

Baština
Narodni muzej Zrenjanin: Ne zaboravimo na centar tekstilne industrije
Kako bi sačuvao tragove nekadašnjeg centra tekstilne industrije, Narodni muzej Zrenjanin preduzeo akciju prikupljanja uspomena na velike fabrike kojih više nema




Nikola Čuturilo & Zoran Predin
KNU, Beograd, 19. XI 2024.
Jedan od njih, onaj gostujući iz Slovenije, navikao nas je na svoje redovne nastupe, uvek u novoj postavi i s dovoljno variranim repertoarom (Vreme br. 1106, 1155, 1507, 1692). Onaj drugi, nažalost, retko siđe i na koncertne bine po svom Beogradu. Odavno su Zoran Predin (r. ‘58) i Nikola Čuturilo (r. ‘62) najavili zajednički poduhvat, a opet je album Analogna rasa (Croatia Records/Lampshade Media) zakasnio u prodaju. No, donekle neočekivani tandem već je uigrao bend i krenuo na turneju: kvartet starih Čuturinih saradnika ‒ braća Dejan (bas) i Darko (klavijature) Grujić, bubnjar Blagoje Nedeljković (Manu?) Pače, dobar akustični/slajd-gitarista Goran Stojković ‒ obogatila su dva ženska prateća vokala; tačnije, stajaća vokala, jer su muški sedeli (a i pevali). No pre njih, gosti koncerta su bili Avtomobili (Nova Gorica, Slovenija), u skraćenom izdanju ‒ glavna osovina, braća Mirko (klavijature) i Marko (vokal, ovog puta ne i bas) Vuksanović, koji su davno sarađivali s Predinom. Odličan pop sastav iz doba novog talasa, Avtomobili su zapamćeni po pitkim i pametnim pesmama, tekstovima na srpskohrvatskom, nezavisnom izdavaču, i naročito po divnom, svom drugom albumu Dugo toplo ljeto (1985, RTVLJ) bez gitariste! Sad su nas podsetili na rane hitiće Ona nosi uniformu i Novac, a obnovljena izdanja mogla bi njihovu isprekidanu karijeru opet izvesti izvan Slovenije.
Dvorana Kolarčevog narodnog univerziteta (KNU) bila je puna (ulaznice: 2400 dinara), prisutni gotovo bez izuzetka stariji od 50, dobro držeći i raspoloženi, pa nije mnogo smetalo ni neprekinuto belo osvetljenje, valjda neophodno samo kamermanima (zar opet?!). Uslovno akustičarska postava (gitare umereno amplificirane) Analogna rasa u početku je mogla delovati kao popuštanje samima sebi/godinama, napola unplugged tumačenje sopstvenog autorskog nasleđa s nekoliko novih programskih tačaka. Zvanični deo uokvirile su naslovna novog albuma i Još imaće nas, a unutra naizmenično pevanje hitova onog drugog ‒ Zoran lagodno u Nikolinom Kišobranu, ovaj čvrsto u Šta bi mi bez nas, pa očinske brige (Čuturilova Slušaj me, sine, Predinova Moja prva molitva), pa sećanja na otišle (Kosa boje srebra, Zoranovo na Margitu ‒ Da kažem Ti, Nikolino na Boru), pa ‘prozivka’ idola onih mladosti (Lenona, nova Javi se Che Guevara)… i bend je zakuvao, razvio snagu (ne buku) i za znatno veće prostore.
Dovoljno iskusni da komanduju dinamikom, Čuturilo i Predin se znalački dopunjuju: prvi daje rokerski napon a drugi šansonjersku ležernost; prvi je u zavidnoj gitarističkoj formi, drugi posle dužeg vremena i svira s grupom. Naizmenična konferansa ima istorijsku perspektivu (Nikola) s humornim prelivom (Zoran, iz Bandiera Rossa ‘izvadi’ Tri junfera). Od standarda Predinovog Lačnog Franza neizbežni su (prva na slovenačkom) Ne mi dihat za ovratnik, Poljub, ki riše ustnice, a prvi gost ‒ kantautorski uvažen Kralj Čačka ‒ izveo je Gastarbajter trubadur. Od manje poznatih poslastica, Kanarinci u rudniku i Bez tragova i sjene.
Čuturina razređena diskografija za odrasle, nekima iznenađujuće, sadrži i solidne rifove i hitove koji su ovde osveženi ‒ Bio sam jako mlad, Neko kao ja, Vrati se, a njegov drug-veteran Dejan Cukić k. g. razigrao je Voli me. Lično, voleo bih da su uvrštene i neke za koje je (pesme, i druge izvođače) Nikola pisao tekstove, npr. Mornar YU grupe.
Pred kraj, zna se, arhetipski vapaj Praslovan, a preko dva sata otišao je bis, Čuturina žestoka Ne i Predinova smirujuća, odlazeća Čakaj me.
Ispratila ih je, i čekaće ih oduševljena publika. Ana/logično, uskoro će stari momci sve to izneti i na nogama.


Kako bi sačuvao tragove nekadašnjeg centra tekstilne industrije, Narodni muzej Zrenjanin preduzeo akciju prikupljanja uspomena na velike fabrike kojih više nema


Umesto Ljubiše Ristića koji je postavljen u „Atelje 212“, v.d. direktora Pozorišta KPGT je Lazar Jovanov, glumac i reditelj poznat po ulogama u ovom kolektivu


Dvodnevni Festival eko književnosti u Beogradu predstavlja knjige koje istražuju posledice devastacije sveta oko nas, pokušavajući da ga spasu


Javnost unisono osuđuje imenovanje Ljubiše Ristića za v.d. direktora „Ateljea 212“. Glumci ovog pozorišta kažu da se „raduju“ što će im on „pomoći“


Na Sarajevskom filmskom festivalu biće 10 filmova iz Srbije, a u Veneciji jedan. Režirala ga je Jelena Maksimović, prva rediteljka iz Srbije u Veneciji posle 60 godina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve