
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Priča u romanu jeste ispričana iz ugla dečaka, ali kada se na sceni uspon nacizma predstavi kao dečija igra, onda užas zla koje od pojedinačnog raste ka opštem gubi oštrinu i težinu. Problem sa gomilanjem igre i improvizacije je potcrtan time što svi glumci igraju po više uloga
Kada uzimate materijal za svoju predstavu iz romana, a naročito ako je u pitanju kompleksni roman kakav je Limeni doboš, uvek se postavlja nekoliko pitanja: zašto roman, šta uzeti iz romana i koju formu treba da ima predstava da bi mogla da bude autonomna u odnosu na roman, a ipak i u umetničkom dijalogu sa njim. Pored navedenih, tu su i ona stalno prisutna pitanja zašto radimo ovu predstavu i kakve ona ima veze sa svetom oko nas. Roman Gintera Grasa kroz priču (ne)pouzdanog pripovedača Oskara, dečaka koji je odbio da raste, priča o kompleksnim nemačko-poljskim odnosima u gradu Gdanjsku kroz više generacija. Zatim pratimo uspon nacizma, Drugi svetski rat, kolaps Nemačke i početak stvaranja posleratnog društva. Na samom kraju rata, nad grobom (drugog) oca, bivšeg naciste, Oskar odlučuje da ponovo počne da raste, a onda završava u duševnoj bolnici odakle priča svoju priču. U najširem smislu, Limeni doboš je roman o zlu – o zlom detetu koje posmatra zli, lažljivi svet odraslih u kome se rađa evropsko zlo – nacizam, koji ih sve gura u ambis rata. Roman je objavljen 1961. godine, ali veliku popularnost je stekao nakon uspešne ekranizacije Folkera Šlendorfa iz 1979. godine. U filmu je priča o duševnoj bolnici izbačena, a fokus je na usponu nacizma – film se završava s krajem rata i slomom nacizma.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve