Do sada nepoznata slika Svetog Georgija koji ubiva aždahu, autora Uroša Predića može se pogledati u Srpskom crkvenom muzeju u Sentandreji
Po hladnom februarskom danu stižemo u Sentandreju. Nedelja je i u glavi mi odjekuju taktovi „Szomorú vasárnap“ („Tužna je nedelja“), čuvene mađarske „pesme za samoubistva“ kako su je nazvali kada je 1933. snimljena i objavljena.
Prvi put sam u Sentandreji i fasciniran sam lepotom ovog gradića na obali Dunava. Komentarišem kako je prava sreća da je u Mađarskoj pa su Mađari sačuvali impresivnu baštinu jedne od najstarijih srpskih dijaspora. Kod nas bi, verovatno – svaka druga kuća iz 18. i 19. veka već bila srušena i zamenjena betonskom petospratnicom.
U restoranu „Corner Szerb“ na obali Dunava u Sentandreji jelovnici su na srpskom, mađarskom i engleskom, sva tri jezika govore i konobari, zidovi su prekriveni novčanicama iz celog sveta, služe srpska i mađarska vina i jela a četvoro ljudi mogu se dobro najesti uz bocu vina za 100 eura.
Sveti Georgije iz Sentandreje
Nešto dalje, nalazim se na kafi sa jeromonahom Varnavom Kneževićem, ličnim sekretarom episkopa budimskog Lukijana. Priča mi kako od 90 Srba koliko ih danas zvanično ima u Sentandreji, njih oko 40 učestvuje u aktivnostima zajednice. Sentandreja je, kaže, povezana brodskom linijom sa Budimpeštom što mi daje ideju za sledeću posetu.
Od sedam crkava u Sentendreji, još četiri su sada u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve: Požarevačka, Preobraženjska, Bogorodična (poznata i kao Saborna ili Beogradska katedrala). Bogorodična crkva je podignuta između 1756. i 1764. Njen ikonostas potiče iz 1780. Blagoveštenska, Rokoko-crkva, i danas je pravoslavni hram. Crkva Svetog Petra i Pavla ( Ćiprovačka crkva) je sada grkokatolička, katolička zajednica je preuzela Zbešku crkvu, dok je reformatska zajednica preuzela Opovačku crkvu. Ikonostas ove crkve prenet je u Santovo, mesto u mađarskom delu Bačke.
U Lovri, najvećem srpskom selu u Mađarskoj koje se nalazi na Čepelskom ostrvu na Dunavu 50 kilometara južno od Budimpešte, Mađari su prema poslednjem popisu za nekoliko duša postali brojniji od Srba. Kada je reč o ovako malim zajednicama, asimilijacija neminovno čini svoje.
U Srpskom crkvenom muzeju u centru mesta, u toku je izložba posvećena jednoj slici Uroša Predića koja do sada nikada nije bila izlagana, čak je bila i nepoznata stručnoj javnosti.
Reč je o ikoni Svetog Georgija koji ubija aždahu koji je muzeju prošle godine poklonila jedna 90-godišnja meštanka Sentandreje.
Naime, slavni slikar je bio u rodbinskim odnosima sa Olgom Barić iz Pančeva koja se 1901. godine udala za sentandrejskog trgovca Stevana Vujića. Predić je Svetog Georgija naslikao kao svadbeni poklon, jer je porodica Vujić imala slavu upravo tog svetitelja-zaštitnika.
Stevan Vujić je imao trgovačku radnju na glavnom trgu Sentandreje, a kao ugledni građanin bio je jedno vreme i predsednik Srpske pravoslavne crkvene opštine u Sentandreji.
Unuka Stevana Vujića odlučila je da sliku koja je u njihovom domu više od jedno veka služila kao slavska ikona – pokloni muzeju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U organizaciji Konzulata Jamajke, a po ideji počasnog konzula gospodina Mirka Miljuša, YU Grupa je u martu spakovala kofere i odletela na Jamajku. Tamo je snimala stare pesme u rege žanru, a nikad mlađi Jelići dali su svoj doprinos već aktuelnom projektu pod nazivom “Prekookeanski most”.
Umesto in memoriam: Good Vibrations i Brajan Vilson (1942‒2025)
Cela priča o Brajanu Vilsonu, nedavno preminulom geniju pop muzike i lideru The Beach Boys-a, prelama se kroz priču o njihovom apstraktnom hit singlu za sva vremena Good Vibrations
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Ivan Antić, Kajzermilen glič (mikroputopis u tri glasa), PPM Enklava, 2025
Kajzermilen je četvrt u Beču, svakako ne prva koja pada na pamet kada se pomisli na ovaj grad, ali, sa svojim golim i sivim distopijskim prostorima, otuđenim “totalitarizmom dimenzija”, možda paradigmatična za savremeni svet. U tom okruženju troje Antićevih lirskih junaka ostavlja utisak postflanera, besciljnih uličnih hodača, koji se kreću gradskim prostorom u kome, uprkos precizno popisanim tragovima ljudskog prisustva, kao da nema ničega
Završna predstava Instituta za umetničku igru „Human design“ bavi se pitanjem identiteta zadatog rođenjem i čovekovom potrebom da sam izabere ono što oseća da jeste
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!