img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Šine, Milena Marković

28. novembar 2002, 18:32 Ivan Medenica
Copied

Izgubljena generacija

Režija: Slobodan Unkovski; uloge: Sergej Trifunović, Nebojša Glogovac, Nikola Đuričko, Jelena Đokić; JDP

Zapravo, komad Šine posebno ne akcentuje nijednu temu, njegova vrednost ne nalazi se u toj slabašnoj globalnoj metafori ili u svesno pojednostavljenim dramskim situacijama i likovima, već u vrlo dobrom dijalogu koji kratkim, oštrim i ubojitim replikama artikuliše različita duševna stanja proistekla iz svih ratnih i inih užasa devedesetih

Kad bismo se prepustili metaforičnom izražavanju sumnjive vrednosti, mogli bismo reći da se šinama Milene Marković na scenu izvezla još jedna priča o izgubljenoj generaciji stasaloj na ex-YU prostoru tokom ratnih devedesetih. I, zaista, u komadu Šine prati se, u fragmentarnoj dramskoj formi, sudbina grupe beogradskih mladića čije je stasavanje presudno obeleženo (čitaj, osakaćeno, onemogućeno) poslednjim balkanskim ratovima.

Da ne bi bilo zabune, odmah treba naglasiti da ovi gradski momci nisu samo žrtve nasilja koje sprovode drugi – u konkretnom slučaju, ti drugi su neki anonimni tipovi koji su samo na prvi pogled izdiferencirani svojim dijalekatsko-mentalitetskim osobenostima jer je u osnovi reč o univerzalnoj provincijskoj ksenofobiji, zatucanosti i nasilništvu (spisateljica ih određuje kao „katolike iz velikog hrvatskog lučkog grada“ i „seljake sa severa Srbije“) – već i oni vrše nasilje nad drugima. Klica nasilja koje će kasnije bujati i širiti nalazi se već u beskrupuloznim igrama ovih momaka: ovaj komad jasno poručuje da od mokrenja u ranac retardiranog druga do vađenja očiju, silovanja i klanja vode potpuno prave – šine.

Veći stepen oneobičavanja u ovoj dramskoj priči, koja je, i pored svoje fragmentarnosti, krajnje jednostavna i „klasična“, nalazi se u tome što su svi ženski likovi, a ima ih pet, zapravo jedan lik (u uvodu drame predviđa se da ih igra ista glumica). Čak i da spisateljica nije eksplicitno utvrdila da je njen komad „metafora o nasilju, pre svega, prema Ženi“, iz zahteva da se sve žene stope u jedan lik bilo bi jasno da komad želi da tematizuje ratno (i svako drugo) nasilje nad ženama. Međutim, ova preliminarna scenska napomena, iz koje bi trebalo da proizađe globalna metafora komada, nije u drami dodatno elaborirana tako da se tema nasilja nad ženama gubi u temi opšte ljudske agresivnosti. Zapravo, komad Šine posebno ne akcentuje nijednu temu, njegova vrednost ne nalazi se u toj slabašnoj globalnoj metafori ili u svesno pojednostavljenim dramskim situacijama i likovima, već u vrlo dobrom dijalogu koji kratkim, oštrim i ubojitim replikama artikuliše različita duševna stanja proistekla iz svih ratnih i inih užasa devedesetih.

U predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta (Teatar „Bojan Stupica“), reditelj Slobodan Unkovski opredelio se za postupak scenske stilizacije, čiji je jedan od nosilaca bio komični ton u glumačkoj igri. Scensku stilizaciju ostvarivala su i druga pozorišna sredstva: koreografisani mizanscen (autor Maja Milanović) i vrlo stilizovani crno-beli dekor u scenama na ovom svetu, koga smenjuje šareni enterijer džinovske dečje kuće u sceni na onom svetu (autor Angelina Atlagić). U toj scenografiji mogu se, uz dosta kritičarskog učitavanja, pronaći i neke scenske metafore (sivilo ovog sveta nasuprot šarenilu onog sveta; tek na onom svetu ljudi mogu da sagledaju svoje prave dimenzije i sl.), mada se čini da je, ipak, reč o čisto dizajnerskom rešenju koje doprinosi opštoj scenskoj stilizaciji.

Reditelj je na zanimljiv način rešio prelaze između scena: glumci uživo sviraju i pevaju poznate pop hitove bivše nam domovine i tako stvaraju neki nostalgični šmek, podsećaju nas, tom mešavinom sete i ironije, na godine koje su pojeli skakavci. Ovi muzički prelazi detektuju onu vrstu osećajnosti koju je reditelj, izgleda, želeo da postigne scenskom stilizacijom: iz te nonšalantne i vesele atmosfere treba da se najednom ostvare neki potresni dramski akcenti. Realizacija ovakvih dramskih rezova zasniva se na glumačkoj igri, ali…

Tumači dve glavne muške uloge, Sergej Trifunović i Nebojša Glogovac, prepustili su se, zato što se reditelj njima nije dovoljno bavio ili zato što su se otrgli njegovoj kontroli, onom privatnom i nonšalantnom realizmu, što je čist eufemizam za dramsku nesadržajnost, loše prikrivenu spoljašnjom žestinom i već izbledelom scenskom harizmom; ovakva igra je samo u retkim scenama postizala emotivni naboj (scena s dečjom kućicom). U majici s natpisom „Serđo“, Sergej Trifunović je delovao kao parodija svog privatnog (estradnog) imidža „čvrstog momka“, dok su njegova tehnička rešenja (seckanje reči kao izraz osećanja) bila artificijelna i dramski neuverljiva. Kad se tome dodaju i drugi tehnički problemi, kao loša govorna artikulacija i glumačko „soliranje“, potvrđuje se utisak o krizi u kojoj se Trifunović, kao pozorišni glumac, u poslednjih nekoliko uloga nalazi. U krizi nije samo on, već i neki drugi predstavnici ove, nekad zlatne generacije – Glogovac, recimo. Treba da se već jednom dozovu pameti, a onda će, ozbiljnim radom na sebi, sve uspeti da prevaziđu.

Da nije reč o generacijskom problemu, svedoči sjajna igra Nikole Đurička. Nasuprot privatnoj nonšalantnosti Glogovca i Trifunovića, nalazi se Đuričkovo igranje privatne nonšalantnosti; njegov Veseli je imao samo pojavu nonšalantnog i smešnog gradskog mangupa jer je na momente delovao stvarno krajnje opasno. Jelena Đokić se borila s vrlo teškim glumačkim zadatkom (tumačila je pet likova); najveću dramsku snagu ostvarila je u ulozi silovane Bosanke – te potresne paradigme ljudskog stradanja na ovim prostorima.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure