Filmovi Non-Aligned: The Scenes From the Labudović Reels i Cine Guerrillas: The Scenes From the Labudović Reels
Poznato je da se Mila Turajlić tokom proteklih desetak godina probila u sam vrh dokumentarnog filma, te da se njeni novi projekti očekuju sa velikim nestrpljenjem, ne samo kod nas nego i u svetu. Njen film Druga strana svega, premijerno prikazan 2017. godine, osvojio je glavnu nagradu na prestižnom Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA) – što je jedan od najvećih uspeha srpskog filma u XXI veku. Imajući sve navedeno u vidu, domaće publika je sa velikim nestrpljenjem iščekivala nacionalnu premijeru njenog novog filma, da bi se ispostavilo kako imamo povoda za dvostruko radovanje. Naime, na nedavno zavšenom Festivalu autorskog filma nije prikazan jedan, već dva nova filma naše autorke. Beogradska publika je ostavarnja Non–Aligned: The Scenes From the Labudović Reels i Ciné–Guerrillas: The Scenes From the Labudović Reels (zvanični srpski prevodi naslova još nisu dostupni) imala priliku da pogleda 27. novembra 2022. godine, i to jedno za drugim, što je svakako i bio pravi potez programera FAF-a imajući u vidu da se radi o filmskom diptihu.
Nadahnuće za oba filma bio je Stevan Labudović (1926–2017), legendarni snimatelj Filmskih novosti, čovek koji je sa Josipom Brozom Titom i njegovim famoznim brdom “Galeb” tokom 50-ih obišao gotovo čitavu zemaljsku kuglu i svojom kamerom beležio ono što se dešavalo tokom tih čuvenih “putovanja mira”. Diptih Mile Turajlić analizira ulogu filmske slike u formiranju političke vizije Pokreta nesvrstanih, istovremeno poredeći ono što je bilo (i što je moglo biti) sa onim što nas okružuje danas u svetu jedne sužene, onespokojavajuće perspektive. Mila Turajlić je Labudovićeve filmske zapise koristila već tokom stvaranja svog prvog filma Cinema Kommunisto (2010), pet godina pomno istražujući arhiv Filmskih novosti. Labudovića je prvi put srela tek 2014. godine, i to u Alžiru, tokom Festivala angažovanog filma. Upoznala ga je na recepciji hotela i odmah shvatila da mora da napravi film o njemu. Već sutradan ujutro pratila ga je kamerom tokom njegove posete Vojnom muzeju, time zvanično započevši rad na svom novom filmu tj. filmovima. Čovek koji je čitavog života snimao druge tako je postao centralna ličnost dvodelne dokumantarne priče.
Stevan Labudović je bio aktivan saradnik Mile Turajlić na projektu nešto više od tri godine. Nakon što je preminuo, autorka je nastavila sa radom, na kraju, umesto planiranog jednog, realizujući čak dva filma. Materijala za to je svakako bilo. Prvi film govori o nastanku Pokreta nesvrstanih (sa težištem na prvoj tzv. Beogradskoj konferenciji koja je održana 1961. godine), a drugi za svoj fokus ima Alžirski rat za nezavisnost (1954–1962). U filmovima su obilato korišćeni do sada neprikazani arhivski snimci, kao i svedočenja Labudovića, njegovih (filmskih) saboraca i drugih zanimljivih sagovornika koji su bacili svetlo na jedno davno prohujalo (i u većoj meri zaboravljeno) vreme. Ostvarenje Non–Aligned: The Scenes From the Labudović Reels, koje je svetsku premijeru imalo 9. novembra 2022. u Amsterdamu (IDFA), daje osvrt na nasleđe Pokreta nesvrstanih kroz brojne arhivske snimke (koje je, uglavnom, snimio Labudović) i razgovore sa relevantnim akterima. Film sadrži snažnu notu jugonostalgije što će, siguran sam, odbiti neke gledaoce, i zahvata temu koja je preopširna kako bi se obradila u filmu koji traje svega 105 minuta, ali se, ukupno gledano, radi o izuzetno vešto sklopljenom ostvarenju koje, bez obzira na nedostatke, pokazuje svetsku klasu autorke.
Film Ciné–Guerrillas: The Scenes From the Labudović Reels je svoju svetsku premijeru imao 10. septembra ove godine, na 47. Međunarodnom filmskom festivala u Torontu (program TIFF Docs). U 95 minuta trajnja ove dokumentarne priče dobijamo ne samo veoma britak osvrt na krah francuskog kolonijalizma u Alžiru, veći i izuzetno iznijansiran portret Stevana Labudovića, čuvenog snimatelja Filmskih novosti koji, iako u dubokoj starosti, veoma pronicljivo (i duhovito!) priča o svojim ratnim priključenijima. Labudović u Alžiru ima status nacionalnog heroja jer je u toj zemlji proveo nekoliko ključnih godina (1959–1962) snimajući oslobodilački rat. U oba filma je primetno da su Mila Turajlić i Stevan Labudović izgradili prisan odnos pun uvažavanja i prijateljstva (sličan se sličnom raduje!), a to je posebno naglašeno u filmu Ciné–Guerrillas, što ovaj deo diptiha čini posebno dirljivim i emotivnim, pa bih ga izdvojio kao svog favorita i svakako superiornijeg (i zaokruženijeg/ potpunijeg) u odnosu na Non–Aligned.
Autorka je već odavno ovladala efektnim balansiranjem između opšteg i ličnog, prošlosti i sadašnjosti, u tom balansu izgradivši svoj sada već prepoznatljiv stil. Diptih The Scenes From the Labudović Reels se, istina, kreće u domenu očekivanog – svi oni koji su pogledali i voleli Cinema Kommunisto i Drugu stranu svega slične/iste postupke i teme prepoznaće i u novim filmovima – dometi jesu svetski, ali su istovremeno i “tapkanje u mestu”, ili “ples na poznatu muziku”. Zato sa posebnim nestrpljenjem očekujem sledeći projekat Mile Turajlić u kome će, nadam se, autorka odabrati novi pristup, nešto sveže i drugačije. Očekuje li nas, možda, zaokret ka igranoj formi? To me ne bi iznenadilo. Mila Turajlić je uvek sa puno ljubavi tretirala aktere u središtima svojih dokumentarnih ostvarenja (Aleksandar Leka Konstantinović, Srbijanka Turajlić, Stevan Labudović), pa ne vidim zašto to ne bi ponovila i sa likovima u fikciji.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Najpre je saopšteno da honorari za umetnike na 61. Oktobarskom salonu nisu predviđeni. Onda su pojedinim umetnicima ponuđeni honorari dvostruko veći nego prethodnih godina
Nakon što je izvesni Marin Medak pozvao hrvatske branitelje i sve građane da bojkotuju beogradsku predstavu "Ljudi odozgo", gostovanje u Osijeku je otkazano. Razlog: u njoj glumi Sergej Trifunović koji „nije dobrodošao zbog svojih ranijih izjava o Hrvatskoj“
Danas su zahtevi za normalnošću postali složeniji nego ikada. Treba biti uspešan, ali ne opsednut uspehom. Ambiciozan, ali ne iscrpljen. Emotivan, ali stabilan. Autentičan, ali društveno prilagođen. Informisan, ali ne uznemiren. Politički odgovoran, ali ne previše političan. Zdrav, negovan, produktivan, zaljubljen, seksualno ispunjen, finansijski siguran, psihološki osvešćen i, po mogućnosti, opušten. Zato normalnost sve više liči na posao sa punim radnim vremenom
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija
Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon
Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
“I sada, kad otputujem u Tunis, Indiju ili Meksiko i kad kažem Jugoslavija – ljudi reaguju. Onda kažeš sebi, pa dobro, ako i 30 godina kasnije ima moć da otvori neka vrata, onda bi sigurno imalo smisla da se zamislimo nad tim šta su ti tragovi. Šta je tu posađeno što, u stvari, i dalje niče”