Nagrade
Da li se zaboravilo na nagradu „Žanka Stokić“ koju je inicirala Mira Stupica
Proglašenje dobitnice nagrade „Žanka Stokić“, koja je najveće priznanje za glumice, kasni godinu dana. Organizatori nemaju odgovarajuće objašnjenje
Izložba fotografija „Inventar“ Ivana Markovića, kao i njegov raniji dokumentarni film „Centar“, sačuvali su Sava Centar iz vremena kad je nagoveštavao lepu budućnost
„Inventar“ je naziv izložbe u beogradskom prostoru U10 na kojoj je Ivan Marković pokazao seriju fotografija i video rad koji o nestajanju nekadašnjeg inventara i enterijera Sava Centra, tokom njegove rekonstrukcije.
„Želeo sam da napravim poslednji dokument, opraštanje od nekadašnjeg Sava Centra“, kaže Ivan Marković za portal „Vremena“.
Objašnjava da fotografije „prikazuju različite faze promene: izmeštanje nameštaja, skidanje zidnih i podnih površina, ogoljavanje prostora do golog betona. Fotografije predstavljaju niz prostornih i vremenskih fragmenata koji ukazuju i na prošlost prostora i na njegovu trenutnu transformaciju“, te da su „isti elementi prikazivani u različitim fazama – njihovo postepeno premeštanje sa nekadašnjih pozicija, skidanje sa zidova, grupisanje onih koji su delom odstranjivani, delom odnošeni na rekonstrukciju.“
„Detalji tih predmeta stvaraju eho nekadašnjeg prostora, oni se međusobno dopunjuju i povezuju, jer su spojeni kako estetskom vizijom i arhitekturom, tako i vremenom provedenim pod tim krovom.“
Marković kaže da mu se tokom rada nametnula tema „zašto je Sava Centar doveden u stanje zapuštenosti“ i primećuje da „iako je rekonstrukcijom zadržan originalni spoljni izgled objekta, uz saglasnost prvobitnog arhitekte Stojana Maksimovića, samom činjenicom da prolazi kroz promenu – taj prostor nije više isti.“
Markovićeva izložba „Inventar“ se nastavlja na njegov dokumentarni film „Centar“ koji je snimio 2017. godine.
„U tom trenutku, pojavile su se prve vesti o privatizaciji, iako nije bilo jasno od strane koga, kada će se to desiti, u kojoj meri će prostor opstati“, pa otud i njegova potreba da se filmom zabeleži ovaj jedan od zaštitnih znakova Beograda „pre nego što se promeni ili izgubi“.
Marković je odlučio da ga sačuva samo pomoću slike i ambijentalnog zvuka, „prateći rad osoblja koje održava zgradu, bez teksta i objašnjavanja istorijskog konteksta. Jedini ljudi koji se pojavljuju u filmu su radnici koji rade na održavanju zgrade. Tokom filma postepeno stičemo utisak o njihovoj vezanosti za Sava Centar, da je opstanak prostora neodvojiv od rada tih ljudi.“
Njemu lično, tada je „Sava Centar stvarao osećaj prošlosti i budućnosti, uvodio me je u sopstveno vreme, odvojen od spoljnog sveta.“
Iako je „Centar“ dokumentarni film, u njemu je realnost apstrahovana – ističe Ivan Marković i kaže da se „budućnost, koju su nagoveštavale arhitektura i estetika Sava Centra, nikad nije obistinila“, kao i da sad, na izložbi „Inventar“, fotografisani detalji nameštaja i enterijera „nose tragove vremena i delimične napuštenosti svedočeći da je ta vizija budućnosti zapravo napuštena“.
Ipak, Ivanu Markoviću je bitno da istakne da je „Sava Centar, tada 2017. a i sada, dakle u situaciji kad država nema sredstava ili dovoljno volje da brine o njemu, taj prostor u sebi i dalje imao nešto veličanstveno.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Proglašenje dobitnice nagrade „Žanka Stokić“, koja je najveće priznanje za glumice, kasni godinu dana. Organizatori nemaju odgovarajuće objašnjenje
Mohmed Rasulof, nagrađeni iranski reditelj, kažnjen je na osam godina zatvora, bičevanje i oduzimanje imovine zato što će njegov film „Seme svete smokve“ iduće nedelje biti prikazan na festivalu u Kanu. Rasulof je i ranije kažnjavan zbog filmova na evropskim festivalima, i nije jedini
Rediteljka Sanja Mitrović u svojoj postavci komada u Ateljeu 212 uvodi novu metaforu koja je kompatibilna sa metaforom zemlje, a to je šuma. Šuma raste iz zemlje, a korenje drveća drži tlo i sprečava da nastane klizište. Šuma je i kompleksni ekosistem pun predatora i njihovih žrtava koji uništava najveći predator na Zemlji – sam čovek. Simbolički gledano, šuma predstavlja i našu podsvest, sve ono što je zapreteno i opasno
Videoteka će pre svega ostati upamćena kao zanimljiv i hrabar pokušaj da se u okvirima srpskog filma ponudi nešto drugačije, mada istovremeno i kao film koji nije uspeo da do kraja razvije nemali potencijal koji je imao
Zejlijanov Ripli čitavim se tokom priče zadržava isključivo na tački svojevrsne odmazde prema eksponentima više klase, što i jeste mračna postavka znana iz knjiga iz tog serijala Patriše Hajsmit, a čime jeste zadržan izvoran ideološki okvir koji je zadala autorka, a ona je poželela da u slučaju svog Toma Riplija pokuša da kod čitalaca izmami saosećanje prema liku koji tako nešto načelno svakako ne zaslužuje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve