img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Palićki filmski festival ‘09.

Recesijsko izdanje

29. jul 2009, 15:28 Teofil Pančić
SUVIŠNI LJUDI: Kadar iz filma Sloboda na Tren
Copied

Gde je besparica, nužno je i besfilmica, što se ove godine nije toliko odrazilo na pad kvantiteta koliko na veliko proređivanje vanserijskih ostvarenja

Možda ćemo već sledeće godine na Paliću gledati filmove o recesiji; ove godine, umesto filmova – koji tek nastaju, ili će nastati, ili možda i neće – gledali smo recesiju samu: na gotovo svakom koraku videlo se i osećalo da je frka s parama, a i koječime drugim. Mada, kada sam posle video koliko se famozni Motovun istanjio, ispada da Palić još i nije prošao tako loše… Utoliko pre što su se skoro svi odgovorni – nečast izuzecima – u rasponu od sveprisutnog šefa parade Radoslava Zelenovića pa do vrhunskog osoblja Male gostione i okolnih hotela, zaista trudili da gosti, akteri, novinari i ostala bratija što je god moguće manje osete negativne nuspojave besparice.

A gde je besparica, nužno ide i besfilmica; zapravo, nije se ovogodišnji Festival evropskog filma bitno smanjio svojim gabaritom & kvantitetom, ali je generalni pad kvaliteta, ili tačnije – bitno manji broj uistinu uzbudljivih i u svakom smislu natprosečnih ostvarenja bio vidljiv „iz aviona“. Recimo, onog koji nas je zaprašio protivu komaraca tek pred kraj festivala…

FILMOVI SA FESTIVALA:
Najsrećnija devojka na svetu

U glavnom takmičarskom programu, u konkurenciji za nagrade, prikazano je dvanaest filmova, od kojih dva-tri spadaju među one koji su uistinu iznad standarda. To ponajpre vredi za, reklo bi se, rumunski film, ali zapravo holandsko-francusko-rumunsko-japansku koprodukciju (uopšte, sve je teže naići na film koji nije neka bizarna koprodukcija, ma koliko se sam činio nekako izrazito „nacionalnim“) Najsrećnija devojka na svetu Radu Judea, sasvim opravdano nagrađen Zlatnim tornjem, glavnom festivalskom nagradom. Ovaj je film ravnopravni nastavljač impresivne serije delicioznih filmskih senzacija koje poslednjih godina dolaze iz našeg istočnog komšiluka; pošteno se oduživši potrebi za preispitivanjem mračnog Čaušeskuovog doba, novi rumunski film okrenuo se pre svega „tranzicionoj“ i kapitalističkoj sadašnjosti, a Najsrećnija devojka na svetu u tom je smislu važan korak dalje, tj. dublje: filmski izvanredno promišljen i besprekorno realizovan „esej“ o patologiji reklamokratije XXI veka, o tome kako Šarena Laža narativa o „sreći i uspehu“ kroz bez-po-muke gomilanje potrošačkih dobara izgleda sagledana sa druge strane, tj. iznutra. Otac, majka i tinejdžerska kći iz duboke provincije dolaze u Bukurešt po fensi automobil koji je kći osvojila na nagradnoj igri; no, pre nego što ga dobije devojka mora da oduži dug sponzoru: da snimi reklamni spot za taj automobil. Snimanje se pretvara u celodnevno mučenje, jer ni reditelj ni sponzor nikako da budu zadovoljni nivoom sreće kojom devojka ima zračiti dok govori o automobilu i dok ispija sponzorov sok… Jude izvanredno manipuliše napornom repetitivnošću beskrajnog snimanja jednog te istog kretenskog reklamnog slogana, prenoseći tu mučninu na gledaoca, „mučeći“ ga, dakle, sasvim namerno, svrhovito i tačno do one mere nakon koje bi stvar postala sama sebi svrhom. Istovremeno, u toku je porodična drama: roditelji su čvrsto naumili da privole devojku da proda kola, jer je porodici tipičnih tranzicionih luzera potreban keš za jedno sitno ulaganje koje će joj, nemojte ni sumnjati, doneti sigurnost i prosperitet… No, devojka ne da kola, jer prostodušno želi da iskonzumira svoje parče „potrošačkog sna“… Ko je od njih za osudu? Niko. Ko će nastradati? Svi. Film za nepropuštanje!

Bazar

SUVIŠNI LJUDI: Iz „glavnog“ programa nužno je obratiti pažnju i na delo kojim je festival otvoren, austrijsko-francusko-turski, a zapravo „iranski“ film Sloboda na tren Araša T. Riahija, iranskog emigranta koji je snimio izvanredno dojmljivu priču o emigrantima iz iranske teokratske despotije, o ljudima koji mahom ostaju – bukvalno i metaforično – na ničijoj zemlji: za mule su „izdajnici“, a za Evropu birokratski i finansijski teret, „suvišni ljudi“, koji bezuspešno okapaju pred kancelarijama Bogatog Sveta. Smestivši ih u polulegalni limbo savremene Turske, zemlje koja je i sama razdirana protivurečnostima svog identiteta, Riahi pravi moćan, na pravim mestima melodramatski i na još pravijim duhovit film o nesrećnim ljudima koji predobro znaju od čega beže, ali ne i kako da stignu tamo kuda su naumili, a što je manje neko mesto, a više utopija „normalnog života“, onakvog kakav je dat, to jest samorazumljiv, jedino privilegovanima rođenjem na Pravom Mestu.

Mirna vremena

Kad smo već kod Turske: Bazar, nemačko-tursko-britansko-kazahstanka (sic!) koprodukcija u režiji Bena Hopkinsa svojevrsno je esejiziranje na temu prevrtljivosti tržišta i trgovine, a kroz sudbinu još jednog od onih bezbrojnih sanjača Sna O Uspehu, kojima treba još samo malo keša i malo sreće pa da im Zaista Krene, ali to nekako nikako da se dogodi… „Univerzalna“ tema s pravom merom lokalnog, maloazijskog kolorita. Rusija 88 Pavela Bardina je pseudodokumentarna storija o bandi moskovskih naci-skinsa, relativno zanimljivo ali ne baš jako originalno ostvarenje, jedan od onih filmova koji više obećavaju nego što na kraju isporuče; da, on se bavi nečim i nama jako važnim, da, njegovi protagonisti jesu nalik našim bilmezima iz komšiluka, ali na koncu ipak nekako ostaju nedorečeni i ne sasvim uverljivi, naročito u poređenju sa ostrvskim „klasicima žanra“… Katalin Varga, koji je, pih, samo trojna koprodukcija (rumunsko-britansko-mađarska), a u režiji Pitera Striklanda, Britanca zaljubljenog u male, čudne kontinentalne filmske produkcije, vizuelno je snažna (tome se u kritičara obično reče ekspresivna) priča smeštena u ruralne zabiti Erdelja, o surovosti patrijarhalne stigme koja stiže žrtvu, a ne počinioca zločina (silovanja), ali i o prefinjenoj ženskoj osveti koja se služi hladna, mada ostaje nejasno – jer drugačije ni ne može – da li osveta ikada ima stvarnoga smisla, i da li se njome ikada išta „postiže“. Contact High Austrijanca Mihaela Glavogera jeste, hm, komedija; austrijska komedija – o, zar se i to može? I gde je Bruno u svemu tome? Sasvim ozbiljno, radi se o relativno zabavnoj psihodeliričnoj filmskoj igri u ključu filma potere, koja se na kraju malko preforsira i utone u dramaturške nelogičnosti i rupetine, ali to kao da nikome ne zasmeta baš mnogo: čini se da se ekipa dobro zabavljala snimajući ovaj galimatijas, pa se nešto od toga zakači i za gledaoca… Druga je priča sa sestrinskim i komšijskim nemačkim filmom Mirna vremena Neele Leane Volmar, smeštenim u one obavezno-prokleto-nostalgične šezdesete: disfunkcionalna porodica begunaca iz DDR pokušava da se etablira u Zapadnoj Nemačkoj – gde ih lokalna malograđanština tretira kao neku vrstu „Rusa sa govorom manom“ – a mi sve to gledamo iz dečjeg ugla (dve devojčice kao, recimo, rezoneri, koje će prvo pokušati da sastave brak svojih roditelja, pa onda da ga rastave, pa onda)… Sve već mnogo puta viđeno, no opet, jedna od onih priča koje imaju svojstvo nepotrošivosti, ako ih se ume ispričati. Mnogo hvaljena Moskva, Belgija Kristofa van Rompeja rasni je i sočni mejnstrim film koji nema čega da se stidi: besprekorno ispričana i odigrana middle crisis love story, jedan od filmova za kakvima vapi ono nešto preostalih bioskopa. Na koncu, Sedmi krug, mađarski film Arpada Sopsitsa, prehvaljeno, donekle zanimljivo, ali odveć pretenciozno i nedorečeno delo čija je glavna vrlina odvažno razmatranje Zla kroz protagoniste detinje dobi, ali je na koncu preopterećeno neobrazloženim ispadima misticizma i parareligijske ornamentike.

POLUNASUMIČNO SKAKUTANJE: A ostali programi? Stari problem sa ne baš suvislo opravdanim preklapanjima termina projekcija i dalje je vrlo živ i zdrav; ove se godine moglo i moralo birkati i pabirčiti između centralnog off-programa istočnoevropskog filma Paralele i sudari, te u isto vreme prikazivanih ciklusa novog mađarskog i novog filmskog filma pa je i vaš izveštač, uglavnom vođen intuicijom, polunasumično skakao s cveta na cvet… Tu je finski film načisto stradao, što ću teško prežaliti, i mogu samo da se nadam da će nekome pasti na pamet da ovaj ciklus ponovi u Beogradu ili Novom Sadu. Šta bre radi ta finska ambasada, imaju li oni atašea za kulturu?!

foto: subotičke
Palićko jezero

S novim Mađarima bio sam znatno bolje sreće, jer su sva tri filma iz ciklusa koje sam dospeo da vidim bili više nego vredni pažnje: Umirenost Roberta Alfeldija, snimljen prema vrlo dobrom romanu Atile Bartiša (u Srbiji nepreveden, ali u Hrvatskoj nedavno objavljen kao Spokoj) vanserijska je studija o tome kako se društvena patologija (gulaš-komunizma) preliva u ličnu i porodičnu, zauvek izobličavajući njene aktere u „malom porodičnom krugu“. Mario mađioničar Tamaša Almašija u neku je ruku posvećen istoj temi prelivanja društvene u ličnu devijantnost, no ovaj put u ranom tranziconom miljeu, u kojem je Bogati Stranac ne samo mitski Spasilac nego i Princ na belom konju. Osim što nije, dakako. Srećno! Roberta Lakatoša nepretenciozan je road movie o autsajderima-na-kub, rumunskom Mađaru i Romu i njihovim dogodovštinama u trange-frange probijanju kroz život…

A Paralele i sudari? Gledajući Muziku Juraja Nvote sve vreme sam imao osećaj kako gledam još jedan češki film po onoj od Hrabala pa do Vivega usavršavanoj formuli: malo politike, malo piva, malo seksa… Osim što film, gle, uopšte nije češki nego slovački; a ipak, ono osećanje stoji i dalje. Ruski Pomoć poludelog Borisa Hlebnikova zainteresovao me je zarad njegovog ranijeg, sjajnog filma Koktebel, no ovo sam izdržao celih 35 minuta, a onda pobegao iz sale glavom bez obzira: za Zapise iz podzemlja ipak treba biti Dostojevski. Konačno, bugarski Zift Javora Gardeva, sniman dosledno u maniru film noira, opravdano je nagrađen kao najbolji film ove selekcije: neverovatno upečatljiv, moćan (da, i mučan) osvrt na davne, todorživkovljevske i još ranije godine represije i depresije, kroz sudbine otpadnika od društva, uz noarovsku priču koja sadrži sve obavezne sastojke, pre svega ljubav i izdaju… Pogledati na sve legalne i(li) ilegalne načine!

Prošle godine je tokom trajanja palićkog festivala uhapsilo Karadžića, pa sam pomislio da bi ove godine moglo skleptati Mladića. Međutim – ništa. Recesija, pusta recesija, kažem ja vama! Abe nema vrska, biće bolje nagodinu, sigurno, možda.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Nagrada

03.septembar 2025. S.Ć.

Zašto je Narodno pozorište izostavilo fotografiju Vanje Milačić

Obaveštavajući o nagradama koje su dobili njegovi članovi Veljko Mićunović i Vanja Milačić na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu, Narodno pozorište je izostavilo sliku glumice Vanje Milačić. Pogledajte video, znaćete zašto

Saradnja

03.septembar 2025. S.Ć.

Prva koprodukcija Srbije i Kirgistana – film „Kurak“

Miloš Đukelić je producent tri filma koji su ove godine premijerno prikazana na nekom svetskom festivalu, a najnoviji, „Kurak“, prva je koprodukcija Srbije i Kirgistana

Beograd na vodi

03.septembar 2025. S.Ć.

Da li će i u praksi hale Beogradskog sajma biti sačuvane

Odlučeno je da se prihvate primedbe Beograđana, da se Hale 2 i 3 i poslovna zgrada Beogradskog sajma sačuvaju. Da li je kompanija „Beograd na vodi“ zbog ovog ustupka dobila nešto za uzvrat

Film

03.septembar 2025. S.Ć.

FCS: Odluka o Oskaru biće saopštena naknadno

Selekciona komisija koja odlučuje o srpskom predstavniku za filmsku nagradu Oskar, saopštiće svoju odluku, iz opravdanih razloga, 24. septembra

Tržište knjiga

03.septembar 2025. Sonja Ćirić

Zarada pisaca u Srbiji: Možda ima za peršun

U Srbiji se dosta piše i izdaje, solidno se i čita – ali su prosečni tiraži mali. Takvi su onda i prihodi pisaca. Jedva da iko može da bude skroz „profesionalni“ pisac

Komentar

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković

Komentar

Vučić piše pisma čitalaca: Dragi Bravo…

Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Čovek zvani Afera

Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1808
Poslednje izdanje

Predsednik i razgovor

Nema pregovora sa otmičarem Pretplati se
Duboka kriza u Republici Srpskoj

Slučaj građanina Dodika

Intervju: Nenad Tasić, advokat

Politička vlast sprečava krivično gonjenje za nadstrešnicu

Roman

Krici i šaputanja

Intervju: Jelena Lengold

Osluškivanje uglova naših bića

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure