img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjige – Stipe Šuvar, Historia tragicomica (Razlog, Zagreb 2013)

Zaostavština Stipe Šuvara

26. februar 2014, 13:46 Lino Veljak
Copied

Najmanje što bi se moglo reći o ovoj knjizi jeste ocena prema kojoj ona i u celini i u delovima svedoči o epohi na čijim rubovima živimo. No, njena se vrednost ne iscrpljuje u svedočenju. Ona ima šta da ponudi i istraživačima, ali i svima onima koji žele nešto više da saznaju o pravom karakteru procesa koji su obeležili drugu polovinu 20. veka, a čije će se posledice još dugo osećati

Za Stipu Šuvara (1936–2004), značajnog sociologa i demografa, te svojedobno visokopozicioniranog političara, mnogi će reći da je bio kontroverzna ličnost. Doista, kontroverznosti mu nije nedostajalo. Starije generacije pamte ga po reformi obrazovanja (zloglasna „šuvarica“), iako se tu radilo o pokušaju demokratizacije i modernizacije obrazovanja (ali pokušaju koji je, zahvaljujući nizu okolnosti, urodio prvim korakom na putu urušavanja školstva), a sjećaju ga se i po neostvarenom obećanju da će se popu reći – pop i bobu – bob (što je otvorilo put procvatu antibirokratske revolucije i tragedije koja je uslijedila; obećanje nije ostvareno jer je većina u Predsjedništvu SKJ odbacila njegov referat s obrazloženjem da je usmjeren na razbijanje Saveza komunista Jugoslavije!). Neki ga se sjećaju i po Bijeloj knjizi, navodnom dokazu staljinističkog karaktera jedne utjecajne frakcije jugoslavenskih komunista (iako su, istini za volju, osim Predraga Matvejevića i još ponekoga, u toj knjizi zastupljeni redom oni intelektualci koji su odigrali vidne – neki i ključne – uloge u potonjem raspirivanju mržnje i apologiji genocidnih zločina, koji su popratili raspad bivše federacije).

Za razliku od uobičajenih kontroverznih ličnosti (pa i znatnog dijela nekontroverznih političara srednjeg ranga) Stipe Šuvar nije za života stekao nikakva materijalna dobra (što je urodilo ocjenom žitelja njegova rodnog Zagvozda kod Imorskog prema kojoj „nije valjao ni sebi ni drugima“, jer kakav je to čovjek koji nije iskoristio moć za poboljšanje svojega imovnog stanja i za socijalnu promociju rodbine i drugih suplemenika); dapače, nakon svoje iznenadne smrti ostavio je iza sebe dugove – ali ne kockarske ili dugove nastale od rastrošnog života, nego uzrokovane osobnim financiranjem časopisa „Hrvatska ljevica“ i ulaganjem u izvanparlamentarnu stranku (Socijalistička radnička partija) koju je osnovao i vodio, ali čiji izborni rezultati nikad nisu prelazili razinu statističke greške. Odbivši Tuđmanove ponude (koje su kao minimum uključivale ambasadorsko mjesto), ali i ponude s drugih strana, pokazao je ljudsku dosljednost koja zaslužuje primjereno uvažavanje.

Svega se toga prisjećam dok čitam nedavno objavljenu knjigu (573 stranice velikog formata), koja se sastoji od Šuvarovih intervjua danih u razdoblju od 1990. do 2004, autorskih članaka i izlaganja na međunarodnim skupovima (od 1994. do 2004) i prigodnih tekstova te nekrologa (od 1990. do 2004). Sam je autor pred smrt skicirao sadržaj prvoga dijela knjige, odabravši dio intervjua nastalih u spomenutom razdoblju, a druga dva dijela priredila je urednica knjige (ujedno i autorova udovica) Mira Šuvar. Kao što u predgovoru naglašava Šuvarov bliski suradnik Boris Vušković, tekstovima koji su sabrani u ovoj knjizi neposredno je prethodila državna i društvena kriza jugoslavenske federacije i upravo ta kriza, njezini korijeni i načini razrješavanja predstavljaju središnji predmet tih tekstova i u njima sadržanih analiza. Vušković smatra da ti tekstovi „spadaju u krug malobrojnih kritičkih stavova o tom razdoblju političke povijesti Južnih Slavena i stoga ih treba čitati, bez obzira na to u kolikoj se mjeri s autorom slagali ili ne.“

Karakter Šuvarovih analiza i stavova može, među ostalima, ilustrirati intervju koji je u danima neposredno pred izbijanje rata u Hrvatskoj objavljen u zagrebačkom Vjesniku, i to pod indikativnim naslovom „Rat ne bi osigurao nove granice“. Stipe Šuvar tu predviđa da će rat, ako do njega dođe, biti dug, krvav, bez stvarnog pobjednika“, koji bi rezultirao samo zgarištima, mnogim novim grobovima i obiljem nove mržnje; unatoč svemu, on vjeruje da nade ima: „Ja sam optimist, pa ma kako da oko nas, i u svima nama, mrak prijeti da u ovim trenucima proždre svaki tračak svjetla“. Tri godine kasnije, u intervjuu podgoričkom „Monitoru“ ljeta 1994 („Rat – ko je u to vjerovao“) on obnavlja optimizam: Jugoslavije više nema, ali ovi će narodi živjeti i, dapače, Milošević i Tuđman, koji su izazvali „velika zla, novu katastrofalnu bilancu zločina i prolijevanja krvi“ neće „zadugo ostati u svojim vladarskim ulogama“, već će „u bliskoj budućnosti“ biti „opet sagrađeni mnogi porušeni mostovi među nama“. Je li pet-šest godina koliko je proteklo do odlaska spomenute dvojice „bliska budućnost“ – ostaje otvoreno pitanje, jednako kao i pitanje koliko su, u međuvremenu, obnovljeni mostovi kvalitetni. Ne može se, ipak, osporiti načelna opravdanost Šuvarove prognoze. Šuvarova sklonost optimizmu nije, međutim, nekritička ni bezuvjetna. Tako će u intervjuu danom 2003. za splitski „Feral tribjun“ („Hrvatska i dalje u močvari tuđmanizma“) naglasiti kako je postuđmanovska vladajuća koalicija na čelu s Ivicom Račanom izbjegla „da se obračuna s teškim nasljeđem tuđmanizma: pljačkaškom privatizacijom, nacionalističkim i ksenofobičnim ponašanjem i sijanjem mržnje prema drugim narodima, stvaranjem kaste tajkuna, te podobnih i povlaštenih, rastućom korupcijom, nekažnjavanjem za ratne zločine na hrvatskoj strani“; na vlasti su, jednako kao i u drugim tranzicijskim zemljama, „ekipe koje služe svijetu korporacijskog kapitala, a koji te zemlje smješta na periferiju ili poluperiferiju kapitalizma“.

Alternativu dominantnim trendovima Šuvar je možda najjasnije formulirao u posthumno objavljenom intervjuu danom beogradskom „Ekonomistu“ („Nova će se ljevica stvoriti iz antiglobalističkog pokreta“), gdje na temelju uvida u amerikanizaciju Istočne Evrope (pa i Evropske unije u cjelini), kao i u iščezavanje radničke klase kao većine u materijalnoj proizvodnji, iskazuje vjeru u mladu „antiglobalističku“ generaciju, ali pod uvjetom da ustrajava na vrijednostima Francuske revolucije: na slobodi, jednakosti i bratstvu.

Među izlaganjima koje je u spomenutim razdoblju održao na međunarodnim znanstvenim skupovima možda su najindikativnija izlaganja pod naslovima „Formiranje kapitalističke klase u bivšim socijalističkim zemljama“ (Bitola, 1995) i „Posljedice etničkih čišćenja na prostoru bivše Jugoslavije“ (Korčula, 1988) – iako ne bi trebalo zanemariti ni izlaganja o ratovima na području bivše Jugoslavije kao uvodu u globalizaciju ratova (Beograd, 2001), o nacionalnim identitetima i zajedništvu u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2002.) i druga. U tim radovima Šuvar nastupa kao vrstan sociolog i demograf, a njegove analize predstavljaju vrijedne doprinose razumijevanju uzroka, oblika i rezultata procesa koji su obilježili razdoblje rasula bivše federacije i tranzicije u zemljama nastalima njezinim raspadom. U znanstvenom smislu to je svakako najvažniji dio knjige.

Ne bi, konačno, trebalo zanemariti ni njegove prigodne tekstove, posebno one koji se odnose na značajne suvremenike. Tako će 1990. u Zagrebu govoriti na promociji memoarske knjige Veljka Kovačevića Dani koji ne zalaze, te će tom prigodom naglasiti kako je tu riječ o autentičnom svjedočenju o sudbini španjolskih boraca te posebno o partizanskom pokretu u Hrvatskoj. Postavivši pitanje za koga je ta knjiga zapravo napisana, Šuvar naglašava da su se uvelike povampirile snage za koje se mislilo da su definitivno poražene 1945. godine, te da više nije poželjno spominjati bratstvo i jedinstvo, samoupravljanje ni radničku klasu – no, istini se mora pogledati u oči i „poći od činjenice da dosta toga na našem putu od pobjede NOB-a naovamo nije bilo dobro“, od birokratizacije društva i gušenja političke demokracije, pa do pretjerivanja u čistunskom sektaštvu; unatoč svemu, ideali zbog kojih je Veljko Kovačević krenuo u Španjolsku nisu promašeni, kao što nije promašena ni borba za slobodu, ni otpor ropstvu niti stremljenje za boljim i dostojnijom u čovjeku. U sličnom duhu Šuvar govori 2003. u Sarajevu o Radi Konstantinoviću, imenovavši ga svjetionikom u pomrčini oko nas i u nama, ličnošću čija je misao uvijek usmjerena na propitivanje povijesne i društvene zbilje iz vidokruga afirmacije ljudskosti, a protiv njezina zarobljavanja i potčinjavanja onom parcijalnom, skučenom i zatucanom. A na to se nadovezuju i nekrolozi Kosti Spaiću, Miljenku Smoji, Stevanu Luketiću i Branku Horvatu, kraći prigodni tekstovi koji također predstavljaju svjedočanstva o jednom vremenu i o njegovim protagonistima u raznim sferama stvaralaštva.

Najmanje što bi se moglo reći o ovoj knjizi jest ocjena prema kojoj ona i u cjelini i u dijelovima svjedoči o epohi na čijim rubovima živimo. No, njezina se vrijednost ne iscrpljuje u svjedočenju. Ona ima što ponuditi i istraživačima, ali i svima onima koji žele nešto više doznati o zbiljskom karakteru procesa koji su obilježili drugu polovinu 20. stoljeća a čiji će se učinci još dugo osjećati.

Stipe Šuvar
Stipe Šuvar
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure