Bitno je da mladi, umesto predstavu nekog pozorišta za odrasle, izaberu neku sa repertoara Scene za mlade, kaže Damjan Kecojević reditelj „Sjaja zvezda na plafonu“, novog naslova pozorišta „Duško Radović“
„Sjaj zvezda na plafonu“ je predstava o kojoj se pričalo na letošnjem Belefu, gde je imala festivalsku premijeru. Premijerom u četvrtak u Malom pozorištu „Duško Radović“, ova predstava će postati deo repertoara Scene za mlade tog teatra.
„Sjaj zvezda na plafonu“ je roman Juhane Tidel koji je dramatizovala Tijana Grumić a režirao Damjan Kecojević. U „Radoviću“ kažu da je to priča o Jeni, čije je odrastanje dodatno usložnjeno činjenicom da je njena mama bolesna. Ovo je priča o ljubavi, odrastanju, prijateljstvu, zaljubljivanju…
U njoj glume Mina Nenadović / Julija Petković, Anđela Alavirević, Nevena Kočović, Mladen Lero, Filip Stankovski, Sunčica Milanović, Jelena Ilić, Jovana Cvetković i Lana Adžić.
Damjan Kecojević kaže za portal „Vremena“ da mu je bio cilj da „na kraju, publici ne ostane gorak ukus u ustima“ i da misli da su „u tome uspeli, da su na kraju, čak i oni koji su čitali roman, doživeli katarzu.“
Predstava je, kaže, manjena za mlade od viših razreda osnovne škole do onih na fakultetu.
„Scena za mlade kod nas postoji, ali nikako da postane ravnopravna scenama za decu i za odrasle. Nije ni u svetu, osim u Skandinaviji, posebno u Švedskoj. Mladi najčešće hoće odmah da gledaju repertoar večernje scene, koja nije baš uvek za njih pa postoji rizik da ih to odvrati od pozorišta.“
Kecojević objašnjava da su u „Sjaju zvezda na plafonu“ vodili računa ne samo o sadržaju, već su hteli da mlade pridobiju i muzikom i vizuelnim elementima predstave.
Ističe da u predstavi ni jedan detalj priče nije pokazan eksplicitno, kao i da su vodili računa „dokle može da se ide u priči, ali ne zato što ova tema nije za mlade – na kraju krajeva oni odlično znaju šta je to konačnica. Hteli smo da budemo sigurni da niko u publici predstavu neće doživeti traumatično, otud ta rezerva“.
Podseća da je u „Radoviću“ Scena za mlade uspostavljena pre dvadesetak godina, kad je ovo pozorište vodila Anja Suša, i da je nakon zatišja, pre nekoliko sezona opet zaživela. Sad su na repertoaru na primer „Romeo i Julija“, „Priča o majci“, „Utopija“, „Dečak sa koferom“…
„Osim što je bitno da mladi umesto na predstavu nekog pozorišta za odrasle izaberu neku sa repertoara Scene za mlade, bitno je i da ovu vrstu pozorišta prepozna i Grad, pre svega logistički. Potrebno je i da odrasli postanu naša publika, jer sve te predstave su i za njihov uzrast. Uostalom, pozorište ne zna za godine“, poručuje reditelj „Sjaja zvezda na plafonu“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U projektu “Arheologija sećanja” fotografišem kuće u jednom kraju Beograda, potom ih monohromatski obrađujem, zatim štampam na glinenim pločicama i kasnije preko toga intervenišem crtežom. Proces izgradnje jednog sveta traje dugo, a mi smo skloni da ga u trenutku srušimo i zamenimo. Ja mislim da ima nešto u tome, u tim kućama... Opstati stotine godina, kao tajna. U tom urbanističkom vrtlogu susreću se razni paradoksi gradnje, kao i nemar u ophođenju prema prirodi koja je ranije tu bila dominantna
Za razliku od svoje supruge, nije potpisao glasovitu Havel-Patočkinu “Povelju 77”, zamjerajući joj da nije dovoljno oštra prema komunističkom režimu, što ga je izoliralo od disidentskih kružoka. Istovremeno se i on sve više udaljavao od kolega po peru, smatrajući kako nema smisla gubiti vrijeme na “jalove” političke akcije, već svoje nezadovoljstvo treba jasno kritički artikulirati u knjigama i drugim publicističkim tekstovima, jer im je doseg i veći i širi
Pisac i kustos svetskog glasa Nikola Burio (1965, Francuska) gostovao je u Beogradu povodom saradnje na katalogu srpskog paviljona na nedavno završenom Venecijanskom bijenalu arhitekture. Srpski paviljon u Veneciji je, pod nazivom Rasplitanje: Novi prostori, predstavio kolosalnu višeslojnu ispletenu površinu koja gotovo levitira u prostoru paviljona i koja se tokom trajanja Bijenala, parajući se, vraća u klupka pređe, kao odraz promišljanja odnosa rada ruke i postupka strukturisanja forme. Polazna tačka grupe autora – D. Ereš, J. Mitrović, I. Pantić, S. Krstć, I. Najdanović, P. Laušević – bila je Beogradska šaka (1963, B. Čolak-Antić), prva robotska bionička šaka na svetu koja je projektovana sa protetičkom namenom
Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!