
Premijera
„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa
Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa
Tri arthaus noviteta: Bučerov prelaz, Prošli životi i Flašaroši
Na ovom svetu ima nas svakakvih, kanda baš onakvih kakvih i treba da nas bude. A sva je prilika da isto ili makar dovoljno slično važi i za filmove. I da onda sa tom spoznajom valja i dostojanstveno živeti. Uz, naravno, svest da to nikako i nipošto ne može da bude sve, jer tu je i raskorak kao neizbežna utega o našim metaforičnim i kolektivnim ljudskim, a onda i filmofilmskim nogama. Najposle, u knjizi Vim Venders – Logika slike, eseji i razgovori (s nemačkog preveo Novak Guslov, kod nas objavila kuća Red Box), taj nepobitni intelektualac svetskog filma je, između ostalog, ukazao i podsetio i na ovo: “Ali naravno da me brine budućnost filma kakav nam je sada poznat. Jer on nam je dao toliko mogućnosti da kažemo ono što osećamo, ono što smo mislili da moramo da kažemo. I zato imamo osećaj zahvalnosti prema njemu. Ali, što više budemo prihvatali nove tehničke mogućnosti, to će taj osećaj više nestajati. U suštini, uvek je postojao nesklad između današnjeg mentaliteta i mentaliteta sutrašnjice, koji nikada ne možemo da predvidimo. Ko zna kako će izgledati zgrade u budućnosti. Ove koje sada vidim kroz prozor, njih verovatno neće biti. Ne treba da razmišljamo o neposrednoj, već o daljoj budućnosti: o stanju sveta koji će dočekati buduće generacije”. I negde manje-više na tu idejnu i spoznajnu tačku možemo da smestimo i tri nedavna bioskopska noviteta, sva tri proistekla iz soja arthaus ostvarenja, a uz to sva tri nose i podsećanje na još dva izrazito zanimljiva, ilustrativna i tu prisutna zajednička imenitelja – stoicizam i vitalnost, te na posebno pipavu, katkad i eluzivnu tačku spoja ta dva vanremenska i ipak nimalo oprečna fenomena i životna pristupa.
Unutar ove ad hok i nenamerne trojke, najinferiorniji (ako je takvo vaganje ovde uopšte i neophodno, budući da se mirne duše dva od ova tri ostvarenja daju podvesti pod “ešalon” zadovoljavajućih, kinestetski vrednih i smislenih filmova koji daju osnovanog povoda da im podarimo i vreme i gledalačku pažnju, te dve sve skuplje monete) jeste (igrani) film reditelja Gejba Polskog Bučerov prelaz (Butcher’s Crossing), a to je film koji u samoj polaznoj dimenziji počiva na dva krupna aduta – Nikolasu Kejdžu u zamašnoj roli, te činjenici da je u pitanju ekranizacija romana na matičnoj adresi (u SAD) nanovo otkrivenog maestra Džona Vilijamsa, čija su tri najvažnija romana – preostala dva su Stoner i Avgust – pre par godina prevedena i na srpski jezik (u izdanju kuće Plato izdavaštvo). Što se prvopomenutog tiče, ovo je naslov koji svoje ishodište pronalazi u onoj struji u kojoj se Kejdž stavlja na raspolaganje autorima takozvanog indi (indie) / nezavisnog filma evidentnih umetničkih pretenzija (najviši domet u tom odeljku mu je izvrsni film Svinja), naravno, uz povremene i očito sa rediteljima pomno koordinarane nalete u pravcu prenaglašene / odveć ekspresivne glume (takozvanog mega–actinga). Drugopomenuto je ovde, kao i za tezu ovog trojnog prikaza daleko važnije – čitav opus Džona Vilijamsa je u smislu glavne misli protkan idejom vitalističkog stoicizma na poziciji udarne idejne niti. Ovde, konkretno u Bučerovom prelazu, to je dato u vidu avanturističke priče u kojoj mladić okreće leđa univerzitetskom životu i izvesno lagodnoj i “snađeno-skućenoj” budućnosti, kako bi, u društvu tri iskusna lovca na bizone, odnosno na njihova krzna, iskusio pravi život, tj. život u onoj silno snevanoj punoći, čime ovo delo (naravno, prvenstveno u književnoj formi) anticipira ono što je očaralo svet u dokumentarističkoj prozi po kojoj je Šon Pen sročio ubedljivu egzistencijalističku dramu Into The Wild od pre deset i kusur godina.
A Gejb Polski, američki sineasta ruskog porekla, najpoznatiji po dokumentarnom ostvarenju Crvena armija (The Red Army), u ovom svom celovečernjem prvencu na polju igranog filma dosta precizno tumači i baštini tu Vilijamsovu ideju o koegzistenciji, možda barem povremeno i nužnoj, stoicizma i vitalnosti, i to je najveća vrednost ovog starovremenski postavljenog filma na temu formativnih iskustava koja određuju svako naše buduće delanje. Pritom, ovo je jedan od retkih filmova koji biva i kvalitetniji, i smisleniji, i osobeniji kako odmiče, što je istinska retkost i vrednost u kontekstu savremenog filma; uz to, Bučerov prelaz ostvaruje sugestivnu simboličku vezu sa dovoljno bogatom baštinom takozvanih antivesterna, tih fatalističkih i melanholičnih viđenja žanra, čiji se ključni događaji odigravaju na samom vremenskom obodu ere koju zahvata Divlji zapad i tamošnja borba prvo za preživljavanje, a potom i za onu kletu prvobitnu akumulaciju kapitala (a o čemu govori i najnoviji podvig Martina Skorsezea – Ubistva pod cvetnim mesecom). Ključna nedostatnost ovog filma pak proističe iz suštinski kamerne i kontemplativne biti Vilijamsove proze, koju, doduše, Polski uspeva da u zadovoljavajućoj meri i jednako zadovoljavajućem vidu prenese na velika platna i ekrane, ali da mu, možda i usled budžetskog i produkcionog okvira, ipak ne pođe za rukom da priču dodatno razigra u skladu sa kinetičkom prirodom filma i filmskih priča, te otud i povremeni utisak statičnosti i tapkanja u mestu.
Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa
Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja
Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović
Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to
Narodno pozorište demantuje da je iz teksta kojim objavljuje vest o nagradama na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu izostavilo fotografiju glumice Vanju Milačić
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve