
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Pozorišna godina okončana je podignutim crvenim šakama u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. I članovi Beogradske filharmonije su koncert završili porukom podrške studentima, crvenih šaka visoko u vazduhu
Nakon premijere predstave „Sveti Georgije ubiva aždahu“ u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u petak uveče, poslednje premijere u 2024. godini, glumci su izašli pred publiku s rukama obojenim crvenom bojom, što je simbol protesta nakon pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, kada je stradalo 15 ljudi, a još dvoje je u teško povređeno.
Publika ih je pozdravila ovacijama, piše N1.
Pre nekoliko dana podrška studentima stigla je i sa scene Narodnog pozorišta. Članovi ansambla baleta i orkestra Narodnog pozorišta u Beogradu su nakon baletske predstave „Krcko Oraščić“ na sceni podigli crvene šake.
Takođe, u pozorištu Atelje 212 glumci svako veče nakon predstave na poklon izlaze sa natpisom „Studenti su ustali, a mi?“.
Članovi orkestra Beogradske filharmonije su takođe koncert u petak uveče završili obraćanjem publici i tom prilikom su podržali studente i njihove zahteve, a podigli su i crvene šake.
View this post on Instagram
„Sveti Georgije ubiva aždahu“
Reditelj nove postavke predstave „Sveti Georgije ubiva aždahu“ je Milan Nešković. Adaptaciju Kovačevićevig komada napisali su reditelj Milan Nešković i Jelena Mijović, а autorka tekstova pesama je Julija Petković (Duda Buržujka).
Priču o ljubavnom trouglu na početku Prvog svetskog rata u malom mestu u Srbiji Nešković nije izmestio u sadašnje vreme, samo je predstavlja iz savremenog ugla.
Nešković smatra da je to „možda najlepše napisana melodrama na srpskom jeziku“.
„To je melodrama, ljubavna priča Đorđa, Gavrila i Katarine, kojoj rat daje kontekst. U melodramskim zapletima između tri lika obično postoji jedan koji je negativac. Ovde, kod Kovačevića, mi sva ta tri lika apsolutno razumemo, čak i opravdavamo njihove postupke iz tog razumevanja. Za mene je to fascinantno. Tri lica u sukobu i saspens, na tome smo imali fokus“, rekao je Nešković novinarima pre premijere.
Gavrila igra Milan Marić, Đorđa – Nikola rakočević, Katarinu – Jovana Belović, Krivog Luku – Aleksej Bjelogrlić.
U ansamblu su i Srđan Timarov i Zoran Cvijanović (učitelj Mićun), koji su tokom svojih karijera u različitim postavkama igrali više likova iz „Svetog Georgija“ (Timarov čak od svoje šeste godine kada je bio Vane siroče, a sada je doktor Konstanin Grk). Igraju i Nebojša Ljubišić, Marko Janketić, Anđelika Simić, Aleksandar Đurica, Joakim Tasić, Ognjen Nikola Radulović, Teodor Vinčić, Miloš Samolov, Lazar Đukić, Luka Antonijević i Lazar Nikolić.
Scenograf je Gorčin Stojanović, kostimografkinja Biljana Grgur, kompozitor je Vladimir Pejković. Koreografkinja je Andreja Kulešević, koja je oblikovala i scenski pokret, a dr Dijana Marojević oblikovala je scenski govor.
„Sveti Georgije ubiva aždahu“ je treće delo Dušana Kovačevića na repertoaru tog teatra, prethodili su mu „Balkanski špijun“ i „Limunacija“.
Izvori: N1/Vreme
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve