
Festival
NAFIT: Na Zlatiboru k’o na Kanu
Za mesec dana počinje prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru. Zna se da su u Odboru Gaga Antonijević, Lazar Ristovski, Miroslav Lekić, a očekuje se objavljivanje i programa
"Prizor koji fotografišem doživljavam kao pozorišnu scenu na kojoj se odvija život. Svako na ovoj fotografiji ima i svoju ulogu i svoju priču. Često ugledam prizor, scenu koju bih voleo da zabeležim fotoaparatom i čekam. Čekam da se pojave glumci da joj unesu život i – škljocnem"
Jedna od izložbi kojom „Artget“, galerija Kulturnog centra Beograda, proslavlja deseti rođendan je „Gradska pastorala“, izložba fotografija Gorana Basarića. Trideset izloženih crno-belih Basarićevih fotografija izabrala je Goranka Matić, umetnička direktorka „Artgeta“ u sezoni 2005/2006. Izložba „Gradska pastorala“ je otvorena do 27. jula.
Goran Basarić živi u Vankuveru, u Kanadi, radi kao frilens direktor fotografije na filmskim i TV projektima. On je jedan od naših ljudi koji su devedesetih godina s diplomom i prvim uspesima u karijeri otišli iz zemlje. Osim diplome Odseka filmske i TV kamere Fakulteta dramskih umetnosti, nekoliko izložbi i prvog radnog iskustva, Basarić je u Kanadu poneo i ruski panoramski fotoaparat i 120 metara filma kome je istekao rok upotrebe – poklon od prijatelja. Taj fotoaparat i Vankuver će postati bitni činioci izložbe „Gradska pastorala“.
„Sve je počelo zbog moje potrebe da fotografišem ono što hoću, a ne ono što moram – svadbe i portrete što sam radio prvih godina – a i zbog šetnji s Filipom, mojim sinom rođenim pre 15 godina. Fotografisao sam delove Vankuvera u koje sam vodio Filipa, pa se zato desilo da ova izložba priča i o njegovom odrastanju“, kaže u razgovoru za „Vreme“ Goran Basarić. Da li zbog toga, tek, na Basarićevim fotografijama Vankuver izgleda idilično, kao mesto u kome bi svako poželeo da živi. Prepun je parkova, vode, renesansnih oblaka i ljudi koji uživaju. Goranka Matić je napisala u katalogu izložbe da Basarić „gradi obimnu studiju dokolice u jednom velikom i ozbiljnom gradu, u kojem njegovi novi sugrađani i on uspevaju da od javnih prostora stvore baze privatnosti i opuštanja od svakodnevnih briga“. Otud, na primer, ulični zabavljači na Grenvil ajlendu prepunom dece i ljudi koji tu provode subotnje sate – fotografija koja se, kaže Basarić, skoro svima najviše dopada; opušteno ćaskanje posetilaca na plaži; pogled sa trajekta, važnog kanadskog prevoznog sredstva, na umirujuću površinu vode i oblake; bajkolika izmaglica zimskog jutra u kojoj se izvija silueta mosta; veseli ljudi proslavljaju praznik; šetači Stenli parka u patikama i šortsevima; izležavanje na prostranoj zelenoj travi pod oblacima… Ukratko, uživanje u sunčanom danu, pogotovo što u Vankuveru oni nisu česti, i u životu koji pruža slobodno vreme.
Najomiljenija fotografija Gorana Basarića podseća na zamrznutu pozorišnu scenu. U Stenli parku, devojka u venčanici krenula je ka širokim stepenicama, malo iza nje je mladoženja sa bidermajerom u ruci, pored je mlada žena – igra se sa detetom, prilazi im biciklista, dve devojčice na rolerima gledaju u nevestu s osmehom, neki se penju a neki silaze stepenicama. „Prizor koji fotografišem doživljavam kao pozorišnu scenu na kojoj se odvija život. Svako na ovoj fotografiji ima i svoju ulogu i svoju priču. Često ugledam prizor, scenu koju bih voleo da zabeležim fotoaparatom i – čekam. Čekam da se pojave glumci da joj unesu život i – škljocnem.“
Većina fotografija snimljena je u smiraj dana, kad sve i svako ima dugačke senke, i kad vazduhom struji opuštenost. Među tim senkama često je i Basarićeva, svedok prisustva kreativnog, koje je jedan svakodnevni trenutak pretvorilo u umetnost.
Za mesec dana počinje prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru. Zna se da su u Odboru Gaga Antonijević, Lazar Ristovski, Miroslav Lekić, a očekuje se objavljivanje i programa
Premijer Macut najavljuje da će nacionalni udžbenici fokusirati znanje, da će usmeriti izdavaštvo, i da će osnažiti Zavod za udžbenike, ali ne pominje prava rešenja za ove probleme
"Rt" Saše Ilića je romana širokog narativnog i istorijskog zamaha, jedan od retkih koji se bave fenomenom religije u post-sekularnoj Srbiji
Može nešto i postojati – u stvari postoji mnogo takvih “nešto” – ali ako nemamo reč za to, ono za nas ne postoji. Imamo onoliko sveta koliko nam je jezik bogat, izražajan i koliko su razuđeni i istančani njegovi glagolski oblici i vremena
Oko reflektora se roje noćni insekti, sa okolnih farmi čuje se glasanje stoke. Glumci igraju na otvorenom i moraju da drže pažnju publike. Zato predstava ne traje dugo, glumci govore glasno (glasnije nego što bi govorili u zatvorenom prostoru) i igraju brzo. Taj brzi ritam je konstantan i zato povremeno monoton. Reditelj je toga verovatno bio svestan i zato se u predstavi puno peva i igra na način koji je sasvim primeren stilu pučke predstave i duhu komada
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve