img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Deca evolucije – Katarina Pejak

Slatki parfem uspeha

19. januar 2011, 15:55 Dragan Kremer
foto: zoran trtica
Copied

Dvadesetogodišnja devojka, čedo domaće bluz-scene, može postati od onih po kojima će nas znati u svetu

Dok smo se osvrnuli, tačnije – shvatili kako se situacija oko nas okrenula, protekla je i prva decenija XXI veka. Zatečeni u zaglavljenoj Srbiji, sve ređi i među bilo kojim manjinama, bez iluzija o kolektivnim pomacima (nekad zvanim ‘reforme’), dobro je ako imamo gde da se vratimo – svojim ličnim životima, ljubavima, porodicama, prijateljima… mreži pre svih mreža. Posle svega, taj intro-put neminovno ukršta smerove ‘budućnost’ i ‘deca’, s ogromnim putokazom ka svetu koji se još uvek upinjemo da dovučemo u ovaj budžak Balkana.

Iz naraštaja koji o-google-avaju i pre punoletstva, Katarinu Pejak možete (virtuelno) naći i na jednom od sajtova gde studenti i drugi namernici po Bostonu i okolini traže ‘cimere’ (tačnije: sustanare) za veće stanove/manje troškove. Čak i među tim pozitivno probranim mladim ljudima s raznih strana sveta, uz uglavnom namensko, očekivano tekstualno predstavljanje neretko se javljaju fotografije tipa ‘zgotivite me…’, ‘baš sam riba/frajer’, pa i ‘režiseri, gde ste’, tipične za pomodne društvene mreže lakših sadržaja i funkcija. Slučajno ili ne, bez pominjanja šta je dovelo u SAD, u svom foto-kvadratiću Katarina sedi za klavirom i radi, a beogradski potrošači bluza uživo mogu prepoznati nisku pozornicu u uglu klubića ‘Kuglaš’. Baš kao i na unutrašnjem delu omota za njen odličan, debitantski CD Perfume & Luck (2010, Blues Time).

Rođena ‘90, u Beogradu srednju muzičku ‘Mokranjac’ kod prof. klavira Aleksandre Maslić završila izvodeći kompozicije Rahmanjinova, Baha i dr, Katarina Pejak potom se prepustila svom ‘alternativnom’ muzičkom životu. Zanimanje za (pretežno mušku disciplinu) bluz primećuje pri polasku u gimnaziju, a iz ranih tinejdžerskih dana joj je i sklonost pisanju pesama, pa su se te dve struje neminovno slile: oko sopstvenog punoletstva gđica Pejak počinje da nastupa samostalno (klavir/glas), sa bluz-repertoarom u kome su i neke njene autorske numere. Na marginalizovanoj ali žilavoj beogradskoj bluz-sceni time dobija i prilike da uživo zasvira s nekim od vodećih predstavnika, članovima prekaljenih postava Point Blank, Sirova koža/Raw Hide, Texas Flood. Prošle jeseni klub ‘Kuglaš’ sredom uveče pokrenuo je unplugged-program Naked Blues, i svojim pojavljivanjima u tom kontekstu Katarina će ostati zapamćena do sledećeg stupnja karijere.

Kao i album, njeni nastupi u ‘Kuglašu’ odlično su očitavali dosad joj najznačajnije uticaje: Tom Vejts (Waits) iz ranijeg, džezom obojenog opusa/uglavnom 70-ih godina; verovatno najvažniji pijanista Čikago-bluza Otis Spen (Spann, 1930-70; u standardnom urban/električnom sastavu Madi Votersa 1952-68.); i naravno generacijski sveprisutna, očaravajuća Nora Džouns (Norah Jones), snažan autor s opuštenom mešavinom stilova i žanrova. Vejtsov Poziv u bluz (niz numera uživo) u Katarininoj destilaciji je damski čist, elegantan i razgovetan, što njenom pravilnom engleskom dikcijom donosi takoreći nov kvalitet. Osim baladersko-koktelske klavirske pratnje, klasičarska tehnika omogućava joj da s lakoćom paradira kroz bugi-vugi i brojne instrumentale, no akademsko znanje nije zatuklo njen sving – naprotiv!

Glas Katarine Pejak po potrebi nosi dozu unjkavosti tipičnu za rani ženski, klasični bluz poput Besi (Bessie) Smit(h), a žensku liniju ‘sastavila’ je izabravši Turtle Blues, raniji, manje poznati autorski rad Dženis Džoplin (Janis Joplin). Dok u studijskim i live-dvojcima s veteranima ovdašnjeg bluza (Petar Miladinović/Pera Džo – usna harmonika; Nenad Zlatanović, Texas Flood – akustična gitara) ne uzmiče ni kad su duboko u Delti, niti u sirovom, ‘pravoslavnom’ (neki kažu: ortodoksnom) šaflu Džimija Rida (Jimmy Reed), sposobna i za improvizaciju, Katarina je takođe u stanju da se naoko potpuno izmakne iz srodnih formi i ‘zakuca’ bis hitom starije, takođe u tradiciju ukorenjene koleginice Elki Bruks (Elkie Brooks), Pearl’s A Singer iz ‘77. Opet, neki kažu – briljantan postmodernizam; valjda ne znaju druge komplimente.

Normalno, Katarina Pejak sa svim ovim nije pala s neba. Doduše, nije neophodno da vam otac bude Ravi Šankar lično, a majka koncertni promoter – kao Nori Džouns (kojoj je klubić ‘Living Room’ u Njujorku bio odskočna daska); niti imućni, naputovani poslovnjak s izvrsnom kolekcijom ploča, i organizaciono raspoloženom suprugom – kao u slučaju Džos Stoun (Joss Stone); mada, pomaže. Dovoljno je i da su se 80-ih sreli u Domu omladine Beograda gde je Vladislav Pejak vodio poznati bluz-klub ‘St. James’, a Nataša Milojević radila u upravi Doma. Vlada je i dan-danas među osnovnim pokretačima bluz-scene u Srbiji, ne samo u klubovima ‘Living Room’ (u beogradskom SKC-u) i ‘Kuglaš’, nego u najširem rasponu kao menadžer bendova, promoter gostovanja stranih bluzera od najstarijih živih do rokerskih kao Los Lobos, impresario festivala BluesStock; da i ne pominjemo radijske i TV-emisije, na kraju i diskografsku etiketu ‘Blues Time’ koja je pre Katarininog albuma objavila Texas Flood i Blues Trio. S druge strane, gđa Milojević radila je za kampanju DOS-a 2000, kao funkcionerka sad već zaboravljenog SDP-a bila poslanica u Narodnoj skupštini u prvoj polovini prošle decenije, i u grupi žena koje su na političko đubrište oterale bar jednog Vuka (što u Srbiji deluje nemoguće), onog mladog generala dr Hot Lips Obradovića, skandalozno navalentnog. Nataša se posle vratila (porodičnoj) marketing-agenciji Ideja i ušla u filmsku/TV-produkciju (koproducent Turneje G. Markovića).

U zemlji gde sve vrste (preko) veza dejstvuju na štetu dara i rada, najlakše bi dosadašnje domete njihove ćerke Katarine bilo otpisati kao plod roditeljskog angažovanja. No, i ono što je talentovano dete ponelo dobrim kućnim vaspitanjem – muzički ukus, besprekoran repertoar, prirodnost na sceni – teško da bi mama i tata uspeli da prometnu u bitno drugačiji kvalitet. Katarina Pejak, naime, u oblasti prebogatoj standardnim numerama neobično ne libi se da istakne sopstvene/autorske radove, pa ih već na debi-izdanju objavljuje čak 5 (uključujući instrumental Pinch Boogie). Naslovna, stilske vežbe kao dinamična Levee Blues i melodična Missin’ You, i naročito maštovita My Home (nikakva BG-nostalgija!) dokazuju je kao kantautoricu itekako vrednu pažnje, sa stihovima na sasvim kompetentnom engleskom. Iako je uživo obično osuđena na elektronsku klavijaturu sa zvukom koncertnog klavira (i niko nema razloga da se žali), gđica Pejak je svoje pijanističke deonice ipak snimila s pravim instrumentom iz XIX veka u pravoj akustici Narodnog pozorišta ‘Sterija’ u Vršcu, u produkciji tamošnjeg Momira Cvetkovića, pa i to Perfume & Luck stavlja u vrh domaćih muzičkih izdanja protekle godine.

Sledeći korak gde ne pomažu srpske VIP-šeme nego talenti, znanja i veštine, Katarina je napravila kvalifikujući se kroz ‘Berklee scholarship tour’ (4 dana predavanja + 2 dana audicija) tj. dobivši delimičnu stipendiju za već decenijama najbolju visoku školu savremene muzike na svetu, Berklee College of Music u Bostonu, SAD (kod nas kolokvijalno, Berkli džez-akademija). Svake godine polako raste broj mladih muzičara koji i iz Srbije – preko regionalnih audicija, letnjih ‘klinika’ kao na festivalu Umbria Jazz u Peruđi, Italija, o čemu je Vreme u više navrata obaveštavalo – odlaze na usavršavanje tamo, ali ih je najmanje na vokalnim odsecima. K. Pejak je štaviše upisala komponovanje (preciznije, songwriting) i produkciju. Ovo u punom smislu reči čedo domaće bluz-scene pred Novu godinu promovisalo je svoj tek izašli CD, i odmah po praznicima otisnulo se preko Atlantika.

Ako je suditi po karijeri gitaristkinje/pevačice Ane Popović, moglo bi se dogoditi da nas u svetu – kao i u streljaštvu – bluzom najbolje predstavljaju privlačne mlade dame. Ukoliko joj tako krene, Katarini može zatrebati i umetničko, scensko (prez)ime. Ništa lakše, dovoljno da izbaci jedno ‘j’ i tamo će lako pamtiti Miss Peak. Jer nemaju ‘vrh, brate’!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Kultura

16.novembar 2026. Sonja Ćirić

Prilog spisku razloga za ostavku Jasmine Ninkov

Premeštanje zaposlenih bez razloga, i otkup knjige Čedomira Antića zbog interesne podrške, novi su razlozi koje navodi Slobodni sindikat Narodne biblioteke Srbije za ostavku upravnice Jasmine Ninkov

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure