img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Kad groteska kucne po ramenu

20. oktobar 2021, 21:06 Nataša Gvozdenović
foto: bojan petričević
Copied

A. P. Čehov/ David Alić: Ivanovo samoubistvo; Gradsko pozorište Semberija, Bijeljina; Premijera 8. 5. 2021; Predstava gostuje 24. 10. u Narodnom pozorištu u Nišu i 25.10. na festivalu "Borini dani" u Vranju

Predstava počinje ispred spuštene zavese. Na sceni sede glumci i govore o tome kako im je reditelj dao zadatak da napišu oproštajno pismo, da se stave u poziciju samoubice i oproste sa sobom, svetom, bližnjima… Reditelj David Alić glumce na početku predstave zadržava u njihovim privatnim identitetima kako bi naglasio kontrast u odnosu na likove koje će igrati u komadu. Ostavlja im, kada se zavesa podigne i komad počne, njihova privatna imena, dok igrom prelaze u tok Čehovljevog komada Ivanov. Ovim postupkom on prvo identifikuje publiku sa ulogama koje će glumci poneti, a potom će sfumato prelaskom u tok komada publika biti snažno uključena u događanja na sceni. Alić će nas na samom početku uspešno i sa predumišljajem uvesti u Mučninu.

Alić (koji je i dramaturg u predstavi) u ovom komadu interpolira svoju interetaciju Čehova sa delovima Kamijevog Mita o Sizifu. Suicid je velika egzistencijalistička tema, tako da su razlozi za tu vrstu odluke i intervencije jasni. Žanr se od melodrame pomera ka tragikomediji apsurda. Prepoznatljiv je čehovljevski odnos prema vremenu, kao i akcentuacija interpersonalnih odnosa u komadu, različitih egzistencijalnih narativa.

Ivanov (Ivan Petrović) oženjen je Anom Petrovnom (Miona Marković), zatičemo ih u petogodišnjem braku. Saznajemo da je ona Jevrejka, da se odrekla svoje porodice da bi bila sa njim i da je smrtno bolesna. Ivanov je depresivan čovek, u velikim kockarskim dugovima, jasno beži od svesti o bolesti svoje žene, a Petrović ga igra kao čoveka koji je toliko potonuo u sopstvenu rezignaciju da ga je lakše prezirati nego sa njim saosećati. Sve vreme uloga Ivanova nosi breme nečeg nepodnošljivog. U gledaocu budi prezir prema predaji koja je lišena pobune. Buran je jedino Ivanovljev odnos sa Zinaidom Savišnom, kojoj duguje veliki novac (Mirna Jovanović).

Svet koji okružuje Anu i u koji su oboje uronjeni odiše malodušnošću spregnutom sa bestidnošću. Rasipanje vremena je zapanjujuća mora jer postoji svest o konačnosti i smrtnosti, a životom se niti vlada niti mu se predaje. Odustajanje postaje vodeći princip, a personalna dezorijentisanost stvara jaku teskobu. Teskoba je posebno naglašena i izoštrena u drugom činu koji se igra sa publikom na sceni, u sekvenci rođendana Saše (Marija Novaković). Žurka, sa stroboskopskim osvetljenjem, lošom muzikom, iznurujućim i besmislenim razgovorima. Skučenost i zaokruženost scenskog prostora stvara atmosferu nelagode, doživljaja bezizlaznosti i kroz veštu glumačku igru budi mešavinu anksioznosti i depresije. Jasno osetite ponor u koji vas nose uloge aktera drame. Preplavi vas doživljaj sirovog i neumitnog u svetu u koji ste zajedno sa izvođačima na sceni uhvaćeni. Još jedna u nizu slika koja to ilustruje jeste početak trećeg čina koji se otvara sekvencom, prikazom mnogobrojnih majmuna koji su na sceni umesto pijanih ljudi, klasična groteska čoveka lišenog svesti jer je sebi oduzima opijanjem.

Dramaturški elementi se bave egzistencijalijama u njihovim osnovnim pojmovima: vremenu, nemoći, bačenosti u ulogu, očaju i rezignaciji. U komad se po svojoj tematici, a sa fenomenološkog aspekta, preklapaju i interpoliraju, mada ne shematski, osnovne egzistencijalne teme predstavljene Kamijevim Sizifom. Dinamički aspekt dramaturške strukture je upotreba ličnog spram Uloga. Što je takođe svojevrsna interpolacija sa Kamijem jer egzistencijalizam uči da svoje životne uloge ne birate sami, već su vam dodeljene bez vašeg hotimičnog učešća. Bačeni ste u životnu ulogu i igrate je kako najbolje znate i umete u „svojim životima“. Alić Ivanovo samoubistvo postavlja razumevajući Čehova (a i Kamija) u osnovnom egzistencijalističkom ključu, apsurdu. Ivanovo samoubistvo slika grotesku u sceni sa bezbroj plastičnih pištolja koji vise sa stropa na uzicama. Niz zbivanja: Anina smrt, pokušaj drugog braka sa Sašom (koja je u ovoj verziji trudna) i samo Ivanovo samoubistvo opcrtava odsustvo smisla kroz apsurd.

Likovni jezik (scenografiju i kostim radila je Marina Kolbianova) je jasan, sugestivan, gotovo plastičan. U drugom činu delo u galeriji naslikala je glumica koja igra Zinaidu Savišnu (Mirna Jovanović).

Gluma je dinamična, kreirana i kroz likove i kroz unutrašnje doživljaje. Ana Petrovna Mione Marković žena je slomljena bolešću, svesna da „odlazi“ i prepušta se patnji. Ivanov Ivana Petrovića obesno je prepušten besmislu, sa njim se malo saoseća i lako ga se prezire. Slikarka i zelenašica Zinaida Mirne Jovanović nepodnošljiva je u svojoj svirepoj sebičnosti i pohlepi.

U predstavi Ivanovo samoubistvo reditelj prati sudbinu protagoniste kroz tekstualni susret Čehova, majstora groteske, i Kamija, majstora apsurda, a ako bismo se zaista dobro zagledali, videli bismo kako nas svojim nevidljivim prisustvom vreba Kafkin polucilindar.

Alić će predstavu zaokružiti apsurdom kroz ispevanu pesmu koju je napisala Miona Marković:

Ljubav nije dovoljna
ona traži zasluge.
Istinu kad nanjuši
možda duže ostane.

Ovaj cvet je šareni
kao moje godine.
Da li kada izbledi
krivićemo proleće?
Sa mnom ostani
još koji vek
Budi pored kad propadnem.
Budi tu kad ne volim ni sebe,
budi tu da ustanem.

Misao mi uhvati
pre nego što je razore
saveti i strahovi neke lažne gomile.
Duša mi je providna
kad nađe se sa tvojom.

Susret sa apsurdom je uvek dvojan kao što je i naša stvarnost data u dvojnostima. Umirući preživljavaju, zdravi i pravi umiru, empatični stradaju, a psihopate postaju heroji. Apsurd je da te uloge ne birate, već su vam date. Da li birate ili ste izabrani da svoju ulogu igrate, osnovna je poruka koju ovaj komad šalje; kada ostanete zaslepljeni verovanjem da ste sami birali, da ste kovač svoje sreće i da ste sami stvaraoci svog uspeha, groteska vas kucne po ramenu, osvrnite se i pogledajte.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure