U Kvaki 22, koji se nalazi u napuštenoj zgradi Orkestra JNA u beogradskoj Ruzveltovoj ulici 39, nedavno je zatvorena izložba studenata Fakulteta likovnih umetnosti. Kulturno-umjetnički festival kosovske kulture „Preko svake granice“ u organizaciji Narodnog pozorišta u Prištini i Bitef teatra, održan je u Garaži kod Beogradskog sajma, u prostorijama fabrike u kojoj su se do prije tri mjeseca proizvodile testere. U Staroj ciglani, napuštenoj fabrici za proizvodnju cigle u Višnjičkoj banji, nedavno je završeno treće izdanje festivala „Devet“, na kome su učestvovali kreativci i umjetnici iz svih oblasti. Dorćol Platz u restauriranom prostoru socijalističkog preduzeća Mineltransport ima ustaljeni pozorišni, muzički i galerijski program. Kulturni i društveni centri iz Novog Sada stacionirani u bivšoj industrijskoj zoni Kineska četvrt, postali su važan dio kulturne scene ovog grada.
Ovo je samo nekoliko aktuelnih primjera koji dokazuju kako napušteni i zaboravljeni objekti mogu da postanu prostor za umjetnike i umjetnost. Pretvaranje industrijskih, vojnih i ostalih napuštenih prostora u atraktivna mjesta kulture, prije više decenija postalo je trend u evropskim prestonicama. Upravo tako stvorena je alternativa velikim scenama. Iako ne baš u punom zamahu, ovaj talas nije mimoišao ni Beograd. Među prvim alternativnim scenama bili su Centar za kulturnu dekontaminaciju i Kulturni centar Rex, formirani sredinom devedesetih. U deceniji koja je uslijedila osnovan je Evropski centar za kulturu i debatu Grad u zgradi iz 1884. koja je korištena kao skladište, a festival „Mikser“ je silose Žitomlina iskoristio za realizaciju raznovrsnih umjetničkih sadržaja. Do danas je u tim prostorima održano na stotine tribina, koncerata, predstava, performansa, izložbi, političkih tribina, a neki od njih su, usljed pravno-proceduralnih problema, prestali da funkcionišu – pomenimo samo da su i umjetnici, arhitekte, di-džejevi, muzičari, aktivisti i kulturni radnici nakon što su se spontano okupljali u zgradi Beogradskog grafičkog izdavačkog zavoda (BIGZ) ili prostorijama Inexa, bili prinuđeni da pronađu drugi prostor.
Kvaka 22 je nezavisni centar umjetničke scene nastao prije dvije godine, kada je grupa mladih „okupirala“ napuštenu zgradu u Ruzveltovoj 39 i nakon šest mjeseci čišćenja i sređivanja pretvorila je u muzejsko-galerijski prostor. Čine ga tri nivoa: u potkrovlju su ateljei umjetnika, na srednjem spratu organizuju se raznovrsni programi, dok se u prizemlju nalaze velika galerija i Muzej Kvaka 22.
U Muzeju se nalaze objekti i dokumentacija pronađeni u zgradi, arhivski i audio-vizuelni materijal od pedesetih godina prošlog do polovine prve decenije ovog vijeka koji je za sobom ostavio Orkestar JNA, pa i ploče, kasete, dijelovi instrumenata, knjige… Sve je fotografisano i digitalizovano, tako se posetiocima nudi i virtuelna tura kroz Muzej. U Kvaki 22 su do sada realizovana mnogobrojna predavanja, izložbe, debate, projekcije, muzički događaji, rezidencije… Jedna od važnijih tribina bila je „Muzej u nestajanju – primer nekonvencionalnog muzeološkog pristupa“ o doprinosu građana i stručnjaka u stvaranju kulturnih institucija, koju je podržao Gete institut.
U Art-medija komuni Garaža su pozorišna scena, tri izložbena prostora, umjetničke i zanatske radionice, klub, ljetnji bioskop i bašta. Garažu je osnovao glumac Jovan Gulan, i u njoj je sjedište Drama mental studija dramaturškinje i rediteljke Milene i Jelene Bogavac, te je nekoliko predstava u njihovoj produkciji postavljeno i odigrano upravo u Garaži. „Art-medija komuna predstavlja platformu za promociju mladih umetnika i profesionalaca iz oblasti vizuelnih umetnosti i delatnosti. Ideja projekta je da decentralizuje puteve za promociju radova mladih umetnika i profesionalaca i da se uspostavi platforma gde oni imaju fizički prostor u kome ne samo da mogu da izlažu i promovišu svoje radove, već i da stvaraju. Takođe, pokušavamo da motivišemo mlade proizvođače da razgranaju svoje biznise, pa im dajemo mesto za organizovanje sajmova i promocija“, objasnio je Gulan. U jednoj od prostorija nalazi se njegova radionica vintage motocikala u kojoj pokušava da kreira idejno rješenje za motocikl prilagođen osobama sa invaliditetom. Garaža postoji nekoliko mjeseci i koncept nije još precizno razrađen. U planu je da za svaku umjetničku djelatnost bude zadužena jedna osoba, kustos, koji će se smjenjivati na svakih nekoliko mjeseci. Cilj je učešće što različitijih umjetnika, kako je objasnio Gulan.
Sličan vid angažovanja postoji i u Novom Sadu: u tamošnjoj Kineskoj četvrti, napušteni industrijski kompleksi, skladišta, poslovni i drugi objekti iskorišteni su za kulturnu i umjetničku produkciju, formiranje društvenih centara i drugo. Prva industrijska zona u Novom Sadu, sagrađena dvadesetih godina prošlog vijeka, bila je zaboravljeni dio grada sve do prije nekoliko godina, kada su je zauzeli umjetnici i aktivisti, i počeli da kreiraju program. Sada je tu i Fabrika Studentskog kulturnog centra,institucije koju je osnovala AP Vojvodina, a koja je do 2010. godine, do osnivanja Fabrike, bila jedini studentski kulturni centar u Srbiji bez programskog prostora. Igor Todorović, programski direktor ove institucije, za „Vreme“ objašnjava da Kineska četvrt danas predstavlja kulturnu oazu grada: „Punih 17 godina lutali smo gradom i bili u brojnim tuđim podrumima, klubovima, kafeima, galerijama. Početkom 2009. Kineska četvrt, prepuna napuštenih oronulih fabričkih hala ukazala nam se kao zanimljiva lokacija u kojoj bi mogla da zaživi priča, poput brojnih sličnih u inostranstvu. Autorska izložba fotografija Zorana Palurovića ‘Garažni festival đubreta’, organizovana je u hali koju je Manualov muzej zaboravljenih umetnosti koristio kao svoj magacin. U junu iste godine usledio je festival ’To Be Punk’, i mi smo shvatili da je Kineska četvrt lokacija kojoj prirodno pripadamo.“
Osim što svaka od njih obogaćuje kulturnu scenu gradova u kojima se nalaze, ovim alternativnim, nezavisnim i samoorganizovanim inicijativama zajednička je neizvjesnost, koje su njihovi osnivači vrlo svjesni. Zgrada u kojoj se nalazi Kvaka 22 je u vlasništvu Vojske Srbije i namijenjena je prodaji, zemljište na kojem se nalazi Garaža je buduće građevinsko zemljište, a planovi za Kinesku četvrt se često mijenjaju. Trenutni plan podrazumijeva eksploataciju ove četvrti za potrebe predstavljanja Novog Sada kao Evropske prestonice kulture 2021. te je najavljena izgradnja manjeg hotela, kancelarijskog prostora i objekata za preduzetništvo u kreativnim industrijama. Kako bi se dobra praksa zaštitila, u Zapadnoj Evropi i na severnoameričkom kontinentu veoma su česte institucije koje su rezultat dogovora lokalne zajednice i kreativnih grupa kojima se nude različiti prostori na trajno korišćenje. Dobar primjer u njihovoj zaštiti i razvoju su inicijative koje imaju za cilj mapiranje, lociranje i proučavanje izvodljivosti sličnih projekata u zadatim okolnostima. Takvih inicijativa ima i kod nas.
