
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
90. Prolećna izložba Udruženja likovnih umetnika Srbije namerno nema kustosku koncepciju zato što su teme njenih radova njena tema, i prostor u kome ih izlažu – Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“
Jubilarna, 90. Prolećna izložba Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS), fokusirana na mogućnost/nemogućnost komunikacije umetničkih sadržaja, predstaviće radove 86 odabranih radova koji su nastali protekle tri godine i nisu izlagani u prostorima ULUS-a, a biće otvorena 16. maja u Umetničkom paviljonu “Cvijeta Zuzorić”, uz uručenje nagrade za životno delo Dragoljubu Raši Todosijeviću.
Izložba nema kustosku koncepciju, namerno. Njena tema su sami radovi, odnosno teme koje oni pokreću, uslovi u kojima nastaju, kao i kontekst manifestacije – istorijat i današnje stanje Paviljona “Cvijeta Zuzorić”, samog ULUS-a, kao i naporima da se u oblasti kulture i umetnosti organizuje i opstane u savremenom društvu i, na kraju krajeva, o samom Umetniku danas i ovde.
Na konkurs je stiglo više od 190 prijava, a radove za izložbu birale su kustoskinje Marija Radoš (Nezavisna umetnička asocijacija Remont) i Jelena Spaić (Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu), i umetnica Milica Ružičić (članica Upravnog odbora ULUS-a).
Prolećna izložba ULUS-a jedna je od likovnih manifestacija koje se u kontinuitetu održavaju od otvaranja Umetničkog paviljona “Cvijeta Zuzorić” 1929. godine. Karakteristična je po tome što kontinuirano prati promene na vizuelnoj sceni u okviru opšte umetničke klime.
Tema izložbe koja s odnosi na istorijat i današnje stanje paviljona „Cvijeta Zuzorić“ je, reklo bi se, filmična.
Prema arhivskim podacima, u Beogradu je 1922. godine, na predlog Udruženja likovnih umetnika, pisacBranislav Nušićosnovao Društvo prijatelja umetnosti “Cvijeta Zuzorić”. Angažovanjem tog društva 1928. godine, uz podršku Umetničkog odeljenja Ministarstva prosvete, kojim je u tom trenutku Nušić i rukovodio, Beogradska opština dodelila je Društvu plac na Malom Kalemegdanu. Nakon toga započela je izgradnja Umetničkog paviljona, prema nagrađenom nacrtu arhitekte Branislava Kojića, koja je bila finansirana dobrovoljnim doprinosima ljubitelja umetnosti i prijatelja Društva, kao i različitim privatnim inicijativama za prikupljanje sredstava. Najčešći vid prikupljanja sredstava bila je organizacija balova koje je Društvo priređivalo. Najznačajnija sredstva, ipak, obezbeđena su uz pomoć države.
Otvaranjem tog prostora kulture, umetnički život Beograda i Kraljevine Jugoslavije dobio je novo središte.
Od prve godine nastanka Paviljona (1929) ustanovljene su dve velike kolektivne izložbe čija tradicija traje i danas – Prolećna izložba je predstavljala dela jugoslovenskih umetnika, a Jesenja izložba dela beogradskih umetnika. Iako su vremenom menjale koncepciju, te izložbe do danas čuvaju ugled najvažnijih događaja na kulturnoj mapi Beograda i drže autoritet najstarijih izložbi na ovim prostorima.
Jubilarno, 90. izdanje Prolećne izložbe biće otvoreno do 19. juna.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve