Gašenje konkursa za kulturu u Beogradu i Zrenjaninu ne svedoči o krizi u sektoru, već o nesposobnosti vladajuće strukture da razume osnovnu ulogu kulturnih politika u savremenom društvu.
Kada grad koji nosi titulu prestonice kulture, Zrenjanin, ostaje bez sredstava za projekte, a Beograd obustavlja sve konkurse, to nije administrativni propust, već politička odluka. I to ona najopasnija – odluka da se brisanjem kulture obriše i mogućnost slobodne misli.
Nezavisna kulturna scena
Ovakva odluka naročito pogađa nezavisnu umetničku scenu, koja bez institucionalne infrastrukture i dugoročne sistemske podrške funkcioniše u uslovima konstantne nesigurnosti. I inače, a posebno danas, ona je pod direktnim udarom ne samo zato što je nezaštićena, već zato što je suštinski suprotstavljena logici kontrole, centralizacije i stranačkog kadrovanja koje dominira u kulturnim ustanovama.
S druge strane (a možda i baš zato), nezavisna scena sa svim svojim ograničenjima, ostaje retko autentičan prostor javnog mišljenja i umetničkog integriteta.
Simbolično i stvarno: FEST ove godine nije ni održan. Bitef dobija selektora sa ogromnim zakašnjenjem. Konkursi se gase ili poništavaju.
Sve to ukazuje da kada naiđu problemi, upravljanje poljem kulture i umetnosti se prosto obustavlja. Ovo je, pored nedostatka znanja i kompetencija, proizvod (mnogo puta dokazane) činjenice da kada kultura ne donosi političke poene, ona se prosto prepušta periferiji društvenog života i zaboravu.
Društvo bez kulture
Ukidanje konkursa nije samo pitanje budžeta, to je poruka da u društvu koje gradi autoritarni okvir nema mesta za umetnost koja postavlja pitanja.
A upravo to sektor nezavisne kulture radi: promišlja, propituje, provocira. U tom smislu, napad na nju jeste strateški potez onih koji je ne razumeju ili sa njom nikada ne komuniciraju.
Zato je jasno: nije kultura u krizi. Kriza je u institucijama.
I dok se konkursi gase, festivali brišu, a umetnici guraju ka margini, ono što ostaje kao oblak u vazduhu je pitanje: da li će u Srbiji umetnost preživeti naredni period ove vlasti koja njen razvoj ne sagledava kao javni interes, ne razumevajući ni njenu svrhu, ni njenu vrednost, ni njen jezik.
- autorka je docentkinja na Fakultetu dramskih umetnosti i članica Odbora za kulturu Demokratske stranke