img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište - Malteški Jevrejin

Spirala nasilja

23. januar 2002, 20:25 Katarina Vešović
Copied

Kristofer Marlo: Malteški Jevrejin, režija: Peter Zadek; Burgteatar, Beč, Austrija

Postavljanje komada Malteški Jevrejin Šekspirovog savremenika Kristofera Marloa smatra se danas politički nekorektnim. Monstruozni lik Jevrejina Barabasa pokazuje sve stereotipne karakteristike antisemitske slike o Jevrejima: srebroljubivost, pohlepnost, osvetoljubivost, dvoličnost. Iako su i pripadnici drugih naroda u komadu Kristofera Marloa daleko od moralnih apostola, ipak je Barabas taj koji na sceni uvek iznova seje smrt, ne prezajući ni od ubistva voljene kćerke ili predaje Malte u turske ruke.

Čuveni režiser Peter Zadek, i sam Jevrejin, upustio se u smelu avanturu postavljanja Malteškog Jevrejina da bi pokazao da ovaj komad nije niti antisemitski niti prosemitski, već pre svega komad koji pokazuje zapanjujuće paralele sa našim vremenom. U cilju osavremenjivanja teksta, Zadeku je pošlo za rukom da pridobije Elfridu Jelinek – poznatu austrijsku književnicu jevrejskog porekla – da ponovo prevede Marloa. Glavnu ulogu Barabasa dodelio je Gertu Fosu, jednom od najvećih pozorišnih glumaca današnjice. Sve ove činjenice donele su Zadekovom projektu mesecima pre decembarske premijere u Burgteatru publicitet inače karakterističan samo za velike filmske projekte.

Malteški Jevrejin nije komad o borbi između dobra i zla, već komad o vladavini novca. Sve, uključujući vođenje države ili ratovanje, jeste u ovom komadu biznis presvučen tankim slojem ideologije koja treba da mu dâ viši smisao. Religija je samo instrument koji se koristi da bi se učvrstila politička moć i uvećalo bogatstvo. Scena u kojoj Turci zahtevaju od malteškog guvernera isplatu desetogodišnjeg neplaćenog harača da ne bi napali Maltu, tipičan je primer win–lose poslovnih pregovora u kojima jedna strana misli samo na svoju dobit, a druga mora da popusti jer nema izbora. Turci nose akten-tašne, u pauzi pregovora mole se nekoliko sekundi, rutinirano i poslovno, potom se vraćaju na pregovore da bi podsetili Maltežane na to kakav ih pokolj čeka ukoliko ne isplate zaostali harač. Hrišćani, međutim, nisu predstavljeni kao žrtve, oni su jednako proračunati, hladni, prevrtljivi, potkupljivi i pohlepni. Guverner Malte rešava svoj problem nedostatka keša jednostavno: ono što nema on otima od drugog. U verbalnom duelu s Barabasom, najbogatijim trgovcem Malte, guverner u arogantnom maniru „baš mi se može“ ultimativno zahteva od Barabasa da mu preda polovinu svog bogatstva, a pošto se Barabas opire, on sa gotovo sadističkim zadovoljstvom donosi odluku da mu oduzme celokupno bogatstvo. Na Barabasovo pitanje da li je krađa temelj na kojem počiva krst, malteški vitez odgovara da nije njihova krivica što su Jevreji svugde u svetu prezreni kao Hristove ubice. Tako hrišćani stilizuju svoju krađu u moralnu kaznenu meru, a svoju beskrupuloznost u plemenito trpljenje neverničkog prisustva Jevreja kojima se još dopušta i bogaćenje. Upravo ova arogancija moći, koja za sopstvene niskosti kažnjava drugog, a kaznu predstavlja kao pravedan čin, jeste ono što u najvećoj meri revoltira Barabasa, preobražavajući ga u osvetnika koji ne preza ni od jednog sredstva da bi uništio protivnika.

Drugi značenjski bitan tok komada koji direktno korespondira sa našim vremenom jeste eksternalizacija sopstvenih zločina i krivice na spoljašnjeg neprijatelja. Da bi vlastodržac ili čitav narod u kriznim vremenima održao pozitivnu sliku o sebi, on stvara sliku o neprijatelju na koju projektuje sopstvene omrznute osobine. Zadek pojačava motiv slike o neprijatelju tako što Jevrejima – koji predstavljaju dežurnog neprijatelja, neku vrstu bogeymana – dodeljuje maske: užasno iskrivljene crte lica i predimenzionirani, povijeni nos sugerišu gramzivost i pokvarenost. Kada se napadnuti dežurni neprijatelj ne ponaša kao žrtva, već uzvraća udarac, služeći se pri tom istim sredstvima kao i napadač, on mu baca natrag njegovu sopstvenu sliku, a napadač, u čijoj je mržnji prema neprijatelju i deo samomržnje, reaguje na to još jačim udarcem. Na taj način započinje i dalje eskalira spirala nasilja.

Barabas i njegov rob Turčin čine neku vrstu tajnog udruženja obespravljenih i poniženih, čiji je stepen uživanja i slasti u osveti upravo proporcionalan njihovom prezrenom statusu. Veseli cinizam sa kojim Barabas ubija šokira u ovoj predstavi, baš kao i potpuno odsustvo morala u svetu u kome je sve samo pitanje cene. Barabas dolazi na veoma savremenu ideju da se trgovati može ne samo robom i ljudima već i čitavim gradovima i narodima. To što mu ne polazi za rukom da Turke „proda“ Maltežanima, kao što mu je prethodno uspelo da Maltežane „proda“ Turcima, više je rezultat ponesenosti sopstvenim majstorstvom intrige, a manje lukave igre protivnika. Kod Marloa se drama ne završava dolaskom Fortinbrasa koji bi označio povratak sveta u zglob iz kojeg je iskočio. Kraj drame je pobeda jedne od pokvarenih strana u igri (u ovom slučaju malteškog guvernera), dakle samo kraj jednog ciklusa nasilja i otimačine koji nagoveštava da će sledeći biti još gori od prethodnog.

Zadekova postavka Malteškog Jevrejina je uzoran primer osavremenjivanja klasičnih komada bez pretenciozne dekonstrukcije njihovog značenja. To što neki od turskih vojnika u predstavi liče na Avganistance igra pri tom samo sporednu ulogu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Izložba „Ćirilica u pokretu“ je dobra praksa čuvanja nacionalnog pisma

U Galeriji Grafički kolektiv počinje izložba o ćirilici, što je pravi način kako zainteresovati javnost za nacionalno pismo – lepotom, a ne presijom i kaznama kao što je to radila dosadašnja vlast

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure