
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Igraču upravo objavljene besplatne video-igre „Fantomi: Most ostaje“ je lako da se poistoveti sa njenom pričom zato što je živi i u realnosti: Savski most su napali maskirani huligani, brojni su i moćni. Igrač se protiv takve sile bori nepristajanjem, pravdom i sličnim nepobedivim vrednostima
„Fantomi: Most ostaje“ je upravo objavljena video-igra o odbrani Starog savskog mosta u Beogradu. Napali su ga fantomi, naoružani su i brojni. Prvo dolaze pešice, a zatim pristižu i sa mehanizacijom, napadaju iz vazduha, sve ih je teže savladati. Igrač koji brani most nema ništa od toga, ali ima sve ono što oni nemaju: nepristajanje, osećaj za pravdu, poštovanje vrednosti. Zvuči poznato?
Autor video-igre „Fantomi: Most ostaje“ je Luka Tilinger. Ima 33 godine i master diplomu Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu. O sebi kaže da je pre svega ilustrator knjiga, i da se bavi izradom video-igara i animacijom. Smatra da je njegova lična srećna okolnost što su mu i otac i majka radni vek proveli kao urbanisti, a što mu se sestra bavi pejzažnom arhitekturom i zaštitom životne sredine.
„Verujem da me je odrastanje u takvom porodičnom okruženju usmerilo da sudbinu grada vidim kao sažimanje ličnih sudbina svih nas koji u ovom gradu živimo“, kaže za portal „Vremena“.
Na početku je bio Generalštab
Po prvobitnoj zamisli, kaže, fantomi su jurišali na Generalštab. „Gradska vlast se neprekidno merači da to zaštićeno zdanje na ekskluzivnoj lokaciji sruši, sećam se sličnih najava još iz 2013. godine. Sada nam nude ’sjajnu’ priliku za razvoj: da sravnimo svoj spomenik kulture, mesto sećanja na NATO agresiju i remek-delo moderne arhitekture, kako bi američka firma na tom mestu podigla velelepni hotel”.
„Uprkos pritiscima vlasti, front otpora tom razaranju je širok i snažan, o čemu najbolje svedoči lista potpisnika Deklaracije o sudbini Beogradskog sajma i Generalštaba. Pošto se profesionalno bavim stvaralaštvom osećao sam da je i moja dužnost da doprinesem, na svoj način, ovoj borbi i da ukažem na državno samouništavanje baštine.“
Objašnjava da se odlučio za tower defense jer su mu „konvencije i mehanike tog žanra najviše ličile na situaciju u kojoj smo se našli: U ovakvim igrama, igrač je u ulozi branitelja, sa zadatkom da, gradeći odbrane (izvorno odbrambene kule, odatle naziv tower defense), sačuva svoju ’tvrđavu’ od navale agresivnih bezumnika, koji uporno nadiru, dolazeći u koloni, u sve većem broju, jednom te istom utabanom stazom“.
Zašto fantomi
U ulozi napadača su fantomi iz Savamale kao simbol „bahatog i nasilničkog odnosa vlasti prema zakonu, gradu i građanima“, pa mu je zato bilo „očigledno da i u igri koju pravim fantomi treba da budu izvođači svih budućih rušenja“.
„Odbrane koje igrač postavlja više izvrću ruglu fantome nego što ih tamane. Igraču su na raspolaganju rastinje, životinjice, spomenici, razni simboli – pobuna prirode i društva“, objašnjava Luka Tilinger.
A onda su naišle neke dnevne obaveze, a i pritisci da se Generalštab ruši su privremeno utihnuli, pa je video- igru, kaže, stavio na čekanje.
Stari savski most
„Odbrana Savskog mosta je za mene postala tema kada je most zvanično zatvoren za saobraćaj, i kada je inicijativa ’Most ostaje’ počela sa blokiranjem nelegalnih radova i postavljanjem kampa za odbranu mosta. Plan da se most ruši (’izmesti’) mi pre toga nije bio u svesti kao ozbiljan, doživljavao sam ga kao još jednu besmislicu od koje na kraju neće biti ništa – Gondola na Kalemegdanu, Panoramski točak na Ušću, ima takvih vizija na pretek.“
Kaže da je „Stari savski most mnogo stariji od većine nas koji treba da gledamo kako nestaje, što znači da potreba da se on sačuva nije pitanje nostalgije“.
„Odvratno mi je kad slušam da most, koji smo do juče prelazili, etiketiraju kao ’nacistički’, kao da nije živi deo našeg kolektivnog sećanja, misli i slike o Beogradu u kome živimo, i koji volimo. Ne mogu da prihvatim da se most ruši kao nebezbedan, a da se ne postavi pitanje ko je u tom slučaju kriv što je, nakon obimne rekonstrukcije završene 2008, ostavljen da propadne do neupotrebljivosti. I tako dalje.“
Inicijativu „Most ostaje“ vidi kao „hrabru artikulaciju građanske svesti“, i zbog njih je nastavio započetu video-igru.
„Tokom novembra, dodao sam u igru sve ostalo: Savski most, kamp iz kog svetlo dopire i u gluvo doba noći, muziku, i, najvažnije, likove Čuvara mosta koji pomažu igraču. Crtao sam ih s namerom da liče na ljude koje sam upoznao u kampu Mostaje, u nadi da se u njima mogu prepoznati svi građani i aktivisti koji brane most.“
Ističe da je muzika „posebno važna, jer je spona realnog i virtuelnog sveta. Sa malog radija u uglu ekrana čuju se pesme izvođača koji su se i u stvarnosti, svojim nastupima i obraćanjima, zauzeli za odbranu Savskog mosta“ i nabraja da su pesme za njegovu video-igru ustupili Daniel Kovač i Jesenji orkestar (“Promaja”) i Horkestar (“No Pasaran”).
Nismo bespomoćni
Igra je objavljena na sajtu inicijative „Most ostaje“, i naravno – besplatna je. Izazov da se pređe 50. nivo upućen je svima koji žele da i u stvarnosti odbrane most!
Važno mu je bilo da video-igra bude „zabavna, i da komičnost situacije bude u službi poziva na bunt. Pravio sam igru vodeći se sličnim rezonom kao kada crtam karikaturu – mislim da je smeh lekovit onoliko koliko demaskira projektovanu nedodirljivost moćnika.“
„Verujem da je politička satira koja nas poziva da se samo ’kiselo smejemo svojoj nesreći’ štetna. Dobro je da se nasmejemo nevolji u kojoj smo se našli da bismo se ohrabrili, ali mislim da je najvažnije da se borimo protiv propagande koja nas ’programira’ da verujemo da smo bespomoćni, poraženi, razjedinjeni i malobrojni. Zato je video-igra prikladan medij za deljenje poruke nepristajanja. Video-igre su izazov, treba preći nivo, rešiti “kvest”, pobediti “bosa”. “Gejm over” ne znači da je kraj, već da treba da se igra ponovo, da se bude bolji. Razlaz, fantomi – Most ostaje!“
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve