

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Robert Forster – The Candle and the Flame (EMI/Tapete)
Ova priča počinje davno, u gradu Brizbejnu, trećem po veličini u Australiji, gde su godine 1977. dva školska drugara – Robert Forster i Grant McLennan – osnovali bend The Go-Betweens. Ispostavilo se da će tokom osamdesetih godina baš oni postati jedan od ključnih svetskih alternativnih rok sastava, pošto su Robert i Grant kreirali novi kantautorski stil kojim su naznačili u kom će se smeru kretati stvari sa muzikom ubuduće. Intimnost, pa i privatnost naracije plasirane u okviru pesama, nagovestila je sličan ton današnjih singer–songwritera, a flitvudmekovski dramatični sentimentalni odnosi unutar postave samo su dodavali na uverljivosti inače nesvakidašnjih stihova ovog lirskog gitarskog popa za odrasle (tu su bile još Lindy Morrison za bubnjevima, Amanda Brown sa svojom violinom i oboom – obe u vezi sa osnivačima – te Robert Vickers na basu). Od ukupno devet ploča koje su objavili, potpisnik stavlja ruku u vatru da su Liberty Belle and the Black Diamond Express (1986), Tallulah (1987) i 16 Lovers Lane (1988, svi za Beggars Banquet) – među najboljim izdanjima svog doba. U rodnom Brizbejnu su 2010. po ovom sastavu nazvali čitav jedan most odajući im tako nesvakidašnje priznanje, dok ih svojim uzorima danas nazivaju mnoge australijske grupe, a posebno supertalentovani Bad//Dreems.
Negde na kraju poslednje turneje 1989 – kad su The Go-Betweens bili već načeti odsustvom većeg komercijalnog uspeha uprkos lepim kritikama, i smrtno posvađani nakon višestrukih raskida unutar benda – Robert Forster je upoznao nemačku muzičarku Karin Bäumler, koja mu je osvojila srce, zbog čega se delimično preselio u Evropu i pošao putevima samostalne karijere. Neke tri decenije i devet solo albuma kasnije, zatičemo ga na jednom od najlepših malih umetničkih iskaza što ćete čuti tokom ove godine – The Candle and the Flame (EMI/Tapete). Radi se o još jednoj od velikih romantičnih epopeja sa potpisom ovog autora, čvrsto utemeljenoj u stvarnom životu – posvećen je u potpunosti ljubavi za svoju suprugu Karin, njenom nedavnom oporavku od teške bolesti i činjenici da je ponovo stala na noge dovoljno čvrsto da uhvati palice vibrafona, zasvira i zapeva ponešto. Autor krajnje nepretenciozno navodi ove fizičke i istorijske činjenice iz ličnog dnevnika, isključivo kao okvir u kome se bavi preispitivanjem svog dosadašnjeg životnog puta.
Kao kad bi Lou Reed konačno pisao samo o sebi, što je izbegavao celog života, ili Neil Young isključivo o svojoj ženi, što mu nije uvek tako dobro išlo, tako je Robert Forster ovde dao sebi najteži zadatak: da opiše tok življenja savremenog rok trubadura sa gitarom i sve posledice tog nomadskog izbora. The Candle and the Flame je tako priča o njemu samom, kao glavnom liku sopstvenog ispovednog filma. Nijednog trenutka se ne predajući samosažaljenju, autor se upušta u slavljenje egzistencije takva kakva je, sa svim svojim tamnim i svetlim stranama – što možda zvuči pomalo kao fraza sve dok ne čujete uvodnu pesmu She’s a Fighter (čiji ceo tekst glasi: “She’s a fighter / Fighting for good”), čiji pravednički polet hrabri da se izdrže i najteže dijagnoze. Sve ostale numere bave se Robertovim odrastanjem, donošenjem odluka tokom karijere i preživljavanjem, najbolje opisanim u Tender Years, The Roads, I Don’t Do Drugs, I Do Time, Go Free i posebno u razoružavajuće konfesionalnoj When I Was a Young Man. U svima učestvuju bračni par Forster/Bäumler i deca kao muzičari, ali i bivši članovi The Go-Betweens-a, što albumu The Candle and the Flame daje auru autobiografije u kojoj uživo učestvuju neki od njenih najvažnijih aktera. Na ploči punoj tihih trenutaka samospoznaje, najpotresnije nas čeka u There’s a Reason to Live, gde zatičemo pevača kako u džepu stare jakne nalazi zgužvani papirić sa porukom koju je sam sebi napisao ko zna kad, da bi predupredio napade sumnje: “What you do it matters” (“Radiš nešto što je značajno”). Njegova žena najbolje zna koliko je to istina.
Novi album Roberta Forstera govori nam da se ljubav stvarno može dešavati ceo život, negde i nekome – samo je stvar našeg izbora da li ćemo tim putem ići i mi.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve