
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
„Topli film“ otvoriće sutra međunarodni festival dokumentarnog filma Beldocs, koji ove godine u 13 programskih celina predstavlja 100 premijera
Sutra, premijerom dugometražnog dokumentrnog filma Topli film Dragana Jovićevića, počinje 17. Međunarodni festival dokumentarnog film BELDOCS, a trajaće do 29 maja.
Topli film je početkom marta imao zapaženu premijeru na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Solunu, a sutrašnja projekcija na otvaranju Beldocsa biće njegova nacionalna premijera. Topli film pripada žanru hibridnog dokumentarca i obrađuje istoriju jugoslovenske i srpske kinematografije iz ugla tzv. kvir likova, počevši od filmova snimljenih nakon Drugog svetskog rata pa sve do danas. Film tematizuje pitanje u kojoj se meri menjalo društvo u pogledu odnosa prema LGBT likovima kroz umetnost filma.
Autor je koristio skoro 40 ostvarenja, počevši od Život je naš i Sofke snimljenih 1948. godine pa sve do Južnog vetra i Kelta u novije vreme. Kroz taj istorijski pregled, gledaoce vode dvojica mladih glumaca – Đorđe Mišina i Đorđe Galić.
Ove godine Beldocs će imati 13 programskih celina, preko 100 premijernih projekcija koji će biti prikazani na 8 lokacija, i ne vredi izdvajati pojedine naslove zato što je svaki zbog ovog ili onog – izuzetan.
Pomenimo samo one iz selekcije Srpskog takmičarskog programa. Nakon Toplog filma, sledi još 11 naslova.
Kako biti Slobodan?, mladog reditelja Nikole Polića priča je o Slobodanu, slikaru iz Beograda, čija su dela devedesetih godina prošlog veka upoređivana sa opusom Vazarelija. Slobodanova priča postavlja pitanje koliko je teško živeti, ako vaša umetnost nije prepoznata.
Novosadsko sećanje reditelja Aleksandara Reljića daje glas Teodoru Kovaču (99), Ivanu Ivanjiju (96) i Marti Flato (81), koji su preživeli pogrom iz 1942. poznat kao Novosadska racija, kada su mađarski fašisti ubili preko hiljadu Novosađana i njihova tela bacili pod led Dunava.
U kratkom dokumentarcu Kad opet porastem, mlada rediteljka Jovana Avramović se deceniju nakon što je napustila rodni grad vraća kući kako bi istražila duboko ukorenjen osećaj odsustva iz ličnog života. Jureći za nekim zacrtanim ambicijama i egzistencijalnim pitanjima koja su sve teža, otuđili smo se od onoga što zaista jesmo. Ova priča govori o potrazi za tim izgubljenim osećanjem u nama,“
Kratki dokumentarac Minel, u režiji Tare Gajović smešten je u fabriku za proizvodnju električnih transformatora „Minel – Ripanj” koja je 1953. godine izgrađena u beogradskom naselju Ripanj.
Kratki eksperimentalni dokumentarac Mine Simendić Šetnje koje se neće desiti, smešten u digitalni prostor Google Mapa, preispituje potencijal i mogućnost ličnih promena, upoređujući ih sa disonancom između načina na koji je grad predstavljen na tim mapama i onoga kako grad zaista izgleda danas.
Prvi kratki film Nikole Nikolića Heterotopija je o prostoru koji u sebe integriše različite vremenske kategorije, kako kroz pitanje progresa sadržanog u kolektivnom, tako i kroz prizmu pojedinačnog i ličnog iskustva.
Džojmejkers, rediteljke Jelene Radovanović bavi se muzičkim majstorstvom romskih trubača sa juga Srbije namerom da prikaže izazove sa kojima se susreću Romi muzičari, a tiču se načina na koji uče da sviraju i njegovih posledica po zdravlje.
Izlaz kroz ludaru, kratki intimni dokumentarac Nikole Ilića, govori o vojniku koji nije želeo da bude vojnik, prisiljen na vojnu službu, istrgnut iz civilnog života, suočen sa ogromnim strahom, besom i beznađem.
Film Kadence za vrt Daneta Komljena prati Jone, pripadnicu kvir komunističkog kolektiva, koja je skoro deceniju živela u prikolici u Berlinu. To je film o preživljavanju, u trenutku kada se svako zajedništvo čini toliko dalekim, film o istrajavanju i završecima.
Izbor za mis zatvora nagrađivanog reditelja Srđana Šarenca, vodi nas u mali grad Pirajui, sa samo 25 000 stanovnika i tri zatvora. Kako bi vratila samopoštovanje osuđenicama, direktorka zatvora organizuje takmičenje lepote. Biće to svetska premijera ovog filma koji se stvarao 10 godina i govori o ženskim pravima u brazilskom zatvoru.
Neptunova Nevera, u režiji Katarine Stanković, odigrava se na hrvatskom ostrvu Vis, gde raznolika grupa ljudi diskutuje o svojoj budućnosti, osvrćući se na gubitak kulture pripovedanja i slušanja. Ribari, deca, omladina, intelektualci, gradonačelnici i bogati strani vlasnik propadajuće fabrike konzervi „Neptun” okupljaju se u filmski dijalog. Ostrvo je svet, a ovo ostrvo angažuje svet.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve