

Preporuka
Srđan Valjarević ima novi/stari roman
U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči




Nikola Čuturilo & Zoran Predin
KNU, Beograd, 19. XI 2024.
Jedan od njih, onaj gostujući iz Slovenije, navikao nas je na svoje redovne nastupe, uvek u novoj postavi i s dovoljno variranim repertoarom (Vreme br. 1106, 1155, 1507, 1692). Onaj drugi, nažalost, retko siđe i na koncertne bine po svom Beogradu. Odavno su Zoran Predin (r. ‘58) i Nikola Čuturilo (r. ‘62) najavili zajednički poduhvat, a opet je album Analogna rasa (Croatia Records/Lampshade Media) zakasnio u prodaju. No, donekle neočekivani tandem već je uigrao bend i krenuo na turneju: kvartet starih Čuturinih saradnika ‒ braća Dejan (bas) i Darko (klavijature) Grujić, bubnjar Blagoje Nedeljković (Manu?) Pače, dobar akustični/slajd-gitarista Goran Stojković ‒ obogatila su dva ženska prateća vokala; tačnije, stajaća vokala, jer su muški sedeli (a i pevali). No pre njih, gosti koncerta su bili Avtomobili (Nova Gorica, Slovenija), u skraćenom izdanju ‒ glavna osovina, braća Mirko (klavijature) i Marko (vokal, ovog puta ne i bas) Vuksanović, koji su davno sarađivali s Predinom. Odličan pop sastav iz doba novog talasa, Avtomobili su zapamćeni po pitkim i pametnim pesmama, tekstovima na srpskohrvatskom, nezavisnom izdavaču, i naročito po divnom, svom drugom albumu Dugo toplo ljeto (1985, RTVLJ) bez gitariste! Sad su nas podsetili na rane hitiće Ona nosi uniformu i Novac, a obnovljena izdanja mogla bi njihovu isprekidanu karijeru opet izvesti izvan Slovenije.
Dvorana Kolarčevog narodnog univerziteta (KNU) bila je puna (ulaznice: 2400 dinara), prisutni gotovo bez izuzetka stariji od 50, dobro držeći i raspoloženi, pa nije mnogo smetalo ni neprekinuto belo osvetljenje, valjda neophodno samo kamermanima (zar opet?!). Uslovno akustičarska postava (gitare umereno amplificirane) Analogna rasa u početku je mogla delovati kao popuštanje samima sebi/godinama, napola unplugged tumačenje sopstvenog autorskog nasleđa s nekoliko novih programskih tačaka. Zvanični deo uokvirile su naslovna novog albuma i Još imaće nas, a unutra naizmenično pevanje hitova onog drugog ‒ Zoran lagodno u Nikolinom Kišobranu, ovaj čvrsto u Šta bi mi bez nas, pa očinske brige (Čuturilova Slušaj me, sine, Predinova Moja prva molitva), pa sećanja na otišle (Kosa boje srebra, Zoranovo na Margitu ‒ Da kažem Ti, Nikolino na Boru), pa ‘prozivka’ idola onih mladosti (Lenona, nova Javi se Che Guevara)… i bend je zakuvao, razvio snagu (ne buku) i za znatno veće prostore.
Dovoljno iskusni da komanduju dinamikom, Čuturilo i Predin se znalački dopunjuju: prvi daje rokerski napon a drugi šansonjersku ležernost; prvi je u zavidnoj gitarističkoj formi, drugi posle dužeg vremena i svira s grupom. Naizmenična konferansa ima istorijsku perspektivu (Nikola) s humornim prelivom (Zoran, iz Bandiera Rossa ‘izvadi’ Tri junfera). Od standarda Predinovog Lačnog Franza neizbežni su (prva na slovenačkom) Ne mi dihat za ovratnik, Poljub, ki riše ustnice, a prvi gost ‒ kantautorski uvažen Kralj Čačka ‒ izveo je Gastarbajter trubadur. Od manje poznatih poslastica, Kanarinci u rudniku i Bez tragova i sjene.
Čuturina razređena diskografija za odrasle, nekima iznenađujuće, sadrži i solidne rifove i hitove koji su ovde osveženi ‒ Bio sam jako mlad, Neko kao ja, Vrati se, a njegov drug-veteran Dejan Cukić k. g. razigrao je Voli me. Lično, voleo bih da su uvrštene i neke za koje je (pesme, i druge izvođače) Nikola pisao tekstove, npr. Mornar YU grupe.
Pred kraj, zna se, arhetipski vapaj Praslovan, a preko dva sata otišao je bis, Čuturina žestoka Ne i Predinova smirujuća, odlazeća Čakaj me.
Ispratila ih je, i čekaće ih oduševljena publika. Ana/logično, uskoro će stari momci sve to izneti i na nogama.


U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve