img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Niš(vils)ki pozorišni razgovori

Publiku treba uznemiriti

14. avgust 2024, 21:38 Nataša Gvozdenović
foto: zoran ćirić
Copied

“Hoćemo da napravimo veliki nezavisni teatar, da radimo ono što mi hoćemo, što druge kolege hoće... A o tome kakva je situacija na nezavisnoj sceni najbolje govori to što nam je Ministarstvo za kulturu za ovaj projekat dalo dve hiljade evra bruto, to je hiljadu i osamsto neto”

Nišville Jazz Festival ove godine obeležava trideset godina postojanja. A Nišville Jazz Teatarskom Festivalu ovo je osmo izdanje. Maja Mitić, umetnička direktorka teatarskog festivala, niškoj publici dosledno predstavlja eksperimentalni teatar predstavama koje dolaze iz Amerike, Italije, Holandije, Srbije… Teatarski Nišvil je, poput džeza, spreman da ukaže na svetove koji su za nas često neprozirni, a prisutni su.

Drugog dana festivala publika je imala priliku da vidi predstavu Kendi nezavisnog teatra “Zlatni Jelec” iz Skoplja – režiju i adaptaciju radila je Tamara Stojanoska, a u predstavi igraju Boban Aleksoski i Leo Popović. Temeljna, snažna, gotovo zapanjujuća naturalistička gluma odlučno vas uvodi u svet koji stvara. Suočava vas sa stigmatizacijom i košmarom života ovisnika. Prepustite se, poručuje vam tim predstave, jer iako je mesto na koje vas vodimo toliko zastrašujuće da se čini beskrajnim, mi smo tu da vas podsetimo da je empatija niša na koju smo zaboravili, a bez nje nema čovečnosti. Smatramo da nas gluma poziva na odgovornost, kažu za “Vreme” Boban Aleksoski i Leo Popović…

“VREME”: Predstava Kendi je priča o zavisnosti od opijata, za koju je adaptacija rađena prema romanu Luka Dejvisa, a korišćeni su i autorski tekstovi i materijal HOPSA (Udruženje Opcija za zdrav život, Skoplje). Šta ova priča predstavlja za vas?

BOBAN: Dramu je birala i adaptirala naša rediteljka Tamara Stojanoska i radili smo je u saradnji za HOPS-om, to je jedino udruženje u Makedoniji koje pomaže zavisnicima, onima koji su zbog droge vezani za prostituciju i druge probleme marginalizovanih, stigmatizovanih grupa. Oni su nam pomogli da steknemo uvid u situaciju u Makedoniji, ali to je sve slična priča na ovim prostorima. Danas nije tolika zavisnost od heroina, ali jeste od drugih droga. Danas mladi uzimaju svašta, a to se onda meša sa pudingom, cementom… Ljudi se truju i imaju svašta u venama. Važno je da zavisnici mogu da se obrate nekom ko stvarno može da im pomogne.

LEO: Čini mi se da ljudi misle da je droga stvar prošlosti. A nije, zaista nije. Ljudi misle da je heroin stvar prošlosti, da se ne koristi, jer nema priče o njemu u medijima. Nema filmova o tome, muzike o tome… A nije tako; ne samo da još ima heroina, već i gorih droga kao što je fentanil i svašta drugo… Zapravo je gore nego ranije. Pokušavamo da podignemo svest o tome.

BOBAN: Interesantno je, dok smo radili, nismo očekivali da će profesori biti zainteresovani za našu predstavu, ni studenti, ni učenici… Smatrali smo da je to preteško i za maturante, a kamoli za učenike nižih razreda. Kada je odrasla publika gledala predstavu, rekli su da deca moraju da je vide kako bi shvatila šta može da im se desi. Profesori dovode učenike da gledaju predstavu. Ono što ostaje posle predstave jeste osećaj griže savesti zbog onih koji propadaju.

LEO: Normalizovana je klupska upotreba droga. A mi pokušavamo da ovisnike pokažemo samo kao ljude koji su napravili pogrešne izbore, ne kao loše ljude.

BOBAN: Dok smo radili, bojali smo se da ne romantizujemo priču. To nije poenta.

LEO: Hoću da povučem jednu paralelu. Ovih dana čujem toliko rasističkih komentara apropo rata u Palestini, tipa: to su deca tamne kože, to nisu naša deca. To je strašno, ljudi treba da shvate da sve može svakom da se desi.

BOBAN: Diskriminacija je ogroman problem. U predstavi, kada kao prodajem televizor i “nudim” ga publici, svi odbijaju. Svi znaju da su na predstavi, da je to rekvizit, ali se opet gotovo gade da uzmu televizor, da ga kao “kupe”.

LEO: On je glumac, ali publika na to zaboravi.

Naziv vaše trupe je “Zlatni Jelec”. Kako stoji u programskoj knjižici Nišvila: “Zlatni Jelec je nezavisna pozorišna trupa sa sedištem u Severnoj Makedoniji, u Skoplju. Osnovana je 2020. Ime je zasnovano na simboličkom značenju iz Galeba Antona Pavloviča Čehova”. Jelec je grad u koji Nina odlazi. Šta vama predstavlja Jelec i zašto mu dodajete pridev zlatni?

LEO: To je inside joke, među glumcima.

BOBAN: Mi u Makedoniji imamo problem sa diskriminacijom u našoj profesiji, glumačkoj. Gde je ko završio akademiju; recimo, Leo je iz državne škole, a ja sam završio privatnu i onda: jao, on je sa privatne… To se odmah manje ceni… Imamo internu šalu: naš profesor Dejan Projkovski meni nije bio professor, ali je tada bio dekan, umeo je da kaže: a imate zlatan Jelec, to vas čeka.

Kod Čehova to je pozorište četvrte klase u kom Nina radi, igraju se “laki tekstovi”… Mi smo to hteli da istaknemo, ali iz kontre. U Makedoniji, početna plata u nacionalnim pozorišnim kućama iznosi oko hiljadu evra. Između nacionalnog i institucionalnog teatra postoji velika razlika upravo zbog sredstava koja se izdvajaju, odnosno ne izdvajaju. Hoćemo da napravimo veliki nezavisni teatar, da radimo ono što mi hoćemo, što druge kolege hoće… A o tome kakva je situacija na nezavisnoj sceni najbolje govori to što nam je Ministarstvo za kulturu za ovaj projekat dalo dve hiljade evra bruto, to je hiljadu i osamsto neto.

Šta je za vas eksperiment? Šta vas inspiriše?

BOBAN: Intiman teatar, kamerni teatar, onaj u kom nema četvrtog zida.

LEO: Američki realizam, naturalizam.

BOBAN: Mislimo da je to danas ono što dira ljude, najlakše priđe čoveku. Kada pogledaš publiku u oči, to je nešto posebno.

LEO: Treba da ih uznemirimo. Smatram da ih to dira, to je doslovno alarm.

Na internacionalnom Nišvil džez teatarskom festivalu videli smo predstavu italijanskog teatra Maestrale Nešto veliko, kompilacija milenijalaca, u kojoj glumci koji pripadaju generaciji milenijalaca govore da oni kao generacija koja nema dugoročne planove, ne kupuje kuće i sebe u životu smatra junacima koji igraju samo u prvom činu komedije, vole pozorište jer su u njemu neko drugi. Vi ste malo starija generacija, zašto se vi tako temeljno predajete teatru?

LEO: Mislim da su ljudi danas prezasićeni ovim brzim sadržajima i zaboravili su kako izgleda da samo budeš. Smatram da je teatar jedna od poslednjih niša koje nas vezuju sa istinskim emocijama i empatijom. Meni je empatija najbitnija stvar u životu i u teatru.

BOBAN: Pozorišna umetnost je slična psihoterapiji. Danas, a smatram da tako i treba, majke sa decom idu na psihoterapiju. Danas glumci imaju veliku odgovornost, pogotovo što nas mnogo ljudi prati na društvenim mrežama. Osećam da treba da budem primer za društvo. Ne samo kada sam na sceni, nego i kada sam na ulici. Važno je da si i ekološki svestan, društveno odgovoran. Pozorišni glumci su na Balkanu zvezde.

LEO: Čak i ako ne želiš da imaš uticaj, ti ga opet imaš.

BOBAN: Mislim da glumci danas treba da budu veliki psiholozi, da se temeljno bavimo ozbiljnim temama, bez obzira na formu. I komedija, naravno, ima svoju dubinu. Svaki pozorišni glumac treba da bude zaista čovek, možda bog na sceni (smeh), ali privatno i sa saradnicima – čovek. To smo zaboravili, da budemo uljudni. A glumci treba da budu ­primer.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Kultura

16.novembar 2026. Sonja Ćirić

Prilog spisku razloga za ostavku Jasmine Ninkov

Premeštanje zaposlenih bez razloga, i otkup knjige Čedomira Antića zbog interesne podrške, novi su razlozi koje navodi Slobodni sindikat Narodne biblioteke Srbije za ostavku upravnice Jasmine Ninkov

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure