknu verodostojnost Cukerovih muzičkih polazišta. No ta rasna naglašenost, nažalost, nema dodirnih tačaka s kvalitetom svirke: veći deo isporučenog zvuka je sintetizovan, samim tim su i znatne deonice odglumljene; uz evrovizijski engleski kao neprimetno upleten u refrene (kamon bejbi, bejbi je–jea… ), sve je bezlično (belo)svetsko, nema traga korenima ni poreklu. Da smo mi imali ozbiljno zasnovanu rok scenu, mogao je i Miščević da prepakuje Dži–El–Ou–Rauijeaaagha…!
Srećom, Cukero nije odirao glas, malo je i pričao, u publici šizenje, bre! i prođe sat i po, neprimetno nam je predstavio i novi album Shake, pa za bis prepravka Verdija (Nabuko) za decu, Senza Una Donna… Bilo da ste došli čisto informativno ili željni spektakla, glatko prođe.


Osam premijera, četiri jubilarna izvođenja predstava, četiri nagrade za pozorišta u Beogradu samo u ovom mesecu. Kao da je sve kako treba da bude


Nova tema među Šapčanima je nedavni događaj na premijeri njihovog pozorišta. Kažu, kao da ga je Nušić smislio


Zbog izdavača kojih neće biti na Sajmu knjiga, ovaj oktobar je zaista postao mesec knjige. Ima ih mnogo, i u celoj Srbiji


Prikazano je 115 filmova iz 50 zemalja. Organizator kaže da je zadovoljan. Pa ipak, utisak je kao da su na ovom Festu bili samo Lordan Zafranović i njegov „Zlatni rez 42 (Djeca Kozare)“


„Ako želimo da mladi umetnici budućnost grade u Srbiji, moramo da im obezbedimo perspektivu, a ne samo da pričamo o tome“, poručuje koreograf Aleksandar Ilić
Predizborna kampanja i političko nasilje
Stvarne žrtve i Vučićevo glumatanje Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve