Prema davnašnjem nepisanom pravilu, poslednja predstava u pozorišnoj sezoni za glumce i zaposlene u tehnici znači prestanak obaveze dolaska na posao. Međutim, u Šabačkom pozorištu nije tako.
Poslednja predstava je odigrana 6. juna. Bila je to gostujuća predstava „Oleana“ u kojoj glumi Branislav Lečić i o čijem dolasku je odlučila direktorka pozorišta Aleksandra Delić bez konsultovanja sa Umetničkim savetom ili bilo kim ko odlučuje o pozorištu. O tome smo pisali, kao i o njenim drugim prekršajima zbog kojih većina zaposlenih upozorava nadležne.
Da li zbog toga, ili zato što je ansambl protiv njene volje podržavao studente, ili prosto da bi im dokazala da poštuje zakon, direktorka Delić je naredila zaposlenima u tehničkom sektoru da moraju da dolaze na posao iako je pozorišna sezona završena. Svakog dana u 9 časova, pa do kraja radnog vremena. Iako nemaju šta da rade. Zato što im po zakonu godišnji opdmor počinje tek 1. jula.
Glumci su oslobođeni ove obaveze, iako i njima godišnji odmor počinje 1. jula. Verovatno zato što za iduću sezonu ne priprema ni jedna nova predstava.
Nikom ne pada na pamet da zamera direktorki Alerksandri Delić što poštuje zakon. Ali, šta da radi šminkerka kad nema koga da šminka? Ili rekviziterka? Dekorater? Sređivanje stvari s kojima rade za narednu sezonu traje najviše nekoliko sati, to bi uradili i bez da im se naredi. Šta da rade do 1. jula?
Kažu da dolaze svakog dana i ne rade ništa. Samo su prisutni. Pitali su je zašto ih tera da dolaze. „Zato što mi se tako hoće“, kažu da je odgovorila.
Sindikat „Nezavisnost“ Šabačkog pozorišta smatra da je insistiranje da zaposleni provode vreme u prostorijama poslodavca bez jasnih i smislenih radnih zadataka primer „sindroma praznog stola“, koji je prepoznat kao jasan vid zlostavljanja zaposlenih.
Nije im jasno kako direktorka Delić ne uviđa da će time povećati otpor zaposlenih prema njoj i njihovu potrebu da napusti Šabačko pozorište.