img
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjige

Solo igrač

16. jul 2008, 13:24 Teofil Pančić
Copied

Čarls Bukovski: 14 intervjua
Izabrao i preveo Nenad Župac;
redaktor prevoda Flavio Rigonat
LOM, Beograd 2008.

Slušaj, jednostavno ne mogu dovoljno da budem sam. Masa je uvek tu – u mesari, u fabrici, na hipodromu, na ulicama. Ja sam protiv nepravde prema svakom čoveku pojedinačno, ali se nekako svi ti ljudi skupe u masu, smrde i viču besmislice, i ponekad pomislim da je atomska bomba najveći čovekov pronalazak.

(1967)

Poslednjih godina, svaki put kad Flavio Rigonat – naime, skoro uvek je to Flavio Rigonat – objavi nešto „novo, do sada nepoznato“ iznad čijeg će se naslova kočoperiti ime famoznog tvorca pijanog ženskaroša Henrija Kinaskog, pomislim „e, sad ga je preterao; dosta, bre, više s ceđenjem tog Bukovskog“! Na sreću, obično se prevarim: Palp ili predsmrtni Dnevnici Čarlsa B. najbolji su dokazi tome u prilog.

U redu, no to su ipak autorska dela jednog u duši čednog kalifornijskog džangrizala, ali zaboga – stari intervjui?! Kome to treba?! Pa, nije Č. B. – daleko bilo – Noam Čomski ili tako neki progresivni pametnjaković, koji će nam u nekoliko uzgred izrečenih rečenica objasniti Stanje Sveta, lahko i lapidarno, taman koliko je potrebno šašoljenju naše sujete, snaženju vere da smo na Pravoj Strani… Tačno – nije. Autor Post ofisa je nešto mnogo bolje i vrednije od toga: on je pisac vulgaris, čovek bez ikakvih pretenzija osim one da „napiše sledeću rečenicu“, posmatrač života i sveta koji se dosledno kloni bilo kakvog propovedništva, a još doslednije pripadanja bilo kojem izmu: političkom, pesničkom, kontrakulturnom, seksualnom… I upravo to daje njegovoj verbalnoj ekspresiji dodatnu snagu i verodostojnost: intervjuisani Bukovski nije Bukovski Koji Daje Intervju, nastojeći da udovolji nekoj pretpostavljenoj javnoj slici sebe samog; naprotiv, on je na mnogim mestima, naročito u poznijim intervjuima, nekad s radošću a nekad bogme i s besom dekonstruiše. Izlizani arhi-stereotip Bukovskog kao danonoćnog seksualnog predatora i viski-dragstora koji usput stigne još i da se izviče i pošiba jedna je od omiljenih žrtava samog autora: sve to, naravno, jeste deo njegove bi(bli)ografije, ali to nije ni glavno, kamoli jedino važno u vezi s njim, i piscu je zato više nego mrsko da povazdan igra samog sebe, i on taj otpor prema jednoj blesavoj predodžbi (suštinski sličnoj onome: „‘ej glumac, ajde reci nešto smešno!“) ume da iskaže na neodoljivo gunđav način… No, važnijom od toga izgleda mi zadivljujuće dosledna otpornost Bukovskog na bilo koju vrstu – što bi rekli Ameri – hajpa: Bukovski se ni u ludilu ne pajta s bitnicima, iako ga mnogi s njima povezuju, ravnodušan je prema rokenrol ikonama, mrzi rat i sve što uz to ide ali se posprdno izražava o srednjoklasnom fensi „antiratnom aktivizmu“ (period rata u Vijetnamu); stari Buk naprosto nije timski igrač, i ne veruje u Kolektivitete – nacionalne, ideološke, generacijske, estetske etc. – koji ljude uvek, po svojoj prirodi, dele na Naše i Njihove, i koji nasušno potrebnu pojedinčevu intelektualnu slobodu nužno ukalupljuju i na duži rok umrtvljuju, ma koliko naizgled baršunasto to radili.

Za Čarlsa Bukovskog važi da je vrlo komunikativan pisac, no to je tačno samo ukoliko se želi reći da je važno recepcijsko svojstvo njegovog poetskog i proznog teksta da je „prohodan“, da nije hermetičan. U svakom drugom smislu, ovaj se autor drži odbojno prema bilo kakvom „spoljnom“ zahtevu i uplivu na svoje pismo: „Ne pišem da bih komunicirao. Pišem kao što kenjam ili kao što se češem. Zato što moram. Ako je neko voljan da mi da novac za to – odlično. Ali ja u osnovi pišem da bih spasio sebe. To je veoma sebično zanimanje. Sada dolaze levičari – traže da se složim s njima. Pankeri dolaze – i oni traže da se složim s njima. Ali ja nisam ovde da bih se s nekim slagao. Ja sam ovde da bih napisao sledeću stranicu.“ (1978) Rekao bi neko – pih, otkrivanje rupe na saksiji; no, ako je tako, pogledajte oko sebe: zašto se tako prokleto malo intelektualaca toga pridržava?! Reći ću vam zašto: zato što je to vraški teško, eto zašto. Niko ne voli da ga šutiraju sleva i zdesna, odozgo i odozdo. Uvek je lakše i lepše ritualno odstreljivati izdajnike i otpadnike u ime nekog zamišljenog Mi, neke iz neopranog prsta isisane Naše Stvari. Enivej, Bukovski je imao veliku komparativnu prednost: provevši tolike godine i decenije sasvim blizu egzistencijalnog dna, nagutao se toliko hiperstvarnih, fizičkih bubotaka, da svakako nije mnogo mario za one simboličke.

Kako god pogledate, iščitavanje ove kolekcije intervjua – davanih od ranih šezdesetih pa do koju godinu pred piščevu smrt – nije traćenje novca i vremena: i kada otresete plevu Čarlsovog „psovačkog“ repertoara, na ovih stotinu i pedesetak stranica ostaje niz zanimljivih i dragocenih piščevih iskaza o svemu što je za njega bilo i moglo biti relevantno: od njega samog i načina na koji piše, do književnih simpatija i antipatija, odnosa prema piću, ženama, Americi i Evropi, i koječemu još. Flavio, pobedio si: obećavam da ću sledećeg „novog“ Bukovskog prihvatiti bez početne rezerve!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure