

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Sva istraživanja gledanosti pokazuju da je informativni program jedan od bastiona televizije, oblast u kojoj drži primat u svetu. Iz našeg gledateljskog iskustva, pokazalo se da je tranzicija delila ljude na gledaoce ovog ili onog Dnevnika ili Vesti, odnosno, devedesetih je manipulisanje informacijama bilo deo velike prevare. Ovih dana se pregovara o novoj vladi, razmenjuju se ponude među strankama, a kontrola nad medijima, naročito informativnim programima, ponovo dolazi u žižu pažnje. Istini za volju, od 2000. godine su kontrolu nad informacijama osim političara poželeli da imaju i finansijski centri moći, tajkuni i marketinške agencije. Mediji su postali uniformisani, ukalupljeni, prilično uštrojeni po pitanju kritike moćnika i preplavljeni lošim reklamama.
Šta je onda sa ljudima koji su svih ovih godina radili u njima. Da li su psi čuvari demokratije razočarani, umorni, korumpirani, prodati za male ili velike pare, ili su naprosto shvatili da televizija više ne može da menja svet. Da li gledaoci imaju pravo da budu objektivno informisani i koliko njih je uopšte zainteresovano da sagleda činjenice, racionalno donese odluku i poželi da menja svet. Svakako premalo da bi Vesti imale dobar rejting ili šer. Da li pametno i pošteno pripremljene vesti mogu da budu zabavne, da li će ih ljudi uopšte gledati?
Sve su ovo pitanja koja postavljamo svakoga dana sebi, mi koji nešto govorimo pred mikrofonom, ekranizujemo fizionomije, informišemo ili zabavljamo.
Zato vašoj pažnji preporučujem, ukoliko imate priliku i mogućnost, da pogledate nove epizode američke igrane serije „Newsroom“ (Redakcija) u produkciji HBO. Prva epizoda je emitovana 24. juna, u ponedeljak 2. jula druga, i već se o njoj govori kao istorijskom osvrtu na stanje u američkim informativnim medijima. Zahvaljujući globalizaciji, sve sličnosti i paralele sa našim redakcijama su evidentne i poražavajuće istovetne.
Kreator serije je Aron Sorkin, autor filma Društvena mreža i serije Zapadno krilo, TV manijak koji je odavno shvatio da je savremena istorija našeg društva u suštini istorija naših medija. Da vas uvedem u radnju, lako ćete se uključiti, u „Redakciji“ vidimo razočaranu zvezdu večernjih udarnih vesti (Džef Denijels), kojeg ispaljuje kolega, napušta producent i kojem je muka od režirane i lažirane stvarnosti američkih medija. Vraća mu se ljubav iz mladosti, ratna producentkinja (Emili Mortimer) i oni počinju da rade vesti posle godina razdvojenosti. Istorijska vest koja ih vraća u strast informative je curenje nafte iz bušotine BP u meksičkom zalivu. Naravno, tu su intrige, uticaj novca (gazdaricu Mreže glumi Džejn Fonda, koja je potkovana, jer je bila žena Teda Tarnera) i politike – na zidu je Obamina slika.
Dragi moji, lepo je kada domaćice imaju svoju seriju, policajci svoju, volim kada žene fudbalera probijaju svoj put kroz život, doktori isto, ali eto došla je i naša profesija na red. Štaviše, u uvodnom monologu koji predstavlja presek stanja u medijima i novinarskom poslu, glavni junak kao da citira delove izveštaja o medijima u Srbiji pokojne Verice Barać.
Logično je onda da se zapitamo o mogućem izlazu iz ovakve situacije. Tehnika je pristupačnija i jeftinija nego devedesetih, svet je još manji, informacije su neuporedivo dostupnije, nema ratova koji su nam gruvali deset godina, zašto su mediji ovakvi kakvi jesu? Na globalnom nivou vlada kriza, ali ako vam je svetska kriza jedini izvor problema i izgovor, nećete dobiti izbore čak ni u Srbiji, a kamoli Americi.
Izbor, koji je ujedno i rešenje, već u prvoj epizodi serije „Newsroom“ ostavio me je bez reči. Gotovo svaka velika informativna redakcija (kažem gotovo svaka), ali u Srbiji barem dve glavne umeju da naprave profesionalne, objektivne vesti iza kojih nema jeftine manipulacije i etičkog relativizma. Da li ćete praviti dobre vesti ili zabavno đubre pod kontrolom tajkuna, političara i marketinga – stvar je isključivo vaše odluke! Ili hoćeš ili nećeš. Rejtinzi i market šerovi, fokus grupe gledalaca, planirani profit, ciljne i interesne grupe sve su to izgovori za kompromise koje urednici i novinari prave. Daleko od idealizma, verujem da je manipulacija imanentna televiziji i teško se može potpuno izbeći. Pitanje glasi da li želite da se obratite manjini, kojoj je stalo, manjini koja uvek započinje društvene promene. Potpuna istina! Ne znam kako će se priča razvijati, da li će ljubić preovladati, ali mislim da je važno da se i ovako pogledamo u oči.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve