img
Loader
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

CD – Damir Avdić – Mein Kapital

Žižek, rizla, Čomski, brizla

11. jul 2012, 21:59 Teofil Pančić
Copied

Avdićevim albumom treba rukovati pažljivo, ali ga konzumirati obavezno: odavno nije tako mnogo istine zipovano u tako malo stihova

Šta god da si slušao i čitao o tome, dok to ne vidiš uživo, ne znaš šta će te snaći. Nisam ni ja znao, sve do te vrele ranojulske večeri pred podgoričkim Karverom, u hladu mosta preko Ribnice, gde se odigrao prvi crnogorski nastup „bosanskog psiha“ Damira Avdića, a sve u sklopu književnog festivala „Odakle zovem“. Hm, „književnog festivala“? To li će reći da je g. Avdić izvesni Gospon Književnik, nešto kao što beše, recimo, Milorad Pavić zvan Cici? Pa ne baš, ma ne ni nalik; što opet ne znači da Avdić nije pesnik, naprotiv.

Kako god, stvar je naizgled jednostavna i mnogo puta viđena: pred publiku izađe čovek s gitarom i počne da peva/deklamuje svoje, štono reći, „angažovane pesme“. Da, samo što ova gitara nije akustična, a ni Damir Avdić nije meketavi, gandžom sedativizovani „borac za mir u svetu“, nego glasni, scenično-psihotični, pankerski nabrijani i zajebani Fantom Slobode iz Tuzle, a sa ljubljanskom adresom, i rastućom reputacijom nekakvog dopola-Brecelja-otpola-Satana (ne)Panonskog za XXI vek; šta god levonostalgišući Marko Brecelj inače mislio o tom poređenju… Damir je Avdić, naime, zakleti, gorko cinični anti-levo-i-jugo-nostalgičar, što je u njegovom slučaju po-etički sasvim opravdano jerbo njegove pesme mogu da podnesu tu vrstu „opasnog“ naboja a da ne otkližu u bilo kakvu „desničarsku“, nacionalističku ili tome sličnu banalnost. Čak i kad „laje“, recimo, na „Štulića i Paket aranžman“, slušaocu je jasno da se tu ne radi o njima-kao-njima, nego o određenoj vrsti simbolike (političke, kulturološke, generacijske…) koju ta i neka druga imena neminovno nose sa sobom, a koja je odavno počela da smara i da unedogled teroriše uzduž i popreko ex-YU prostora. Damir Avdić (rođen 1964, dakle i sam pelcovani pripadnik

new wave naraštaja) se zalaže da se u to odavno neprovetravano skladište staretinarnice ipak pripusti malo svežeg vazduha…

Avdić ovih dana luta okolo sa svojim gitarskim koferom predstavljajući novi, četvrti i najbolji album Mein Kapital (Kapital rekord 2012), oko kojeg se inače po nekim regionalnim Progresivnim Medijima nadiglo nešto (ne)očekivane polemičke prašine, no o tome nešto kasnije.

Šta je to što izaziva ovoliku frku oko „bosanskog psiha“? Album Mein Kapital sastoji se od dvanaest pesama koje bismo, uslovno i priručno, mogli da podelimo u tri tematska odvojka. Jedan bi bio, hajmo reći ljubavni, što je onaj tok Avdićevog pevanja koji je recepcijski u dubokoj senci njegove, je li, „društvene kontroverznosti“, pa tako široj pažnji promiče koliko D. A. ume da bude izvanredan (post)ljubavni lirik; poslušajte, međutim, pesme kakve su „Budi žena“ i „Dlan“, pa ćete videti da svako ko zanemaruje taj sloj Avdićevog, da prostite, opusa, čini to na svoju štetu!

Enivej, drugi je tematski odvojak ovog albuma novi naramak (Neka neka i Karam te…) pesama u kojima Avdić problematizuje post–YU traumatologiju, bandoglavo insistirajući na Sećanju (koje ne sme biti isto što i samosvrhovito Zlopamćenje, i ubeđen sam da je to Avdiću savršeno jasno, ali ponekom površnijem ili preopterećenom slušaocu može promaći) a protiv infantilnog Zaborava u režiji svojevrsne japijevsko-komesarske koalicije, koja u svemu tome vidi neki svoj, malo politički, malo više poslovni interes. A radi se o onoj vrsti beslovesnog, nereflektovanog Zaborava zla i zločina koji zapravo potencijalno vodi ka njihovom ponavljanju, to jest ka tome da oni jednom ponovo postanu mogući, a potom i stvarni.

Na koncu, ono što je glavni tematski tok ovog CD-a, a što je savršeno ilustrovano njegovim nazivom, mogli bismo nazvati svojevrsnom „globalnom“ pričom, ali ispričanom iz vizure jednog deziluzioniranog balkanskog autsajdera koji je isuviše toga video i osetio na sopstvenoj koži da bi se dao vući za nos. Opisujući stanje sveta viđeno očima jednog post-YU subjekta po čijim su znalački odranim leđima tamburali i rat i mir, i kapitalizam i socijalizam, i Balkan i Evropa i Amerika, Avdić na jednoj strani vidi moloha kanibalskog, sveproždirućeg kapitalizma, i to što vidi nikako mu se ne dopada, jer ta mašina bešćutno, ravnodušno proždire ljudsko meso – i njegovo, i vaše i moje; dovde je sve u redu, i to samo po sebi Avdića ni na koji način ne bi isključilo iz građanskog mejnstrima fine angažovane umetnosti, jer mejnstrim je u umetnosti, pogotovo onoj malo „elitnijoj“, po prirodi stvari „antikapitalistički“. Otkud to? Pa, kako da vam kažem: u socijalizmu je to tako zarad življenja u socijalizmu, a u kapitalizmu zarad življenja u kapitalizmu… Međutim, šta? Bar koliko i na Zle Kapitaliste, Avdićeva se ubojita satirička oštrica ostrvljuje i na svu onu globalnu duhovnu i moralnu bedu (s lokalnim odjecima) od fensi-šmensi levice, salonskih i anonimnih sajber revolucionara („tresem kurcem po tastaturi“), brižljivo aranžiranih anarhističkih pozera i sličnih čegevaroida. U pesmi Bakunjine, obraćajući se poluzaboravljenom ruskom klasiku anarhizma, za kojeg lepo veli da ga levičarčići ne nose na majicama malo jer ni ne znaju za njega, a malo više jer je ružan (za razliku od onog bradatog latino jebača s tompusom), Avdić zaključno veli i ovo: „kad bih mogao uzeti keš na tebi/uzeo bih/ali sumnjam/zato/između marksističkih smradova/i kapitalističkih svinja/uzeću pare od ovih drugih/prvi su ionako samo njihove sponzoruše…“. Odavno nije tako mnogo brižljivo zaturane Istine zipovano u tako malo stihova! Bilo je urnebesno zabavno čitati kako su se neki potkontinentalni levičarčići jaaako najedili zbog svega toga, sve ciličući i topćući nožicama! Unforgettable!

Album Mein Kapital nema uobičajeno „CD format“ pakovanje, nego je u obliku knjige, kako već uratku s ovakvim naslovom i dolikuje. No, razlog tome nije samo „konceptualne“ naravi: uz CD ovde je priložen i knjižuljak koji, uz tekstove pesama, sadrži i urnebesnu memoarsku priču „Ja anarhista“ iz Avdićevih američkih emigrantskih dana: kapitalističku USA aždahu je Avdić još nekako i ukrotio, ali s lokalnim „anarhistima“ (sve finim građanima koji plaćaju poreze, izdaju fiskalne račune i gledaju da se čime ne zamere Sistemu, ali zato sve naplaćuju skuplje a obavljaju lošije od Korporacija…) bogme je bilo mnogo teže! Ovaj mali narativni biser Avdić izvodi i po koncertima u vidu teško opisivog recitala. Za nepropuštanje!

Kako god okrenete, Mein Kapital je kulturni kapital velike razorne moći, i zato rukujte pažljivo, ali ga konzumirajte obavezno, zbog njegovih jakih lekovitih učinaka. I naravno, viva la revolucion…

LA DŽIGERACION

Hašiš rizla
ćevap brizla
antiglobalized

Fidel Cuba
Palestina
za sve drugo
mastercard

majko otac
zemlja gori
odoh i ja
sa drugovima
majko otac zemlja gori ali eto nas
majko otac ne brinite imam kapital

Slavoj Žižek
Lady Gaga
American Express
Noam Chomsky
Karleuša
Double platinum

foto: alen zulić
foto: alen zulić
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Festival

24.novembar 2025. S. Ć.

Regionalni festival „Na pola puta“ bez dinara pomoći

U Užicu je u toku 20. književni festival „Na pola puta“ koji okuplja pisce jugoslovenskih prostora. Ni Ministarstvo kulture ni Grad ne učestvuju u njegovoj realizaciji

Država i teatar

24.novembar 2025. S. Ć.

Narodno pozorište: Otvaranje zgrade je i dalje upitno

Zaposleni Narodnog pozorišta dobili su predlog repertoara za decembar, ali im njegov sadržaj nagoveštava da ni sledećeg meseca neće biti na svojoj sceni

24.novembar 2025. Sonja Ćirić

Đukanović: Poseta pozorištima je katastrofalna zbog političkog stava glumaca

Po Vladimiru Đukanoviću Đuki ključni razlog zašto ljudi ne idu u pozorište je politički i ideološki stav njihovih glumaca. Prema podacima RZS, ljudi idu u pozorište, čak i više nego pre

Baština regiona

23.novembar 2025. Robert Čoban

Može i ovako: Bijeljina obnavlja Evangelističku crkvu

Bijeljina planira restauraciju zapuštene nemačke Evangelističke crkve, dajući tako primer drugima u regionu kako se štiti kulturna baština i ako pripada narodu koji više tu ne živi

Inicijativa

22.novembar 2025. Sonja Ćirić

Aleksandar Jovanović Ćuta: Generalštab bi mogao da nas ujedini

Mislim da je Generalštab nešto što bi trebalo da nas ujedini, jer to je posao za sve - kaže Ćuta povodom inicijative da se sudbina ovog kulturnog dobra odluči referendumom

Komentar
Šatorsko naselje ispred Narodne skupštine

Komentar

Poredak i kultura

Čak su i nacisti i komunisti bili shvatili da se bez elementarne pravne sigurnosti i kulture ne može vladati. Vučićeva primitivna ekipa, međutim, nije

Ivan Milenković
Zamagljeni portret Aleksandra Vučića pred grbom Srbije

Pregled nedelje

Ćaciji protiv Vučića

Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte

Filip Švarm

Pregled nedelje

Otac, sin i neljudski režim

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1820
Poslednje izdanje

Dosije Ćacilend

Dijagnoza Vučićeve Srbije Pretplati se
Na mestu gde se lomi društvo

Šesnaest dana štrajka Dijane Hrke

Intervju: Dejan Bursać

Važnija je otvorenost studentskog pokreta od lidera koji mogu da pregovaraju

Energetika

Veliki naftni post

Portret savremenika: Ketrin Konoli

Biografija upornosti i doslednosti

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure