
Baština
Rača: Otvoren Muzej ćirilice
U Rači kod Bajine bašte, u čijem manastiru je bila čuvena prepisivačka škola, otvoren je Muzej ćirilice, jedinstvena nacionalna ustanova
Oh, no!
Koreografija: Dalija Aćin, Recognize Crew
Izvođenje: Darko Bursać, Luka Lukić
Muzika: Goran Simonoski, Ivan Antić
Beogradsko dramsko pozorište
Orijentisana ka izrazito modernom konceptu plesa, Dalija Aćin se u svojoj novoj predstavi Oh, no!, koju potpisuje kao autor koncepta i koreograf, vraća paradigmi igre ali koristeći sasvim novu formu – brejkdens. Nasuprot asocijacijama na furioznu umetnost sa uličnih pločnika, u ovom slučaju, kao i u prethodnom radu Handle with great care, Dalija Aćin kreira svojevrstan minimalistički „spektakl“, u kome se kroz tišinu, fragilnost zvuka i pokreta, i zgusnutu atmosferu, vajaju nekakve mistične tendencije plesa. Pozorišna veština D. Aćin i izvesna plesna novina primećene su i na evropskim pozornicama, pa je autorki Handle with great care prošle godine dodeljena jedna od posebno značajnih evropskih nagrada u oblasti savremenog plesa, nagrada za najperspektivnijeg koreografa. Prix Jardin d’Europe je naziv nagrade koju je zapravo inicirala mreža najuglednijih plesnih centara zaslužnih za kreiranje vizije budućeg savremenog plesa u Evropi. Među njima su na primer Ultima Vez iz Belgije, Nacionalni koreografski centar Monpelje iz Francuske, Kulberg balet iz Švedske, dance WEB iz Austrije, a u tom društvu je i servis za savremeni ples Stanica iz Srbije.
Nova predstava Dalije Aćin Oh, no! ne izlazi iz okvira koje je umetnica već ranije potcrtala: od privlačne, zagonetne atmosfere do krajnje taktilnosti zvuka, pokreta… Pošto je ovog puta u pitanju brejkdens, publiku može ophrvati rashlađeno oduševljenje, jer odnos umetničkog koncepta naspram virtuoznosti b–boyinga (brejkdensa) razvija se uveliko u korist prvog. Iako sasvim originalna igra brejkdensera iz grupe Recognize Crew, dakle igra bez ikakvih veštačkih primesa scenskog, savremenog pokreta, ona ostaje u funkciji zamisli i senzibiliteta zadatog koncepta. Ovaj brejkdens, izvrsnih mladih profesionalnih „street“ igrača Darka Bursaća i Luke Lukića, na početku predstave ostaje prigušen, često nem, raščlanjen kroz slow-motion, isprekidan statičnošću, mrakom i tišinom. Na taj način, prema rečima dramaturga predstave Saše Božića, problematizuje se i želja gledaoca koji očekuje da bude zaveden virtuoznim telima izvođača… Tokom trajanja, zadate stege ipak opuštaju i do kraja se primetno razvija kako dinamika tako i kompleksnost pokreta, inače u svim elementima uspešno transponovanim direktno iz street arta na pozorišnu scenu. Ipak, ostaje nejasno da li je sva dramatika izvučena samo iz koncepta (ne)ostvarene gledaočeve žudnje da što više uživa u veštini brejkdensa ili se u toj prigušenoj slow-motion atmosferi na nekom drugom planu može očitavati težina tajni čovekove prirode, njegova podsvest, sticanje samopouzdanja, seksualnost… Nerazrađena do precizne komunikacije s publikom, čini se da predstava Oh, no! zapravo i ne žudi previše za tim, što bi joj se najviše moglo staviti kao zamerka. Jer, osim mistične atmosfere koja do kraja predstave uspešno „usisava“ gledaoca i izvanrednog brejkdensa omeđenog pozorišnom formom, za potpun uspeh bilo je potrebno mnogo više dramaturški konstruisati.
Zbog toga, najveći domet Oh, no! postiže u tački preseka dve umetnosti – jedne, institucionalizovane, pozorišne, kontrolisane, što je savremeni ples, i druge „ulične“, nesputane vremenom, prostorom, bilo čime, što jeste brejkdens. Kulturološki uticaj je dvosmeran: i prema onoj stalnoj publici, zaljubljenoj u savremeni ples, ali i prema novoj, vernoj street artu, koja možda nikad ranije i nije bila u pozorištu a sada masovno nahrupivši, sve sedeći po stepenicama i podu sale, oduševljeno reaguje.
U Rači kod Bajine bašte, u čijem manastiru je bila čuvena prepisivačka škola, otvoren je Muzej ćirilice, jedinstvena nacionalna ustanova
Nekoliko sati pre proglašenja pobednika, Filmski festival u Kanu je ostao bez elektrikčne energije. Organizatori su najavili da to neće uticati na ceremoniju
Muzej Jugoslavije poziva na obeležavanje 25. maja Dana mladosti, praznika koji ne postoji ali nije zaboravljen
Direktorka Šabačkog pozorišta ukida predstave, a igraju se one u kojima glume narodmi poslanik Lepomir Ivković i Branislav Lečić. O svemu odlučuje sama
Festival dokumentarnog filma Beldocs postao je punoletan jasnim zahtevom da se aktivisti puste na slobodu, odajući i priznanje svim prosvetnim i univerzitetskim radnicima
Režimski napad na visoko obrazovanje
Kako se sprema Šešeljev zakon 2.0 Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve