
Iz života kulture
Prisilna deblokada SKC-a i DKC-a: I šta sad?
Počelo je čišćenje Dvorane KCB-a koja je u petak neplanirano odblokirana. Jutrošnje „oslobađanje“ SKC-a bilo je namerno i pokazno: da narod vidi šta ga čeka
Muško-ženski odnosi
JDP; Režija: Alisa Stojanović; Igraju: Vanja Ejdus i Boris Milivojević
Krajnje je vreme da Alisa Stojanović režira Šniclera: nekoliko godina posle inscenacije komada Bliže Patrika Marbera, rediteljka odlučuje da, na istoj sceni (Teatar „Bojan Stupica“), postavi još jednu savremenu repliku na dramsko delo velikog austrijskog pisca; reč je o drami Plava soba Dejvida Hera. Ali, za razliku od Marbera, čija je drama samo slobodna „varijacija na temu“ Šniclerovih komada o višestrukim erotsko-emotivnim kombinacijama u jednom zatvorenom krugu, Her piše direktnu repliku čuvene Vrteške. Njegova Plava soba se takođe sastoji od deset ljubavničkih susreta, sa pet muških i pet ženskih likova od kojih se jedan uvek ponavlja i u narednoj epizodi da bi se u desetoj, pojavljivanjem lika iz prve, zatvorilo ovo erotsko kolo (što je drugi srpski prevod komada Vrteška). Sličnost se ne nalazi samo u kompoziciji priče već i u postavci likova: socijalna diferencijacija i psihološki odnosi među likovima takođe odgovaraju orkestraciji likova iz Vrteške, uz ogradu da je reč o savremenom miljeu.
A, u čemu je razlika? Reklo bi se da se osnovna razlika nalazi u tome što ova dva dela nastaju u bitno različitim umetničkim i društvenim kontekstima, te da zbog toga razvijaju i drugu vrstu osećajnosti. U okruženju u kome stvara Artur Šnicler – bečki fin de siècle – njegovo delo je provokativno, originalno, ali i u saglasju s duhom vremena, i to kako na planu forme (razbijanje jedinstva radnje), tako i na tematsko-značenjskom planu (objektivna, cinična, opora, na momente i rezignirana obrada muško-ženskih odnosa, s naglaskom na otkrivanju nagonskog i podsvesnog).
U današnjem kontekstu, u kome je ova tema već uveliko razložena na sastavne delove, teško da se mogu pronaći neki novi, uznemirujući sadržaji: zato nam se komad Plava soba prikazuje samo kao niz uverljivih i prepoznatljivih situacija iz savremenih muško-ženskih odnosa i ništa više od toga. Jedan od retkih opštih uvida koji pruža ova drama i koji, kao takav, predstavlja neki integracioni faktor na planu značenja, sastoji se u prikazu muškaraca (Političar i Dramski pisac) kao nezrelih i narcisoidnih, sklonih projekcijama i manipulacijama, i žena (Udata žena i Manekenka) kao psihološki i etički celovitijih bića; ovaj zaključak se, uostalom, uklapa u stav da u Herovim dramama samo ženski likovi „vide i prihvataju svet onakvim kakav on jeste“.
U predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta (Teatar „Bojan Stupica“), rediteljka Alisa Stojanović i glumci Vanja Ejdus i Boris Milivojević kretali su se u okviru onih, ne mnogo širokih mogućnosti koje im je pružao Herov tekst, uz blago i ne potpuno dosledno žanrovsko skretanje u pravcu komedije. Taj komički ton, koji je na momente bio prenaglašen, prevashodno se osećao u igri Borisa Milivojevića: iako su njegovi likovi, u osnovi, dramski diferencirani (od lukavog i obazrivog Taksiste do ranjivog i ekscentričnog Aristokrate), ipak svi mogu da se svedu na prepoznatljiv komični tip koji iz milošte zovemo „dete-kreten“, a koji veoma podseća na Milivojevićevu popularnu ulogu iz predstave Šine. Za razliku od svog partnera, Vanja Ejdus je oštrije dramski diferencirala pet ženskih likova, postižući u njihovoj intrepretaciji različite domete: od veoma dobre uloge odlučne i oštre Glumice do klišetizirane predstave o „francuskoj sobarici“.
Jedna od retkih rediteljskih intervencija javlja se na kraju predstave: za razliku od šniclerovskog zatvaranja kruga, koje preuzima i Her, Alisa Stojanović se opredelila da komad završi tako što će, u poslednjoj epizodi, spojiti dva lika u jedan (Glumicu i Devojku) i tako pokazati da je ovde „podela uloga“ krajnje relativna, da je reč o univerzalnoj muško-ženskoj priči, a možda i to da ljubavni odnosi sadrže i nešto od teatarske igre. Kao potpora za značenje koje se ovde naslućuje može da posluži još jedno rešenje – scena isprobavanja perika kojom se predstava i završava. U svakom slučaju, ovo značenjsko „poentiranje“ nije bilo nužno, jer se isti zaključak izvodi i iz Herove/Šniclerove kružne dramaturgije.
Poslednje, ali ne i najmanje važno – veoma uspelu scenografiju osmislio je naš poznati vajar Mrđan Bajić. Reč je o jednom „scenskom objektu“, koji svojim svedenim, apstraktnim, asimetričnim i monumentalnim linijama/dimenzijama vrlo podseća na Bajićeve skulptorske radove, ali čija se vrednost ne završava samo na ovom, čisto likovnom planu. Pored autonomne likovne vrednosti, ovaj „objekat“ ima i teatarski značaj, jer se on, tokom predstave, „razglobljuje“ u različitim pravcima, stvarajući tako različite scenske prostore. Ni jedan od ovih prostora nije ilustrativan (oni su samo veoma daleka asocijacija na „hotelsku sobu“, „sex shop“ i sl.), ali sama ideja jedne likovne forme koja se mnogostruko transformiše može da se shvati kao odlična „globalna metafora“ Herovog/Šniclerovog komada – te priče o neprekidnim varijacijama na istu temu. Ujedno, Bajićeva scenografija je „najestetskiji“ momenat ove predstave koja, inače, ne prevazilazi okvire solidno urađenog teatarskog posla.
Počelo je čišćenje Dvorane KCB-a koja je u petak neplanirano odblokirana. Jutrošnje „oslobađanje“ SKC-a bilo je namerno i pokazno: da narod vidi šta ga čeka
Veći deo novca iz budžeta predviđenog za kulturu Novog Sada dodeljen je projektima iz Beograda koji nemaju veze sa kulturom
Ministarstvo kulture je u julu gotovo svakog dana doniralo novac jednom od gradova uključenih u projekat „Gradovi u fokusu“ s namerom da poseje kulturu van prestonice
Iako kraći za dva dana nego inače, ovogodišnji Festival evropskog filma na Paliću imaće 140 filmova, a počeće dodelom nagrade “Lifka” Svetozaru Cvetkoviću I Sergeju Loznici
Solistkinja Opere Ljubica Vraneš postala je direktorka umesto kolege Dragoljuba Bajića koji je avanzovao za v.d. upravnika Narodnog pozorišta. Krajem decembra odbila je da pruži ruku dirigentkinji zbog crvene rukavice
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve