

Film
Strane produkcije u Srbiji: Snima li se kao ranije
Dok Vučić poručuje da će u Beogradu uskoro biti lakše sresti holivudsku zvezdu nego komšiju, dostupni podaci pokazuju da je talas stranih produkcija u Srbiji poslednje dve godine znatno opao


Soul špageti
13. maj, Centar „Sava„, Beograd
Nije baš najlakše s beogradskom koncertnom publikom. Na primer, nije na prvi pogled lako odrediti da li je popunila više od pola velike sale Centra „Sava“ iz uobičajene ljubopitljivosti – da (po ceni 500–700 din.) „overi“ najprodavanijeg italijanskog izvođača sredine devedesetih, jedinog Evropljanina „iz mesta“ uvrštenog u Woodstock ’94. itd., ili je Cukero (Šećer) ovde zaista toliko popularan?
Najprostije opisan kao talijanski Džo Koker, Cukero se uspinjao osamdesetih, kroz festivale dok milionski proboj albumom Blue’s (’87. s gostujućim sviračima iz Springstinovog benda) nije izazvao čak i licencno objavljivanje u prethodnoj Jugi. Posle mu je teško stati na rep: nastupa u Pešti i Moskvi, peva s Kokerom, Klepton i Dž. Bek mu gostuju solažama, na džez festivalima pojavljuje se s izvornim bluzerima i ranim rokenrolerima, učestvuje na dobrotvornim koncertima za ovo, ono i sve, dobija prestižne industrijske nagrade, snima na US izvorima.
Široj publici kod nas poznat prvenstveno po duetima s Polom Jangom (Senza Una Donna, ponovljena stara Cukerova pesma) i ’92. Pavarotijem (Miserere, za koju je engleske stihove sredio Bono/U2), s potonjim je pokrenuo i humanitarna natpevavanja u Modeni.
Pirati su očigledno među zaslužnima za to što se i Cukero nadovezao na uvreženu popularnost italijanske muzike kod nas, te je na njegovom koncertu bilo ženskog podmlatka za razgledanje, toplih reakcija i brzog uključivanja u stadionske šablone ponašanja. Lep poen uz gotovo istovremene privredne/poslovne događaje iz Italije, namenjene našem tržištu.
Šou je pristojno produciran, ozvučen i odlično osvetljen, što dokazuje kako sve to može da štima i u Srbiji/SC: k’o pre rata, recimo, kad je gostovala Ana Oksa. Dve podeblje prateće pevačice i deo od petorice muzikanata tamne su puti, a semplovani vokali crnih velikana valjda bi takođe trebalo da istaknu verodostojnost Cukerovih muzičkih polazišta. No ta rasna naglašenost, nažalost, nema dodirnih tačaka s kvalitetom svirke: veći deo isporučenog zvuka je sintetizovan, samim tim su i znatne deonice odglumljene; uz evrovizijski engleski kao neprimetno upleten u refrene (kamon bejbi, bejbi je–jea… ), sve je bezlično (belo)svetsko, nema traga korenima ni poreklu. Da smo mi imali ozbiljno zasnovanu rok scenu, mogao je i Miščević da prepakuje Dži–El–Ou–Rauijeaaagha…!
Srećom, Cukero nije odirao glas, malo je i pričao, u publici šizenje, bre! i prođe sat i po, neprimetno nam je predstavio i novi album Shake, pa za bis prepravka Verdija (Nabuko) za decu, Senza Una Donna… Bilo da ste došli čisto informativno ili željni spektakla, glatko prođe.


Dok Vučić poručuje da će u Beogradu uskoro biti lakše sresti holivudsku zvezdu nego komšiju, dostupni podaci pokazuju da je talas stranih produkcija u Srbiji poslednje dve godine znatno opao






Jedne večeri su nemački avioni sravnili ulice Bredforda, ali je, začudo, kuća porodice Hokni ostala netaknuta. Pod stepenicama se skrivao i dečačić po imenu Dejvid, koji se naredne osamdeset četiri godine prema životu odnosio sa dubokom i neodoljivom radošću. U međuvremenu je postao karijatida umetnosti dvadesetog veka i verovatno poslednji vizuelni umetnik čiji će odlazak biti zabeležen širom sveta


Vicko Krstulović, Neretva i Sutjeska; memoari 1942–1943; Most Art Jugoslavija, Zemun, 2026.
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slućaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve