
Kultura sećanja
Vlada Divljan dobija bistu u Zagrebu
Muzičar, autor i frontmen kultnog benda „Idoli“, Vlada Divljan, dobiće bistu u Tematskom parku rokenrola u Zagrebu
Čoveku nije lako da sačuva životnu radost ako stalno živi u siromaštvu i poniženju, kaže autor zbirke priča „Preimućstva kruga“ koja je nedavno reizdata posle skoro četvrt veka
Izdavači, barem naši, vrlo retko objavljuju reizdanja knjiga koja su ranije, već jednom predstavili čitaocima. Ima toliko mnogo novih rukopisa koja treba predstaviti da nemaju ni potrebe, a ni razloga da opet objavljuju neko staro izdanje.
Zato je odluka „Arhipelaga“ da posle 23 godine opet objavi „Preimućstva kruga“ Veselina Markovića, dodatno skrenula pažnju javnosti na ovu zbirku priča.
Gojko Božovič, osnivač i glavni urednik „Arhipelaga“ objavio je ovu knjigu još dok je bio urednik u „Stubovima kulture“ 2002. godine koji su bili deo „Vremena“, a zatim i u svom „Arhipelagu“. Slaže se da reizdanja nisu uobičajena praksa izdavača „osim kad, kao evo sad, ne postoji veliki razlog da se čitaoci podsete na neku knjigu“, kaže Božović za „Vreme“.
A taj veliki razlog su večne teme priča „Preimućstva kruga“: sreća, ljubav, pravda, dobrota, vera, sumnja, greh, kazna, krivica, smisao, dužnost, na koje je sad, smatra Božović, neophodno podsetiti ljude.
Veselin Marković u razgovoru za „Vreme“ kaže da i danas može da stane iza ove knjige, jer se njegovi „pogledi na književnost nisu promenili. Nikada nisam smatrao da ona treba da se bavi aktuelnim društveno-političkim događajima, niti postmodernističkim razmišljanjima o toku pisanja, već univerzalnim ljudskim temama, a to su ljubav, smrt, krivica, porodični odnosi, traženje sreće i smisla… Ako sam uspeo u tim namerama, onda je svejedno da li je moja knjiga objavljena 2001. ili 2023.“
Kad je pisao priče iz ove zbirke, „Miloševićev režim je bio na izdisaju i činilo se da se pred nama pruža srećniji život. Danas je prostor za ljubav i sreću sužen. Nipošto ne mislim da ova osećanja zavise samo od društvenih odnosa, naravno, ali čoveku ipak nije lako da sačuva životnu radost ako stalno živi u siromaštvu i poniženju.“
Dodaje da „Sudeći po nekim popularnim „kako da“ knjigama, lek je u tome da više meditiramo i da živimo u sadašnjem trenutku. Ali šta ako je taj trenutak loš? Najbolje što možemo da učinimo jeste da ga promenimo. A jedna promena je najvažnija. Naš put u dostojanstven život nije ni lak, ni kratak, ali je jasan: skloniti ovu vlast i izgraditi normalno društvo, s jakim i nezavisnim institucijama.“
Podsticanje ljudi na vrednosti koje opisuje Marković u „Preimućstvima kruga“ jeste takođe put ka dostojanstvenom životu, pa ipak, on ne misli da je to zadatak njegove knjige.
„Osim nekoliko izuzetaka, književnost nikada u istoriji nije uticala na društvene tokove. Ne zanosim se mislima o nekoj svojoj posebnoj ulozi. Smatram da sam na društvo tokom devedesetih manje uticao knjigama, a više učestvovanjem na demonstracijama i u šetnjama, pisanjem novinskih tekstova itd. U književnosti je moj zadatak da izrazim sebe i svoj doživljaj ljudske sudbine, da na tom putu produbim svoje shvatanje sveta i tako doprem do izvesnog broja čitalaca. Ako im otvorim nove vidike, estetski uobličene, ako o univerzalnim temama progovorim na svež i prijemčiv način, onda je zadatak mene kao pisca posredno ispunjen.“
Preciznosti radi, pre „Stubova kulture“ i „Arhipelaga“, Markovićevu zbirku su 2001. objavili „Beografiti“, jedan od mnogih izdavača kojih više nema, a čija su izdanja opstala i, evo vidimo, i dalje žive.
„Nažalost, nema ni Utopije, gde je još dva puta izašao moj ’Đavolov rečnik’, ne postoje više mnoge vredne i zanimljive izdavačke kuće, koje bi možda i dalje postojale u nekim zemljama s bogatijom čitalačkom tradicijom. Ponekad naiđem na njihove knjige u antikvarnicama, kao i na knjige Stubova kulture, gde sam godinama objavljivao. Bude mi drago što knjige cirkulišu i dalje, ali istovremeno se setim ljudi koji su radili tamo, pa pomislim na opštu nesigurnost koja ovde vlada.“
„Đavolov rečnik“ Embrouza Birsa koji Marković pominje a koji je preveo sa Srđanom Vujicom, objavili su „Svetovi“ još 1992. Prošle godine, kao reizdanje, tu knjigu je objavio „Logos“. Desilo se tako, kaže Marković, da je na poslednjem Sajmu knjiga ima dva déjà vu.
Muzičar, autor i frontmen kultnog benda „Idoli“, Vlada Divljan, dobiće bistu u Tematskom parku rokenrola u Zagrebu
Napor da se od emocionalne pustoši dođe do živosti, tema je u izložbe poljske umetnice „Odmrzavanje osećanja“ Malgožate Njeđelko u CZKD-u
Tonino Picula je u Strazburu govorio i o odnosu Srbije prema svom kulturnom nasleđu, a Evropski parlament je slučaj Generalštab ocenio kao rastuće političko mešanje u sistem zaštite
„Plakati“ Rastka Ćirića u Muzeju primenjene umetnosti, osim što najavljuju neki kulturni događaj, ujedno i pripovedaju o dešavanjima na našoj sceni proteklih decenija. Otud i kovanica u naslovu koja ih opisuje
Danas se različiti oblici filmske pop kulture – koji su dugo bili marginalizovani – sve više priznaju kao autorski. Upravo pop kultura, kao “kulturna koža”, prvi sloj, često najviše govori o nama. Slično se dešava i sa žanrovskim filmom – njegova varijanta umetničkog žanra ili takozvanog “uzdignutog žanrovskog filma” trenutno doživljava izvanredno vreme
Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora
Istorijska šansa Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve