Secesijsku vilu Šmit pod zaštitom zakona srušio je njen novi vlasnik Dušan Vajagić kako bi izgradio stanove. Pitanje je za koga je trebalo srušiti kulturno nasleđe, ako se zna da je Vrbas između dva popisa izgubio 13% stanovnika
Kako su mi javili meštani Vrbasa i petak je i pored apela i protesta građana, intervencija Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Pokrajinske vlade Vojvodine, srušena Vila Šmit u tom bačkom gradiću.
Ruševina
U januaru ove godine kada je skinut crep sa vile, Siniša Obradović rukovodilac Odeljenja za inspekcijske poslove Opštine Vrbas. izjavo je da nije reč o rušenju već o zameni crepa, jer je dotrajao, te da se javio vlasnik Dušan Vajagić koji je vlasnik i susedne parcele a rekao je da ima podstanarku i da je nebezbedno za nju pa zato menjaju crep.
Tada je, naime, predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković naložila direktoru Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Vladimiru Kubetu da ispita slučaj. Predsednik Opštine Vrbas Milan Glušac je zbog toga pozvan na hitan sastanak u Pokrajinski zavod, i nakon toga, učinilo se da se stalo sa rušenjem vile.
Gazdarica
Moj prvi susret sa Vilom Šmit bio je u martu 2021. kada sam za „Dnevnik“ radio reportažu iz Vrbasa za serijal „Kulturna baština Vojvodine“. Jedna od najlepših vila u gradu nalazila se u Ulici Maršala Tita na broju 140. Stigli smo pred kapiju već tada zapuštene ali, videlo se, nekada raskošne vile i čim sam izvadio telefon da je fotografišem, na tremu se već pojavila „gazdarica“ sa metlom u ruci i počela da viče na nas.
Scena kao iz „Ivice i Marice“. Par lepih reči i smirila se, ispričala nam je da je vilu dobila od opštine na korišćenje (!) jer je socijalni slučaj i pošto su joj „dva muža ubijena“. „Zanimljiv izbor opštinara za namenu ovako reprezentativne vile ali bolje je i tako nego da je neki novopečeni tajkun sruši ili preuredi po svom ukusu, što je usled pomanjkanja adekvatne zaštite od strane države, na žalost, čest slučaj“, napisao sam tada.
Vilu su projektovala braća Šmit krajem 19. veka kada se u Vrbasu javljaju novi tipovi i stilovi izgradnje stambenih objekata.
Zlatna dekoracija
Turistička organizacija Vrbas u publikaciji „Kulturno nasleđe Vrbasa“ navodi da je ulazni portal nekada raskošne vile Šmit, naglašen masivnim lukom unutar koga je smešten trem.
„Portal, zajedno sa zabatom, ukrašeni su zlatno obojenom dekoracijom sličnom tkanju koje asocira na narodni vez. Izvori pominju da su kuće braće Šmit u glavnoj ulici sa raskošnim stilom gradnje bile jednako egzotične kao i njihova unutrašnjost, sa nameštajem od mahagonija, ebonovog drveta i slonovače, i enterijerom ispunjenim primercima raznovrsnih predmeta zapadnoafričkih plemena“, navodi se u publikaciji.
Braća Šmit bili su građevinski majstori iz Novog Vrbasa, koji su izgradili karijere u tadašnjim nemačkim kolonijama u Africi.
„Nakon angažovanja na izgradnji železnice u Togou, braća se nastanjuju u Duali, primorskom gradu Kameruna, gde podižu zgrade za činovnike gubernatorstva i trguju mahagonijem sa Liverpulom. Zbog klime, naizmenično su provodili pola godine u zavičaju, a pola u Togou“, ističe se u publikaciji.
Lokalni izvori navode da se braća Šmit nisu ženila pa kuća nije ostala naslednicima nego je prodata, proteklih sto i više godina često je menjala vlasnike da bi njena poslednja stanarka pred rušenje bila žena sa početka priče, čije ime je, kako sam posle saznao Ivanka Šabić.
Ni zakon je nije sačuvao
To što je bila pod zaštitom države nije je sačuvalo od rušenja. Kako je moguće da je od brojnih praznih kuća u ovom mestu – investitoru trebalo da se sruši baš ova vila kako bi na njenim temeljima nikla zgrada. Vrbas je, naime između popisa 2011. kada je imao 24.112 stanovnika i poslednjeg popisa iz 2022. kada su izbrojana 20.892 žitelja izgubio 13% populacije.
Za koga se onda grade ti stanovi koji su vredni rušenja ovakvog bisera arhitektonske baštine, možda ćemo jednog dana dobiti odgovor.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!