"Ova nagrada mi je više od nagrade. Kao njegov dar meni", kaže Tatjana Mandić Rigonat koja je na upravo završenom festivalu „Purgatorije“ u Tivtu, dobila nagradu „Jagoš Marković“. I ostale glavne nagrade pripale su Beograđanima
Prvi laureat nagrade „Jagoš Marković“, tek ustanovljene na Festivalu „Purgatorije“ u Tivtu, je Tatjana Mandić Rigonat za režiju predstave „Mirandolina“.
„Jagoša sam upoznala kad je imao 16 godona u Dubrovniku i nagovorila ga da ode na prijemni“, kaže Tatjana Mandić Rigonat za „Vreme“.
„Na letovanje sam ponela knjige zaispit iz jugo -drame kod čuvene profesorke Mirjane Miočinovič i medju njima je bila i drama koja je te godine bila tema za prijemni. Pisao je rad između plivanja, i gledanja predstava na Dubrovačkim letnjim igrama. Goca Goncić i Nevena Janać su bile takođe podrška da ode na prijemni. Došao je kod mene u Beograd. Bili smo prijatelji pre nego što je postao slavan.To su ona najlepša jednostavna bezinteresna druženja.Ova nagrada mi je više od nagrade. Kao njegov dar meni.“
U obrazloženju žirija koji je Tatjani Mandić Rigonat jednoglasno dodelio ovu nagradu, piše:
„Iako bismo mogli reći da je teatarski komad ’Mirandolina’ opšte mesto svetske dramatike, rediteljka ga donosi u vehementnoj i dinamičnoj interpretaciji stavljajući u fokus krčmaricu Mirandolinu kao jaku i mudru ženu kojoj inteligencija ne dopušta da se svede na dopadljiv ženski Eros, već svoje kvalitete pretače u ženski aktivizam – feminizam, a svoju rediteljsku misao mudro plasira u sjajnoj interpretaciji glumice Katarine Marković. Njena režija korespondira s današnjim vremenom borbe žena za isti status u društvu, ne poništavajući autentične ženske kvalitete, a posebno je uspešna u radu s glumcima koje prepoznaje, kao više ili manje potentne interprete svojih uloga. U ovoj predstavi osobena kreacija, znalački rediteljski zanat i profesionalizam rezultirali su dopadljivom i repertoarno važnom predstavom kako za profesionalce tako i za publiku.“
Foto: PromoKatarina Marković u „Mirandolini“
Osim Tatjani Mandić Rigonat, „Mirandolina“ je „dobila“ još jednu nagradu: za najbolju žensku ulogu, Katarine Marković.
Milan Marić i Nataša Ninković u „Edipu“
Nagrada za najbolju predstavu jednoglasno je pripala predstavi „Edip“ Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Žiri je u svom obrazloženju naveo: „Ova predstava je izvanredan primer savremenog tumačenja klasične antičke drame, koja je dobila nove dimenzije, ali nije izgubila svoj osnovni značaj – tragičnu sudbinu glavnog lika koji, ne znajući, ulazi u incestuozni odnos sa majkom.“
Milanu Mariću je jednoglasno dodeljena nagrada za najbolju mušku ulogu za njegovu interpretaciju Edipa u predstavi „Edip“.
Specijalna nagrada za najuspešniju vizuelno-tehničku inovaciju dodeljena je predstavi „Obraćanje naciji“ Ateljea 212. Takođe, Nagrada za glumačku bravuru pripala je kolektivnoj igri predstave „Moj muž“ Dramskog teatra Skoplje.
Festival je, prema izboru reditelja Borisa Liješevića, predstavio deset najistaknutijih pozorišnih predstava iz regiona.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U projektu “Arheologija sećanja” fotografišem kuće u jednom kraju Beograda, potom ih monohromatski obrađujem, zatim štampam na glinenim pločicama i kasnije preko toga intervenišem crtežom. Proces izgradnje jednog sveta traje dugo, a mi smo skloni da ga u trenutku srušimo i zamenimo. Ja mislim da ima nešto u tome, u tim kućama... Opstati stotine godina, kao tajna. U tom urbanističkom vrtlogu susreću se razni paradoksi gradnje, kao i nemar u ophođenju prema prirodi koja je ranije tu bila dominantna
Za razliku od svoje supruge, nije potpisao glasovitu Havel-Patočkinu “Povelju 77”, zamjerajući joj da nije dovoljno oštra prema komunističkom režimu, što ga je izoliralo od disidentskih kružoka. Istovremeno se i on sve više udaljavao od kolega po peru, smatrajući kako nema smisla gubiti vrijeme na “jalove” političke akcije, već svoje nezadovoljstvo treba jasno kritički artikulirati u knjigama i drugim publicističkim tekstovima, jer im je doseg i veći i širi
Pisac i kustos svetskog glasa Nikola Burio (1965, Francuska) gostovao je u Beogradu povodom saradnje na katalogu srpskog paviljona na nedavno završenom Venecijanskom bijenalu arhitekture. Srpski paviljon u Veneciji je, pod nazivom Rasplitanje: Novi prostori, predstavio kolosalnu višeslojnu ispletenu površinu koja gotovo levitira u prostoru paviljona i koja se tokom trajanja Bijenala, parajući se, vraća u klupka pređe, kao odraz promišljanja odnosa rada ruke i postupka strukturisanja forme. Polazna tačka grupe autora – D. Ereš, J. Mitrović, I. Pantić, S. Krstć, I. Najdanović, P. Laušević – bila je Beogradska šaka (1963, B. Čolak-Antić), prva robotska bionička šaka na svetu koja je projektovana sa protetičkom namenom
Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!