U međuvremenu je Branimir Štulić pripremio dvanaest novih knjiga
U međuvremenu je Branimir Štulić pripremio dvanaest novih knjiga. Među njima su: Smijurijada, zbirka Džonijevih sećanja i osvrta, u odnosu na koju je objavljena Smijurijaumjerama tek singl; KaliJuga, zbirka pesama i prepeva starih kineskih, sumerskih, hetitskih, egipatskih, indijskih, starogrčkih i drugih antičkih spevova i zapisa, koja uključuje, pored ostalog, Homerske himne, antologiju helenskog pesništva, BhagavadGitu, prvo pevanje Mahabharate, životopis Vasilija II iz Hronika Konstantina Psela, Oupravljanju Konstantina Porfirogenita, LjetopispopaDukljanina. Dalje, tu su prepevi Homerove Ilijade i Odiseje, Herodotova Istorija, Tukididova Istorijapeloponeskograta, Ksenofontova Helenskaistorija, Anabaza i UstavAtenjanaiLakademonjana, zatim Aleksandrijada, životopis Makedonca Aleksandra Velikog sastavljen prema svim dostupnim antičkim izvorima, EpoArgonautima Apolonija Rođanina, Trijada, koja se sastoji od Knjigeputaivrline Lao Cea, Smijurijeodputa Džena Luana i Empedoklovih spisa i fragmenata, i itinerer GovorilisuoDžoniju, poučan izbor novinskih tekstova o Azri i Štuliću objavljenih u jugoslovenskoj štampi od 1977. naovamo. Ovih dvanaest naslova još nisu našle svoj put do čitalaca. U prilogu donosimo nekoliko stihova iz Smijurijade. N. G.
Karijera mi se izgleda sastojala iz tri dela U prvom sam koji mi se kao uzor pod nos gura Sve pisao malim slovima kako početna slova Svakog reda tako i imena u drugom sam stihove Velikim slovom započinjao i imena pisao Što javnom mnenju bude znak da sam maltene prolupao A u trećem sam svemu tome meru nadodao pa To poluči da se tek tad primete zarezi naime Kao i interpunkciju nikad ih nisam koristio
Vidite isto kao i bas bez pragova koji se Fretles naziva pa vam omogućava takozvane Klizeće tonove koje na basu sa pragovima Ne možete dobiti ali znate li svirati sve Možete što i taj potonji tako i sa jezikom Zarezi nisu potrebni može se lepo čitati Štaviše i uživati ja sam bežao od rime Kao đavo od tamjana a gde sam pitam vas sada Zapravo rima je narodna mera a prava mera je Okvir za sliku dok je na zidu kao takva se može Odložiti i pohraniti ali kod prebacivanja Bolje je nju bez rama smotati jer manje prostora Zauzima i lakše se nosi dapače ako nisi Šiva možeš više takvih savijutaka u jedan Namotati pa dok ne okilaviš sa sobom vući Međutim nisu svi ramovi isti neki su veći Drugi manji jedni ukrašeni drugi pak okrugli Sve zavisi od slike valja li okvir se ne gleda Ali omogućava da se predodžba ne raspline Ikone se cene baš zbog toga što su priručnije Pa i Kiriku se taj klasicizam zrelog životnog Doba zamera međutim on nije podmevam imao Izbora belkanto ili lepa epoha je netragom Prvim svetskim ratom nestala a u to spada ne samo Klima već i ono što je uslovljava znači pre Nego je ona svoju ćud pokazala slikar opazi Buduće obrise pa disciplinirano potraži Drugosvetsko utočište zaustavite vreme hoću Da siđem ipak Hektor i Andromaha su nepatvoren Patos bez obzira na njegovu prema strukama i Jastucima sklonost pa i Akile je imao sa Sobom kovčeg pun svega da mu se nađe pri ruci ako Zatreba a Tetida ga do ruba natrpa eto Time se mislim rukovodila njegova osoba Jer i slikari se koliko god brojni temeljno dve Mere drže ili maljaju mrtve prirode u što Spadaju i portreti il ne a obično mešaju Ta dva pristupa te sa pet čula pardon boja mnoga Stvaraju čudesa naime crvena crna žuta Plava smeđa pošto zelenu čini mi se mešanjem Plavog i žutog dobivamo a i iz njih i sve druge Preljeve koje u igrama dnevnog svetla tražimo Utoliko Kirika spominjem belo je sveđ tamo Tako i vuk sit i ovce na broju biblija tvori Svetlost iz sedam boja sve su izgleda na okupu
Hektor i Andromaha Đorđa de Kirika
Ako je crtanje slikopis a slikarstvo živopis Onda je film viđeniz međutim pošto vrtimo u Glavi slikomet Kera nas vodi na sladoled jerbo Slikomet ne podrazumijeva uvijek vrpcu sa Kojom pokretne slike započnu karijeru ili Napredak već bezbroj malih točkica koje sve skupa Daju sliku predmeta koji se opet bilježe bar U ovom času brojkama ništicom i jedinicom I pohranjuju na sićušne provodnike tome sklone Rude ili kamena koji sadrže u sebi još Nešto osim beskorisne građe ohlađenih čestica Zemlje ili plinova to jest isparavanja vidite Kako sve u kružnom tijeku sudjeluje i svoje Mjesto u bitisanju ima zato Stari dečko veli Da mudrac nikad ništa ne odbacuje niti želi već Kroz iglene uši konac razvlači sve dok mu brada Ne zaklima a put se viđeniže drugim sredstvima
Ovi redci me podsjećaju na Maršala Mekluana O dalekovidnici i svjetskom selu čitao sam Izvatke iz toga krajem šezdesetih ako ne i Knjigu i odmah mi je bilo jasno što i njemu da Krugoval otopljava a dalekovidnica hladi Ta je razlika između analognog i digitalnog (Po naški sličnog i brojnog) u značenju sadržana Jer slično otopljava koliko svak svom jatu leti Riječju srodnost dok brojno hladi i stvara otuđenost Riječju čega više ima to manje vrijedi a Bez vrijednosti opet nema trgovine kao ni Novca bez vjere eto nas jope na vrelu dobre mjere
Izraz da se historija ponavlja kao farsa je Parafraza drevnog kako sve stvari na putu prema Konačnom poprimaju drukčije oblike od onih što Na kraju budu farsa ili sprdačina zavisno Od tkanja i zapleta nije rijetka ni splačina Parafraza je izraziti isto drugim riječima Dok su konačno i vječno dva značenja istoga i Premda uvriježena ljudskom shvaćanju nepojmljiva (Inače nije lako dokazati da Karl Marks nije Kinez a Buda Japanac bar meni ne uspijeva) Otuda Lao Ce pokušava život pošto poto Spasiti a Buda ga olakšava pričom o nirvani Čovjek ima potrebu da se izrazi da bi vidio Gdje je no ako to nije slučaj onda je to stoga Što je izražavanje jače od njega rijetki susprežu Radost il tugu a nije zdravo ni potiskivati Osjećaje dovijeka međutim kud spada stvaranje Potreba jedino u naviku kralja svega dakle Mrtvilo iz čega je razvidno da se i bez nirvane Može steći poželjno a mir je breme stvaralačko
Koja je razlika između da i ne pita se Lao Ce jedino između ispravnog i neispravnog ono Prvo se može upotrijebiti a ovo drugo ne To bi pozitivnom i negativnom i bilo značenje A po tome bi Čuang Ce spadao u negativce Nije volio da ga koriste u nepotrebne svrhe Ipak ni on nije uspio zatomiti tanane Osjećaje izgubivši korisnu ženu pa ga je Neki ortak ukorio vlastita mu načela pod Nos stavio i zdravom razumu prizvao naime Čuang Ce je vjerovao kad bi se kojim slučajem U visokovrhi hrast pretvorio što se vjetru i Kiši čvrsto cijelog opire života pustivši Korijen duboko i tim se utvrdivši trajno kako Homer hoće tim prije bi poslužio za zahodsku Građu il još gore za namještaj u nevrijednom stanu
Uzmemo li u obzir da su u Kini parne kupelji Bile na iznimnom glasu dok istovremeno silno Pučanstvo nije imalo čime taj svakodnevni ćef Ložiti postaje jasna Marko Polova zblenutost Što umjesto drva kamen upotrebljavaju (tako je On ugalj zvao) kao i Čuang Ceova bojazan Da će ako bude koristan biti prvi na udaru
Na svu sreću i papirnati je novac došao u Kasniju uporabu dugo po Čuang Ceu a tad Je Venecija prevashodno drvo trebovala za Građevine i mornaricu (vidi se po Velebitu) No Marko nije mogao ne primijetiti koliko Je lakše papir od kovine nositi a s istog Razloga je Likurg dao gvožđe u kvasinu močiti Pa ga je trebalo za crkavicu koliko i ruža Za bočicu miomirisa tonu il hiljadu kila
Reče Kronov sine i nježno ženu u naručje uze Nova pod njima iz sveštene zemlje izbije trava Rosni pronikne lokvanj i šafran mirisna perunika Ktome gusta i bajna a ona ih od zemlje uvis Dizaše oboje tu legoše i oblakom lijepim I zlatnim pokriju sebe a rosne kapi iz njega Ljeskajuć sjajno naokolo iskričavo bljeskaše
(Ilijada, XIV)
IZABRANA DELA BRANIMIRA ŠTULIĆA: Neobjavljene knjige
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Istorija je piščeva osnovna preokupacija, stopljena sa književnošću. Ne postoji svrsishodna i velika Istorija sa velikim slovom – postoji više malih, fragmentiranih istorija u kojima se okuplja nekakav smisao kroz mnoštvo delova: ”tek ponešto postaje istorija. A sve munjevito postaje prošlost: ‘senka senka, a potom ništaʼ”. To razgrađivanje, a zatim “lepljenje” priče je važan postupak Petkovićeve poetike, njegove istoriografske metafikcije, koju bismo jednostavnije mogli nazvati igrom, maštarijom, fantastikom
Ovaj Abasijev film je, čini se, dovoljno iskren i promišljen pokušaj da ukloni Trampove šake sa lica, i onda što uverljivije prikaže portret čoveka koji i kada sam pati, ne odustaje od mogućnosti (a koja nije tek odraz alfamužjačkih i kompetitivnih poriva) da patnju nanese i drugima, makar oni spadali i u krug njegovih najbližih “satelita”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
