
Država i umetnici
Zašto su članovi komisije za nacionalnu penziju anonimni
Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi
Srbija je u televizijskom smislu postala zemlja rijaliti programa. Naše komšije u Hrvatskoj vole ljubavne serije, dok nas najviše loži da ceo dan zurimo preko tarabe „Farme“, dok se po mogućstvu, farmeri svađaju. Ukoliko bismo sastavili fotorobot našeg tv-gledaoca, a rukovodili se rezultatima svetskih agencija, dobili bismo muškarca/ženu kojoj po ceo dan drnda uključen televizor, obožava narodna veselja na Pinku, dramske serije na RTS-u, ali najviše, ubedljivo najviše, gleda rijaliti programe. Ovoj slici treba dodati i psihološku osobinu – pesimizma, jer naši gledaoci srećan kraj očekuju izgleda samo na televiziji. Televizija tako ne samo da postaje surogat realnosti, već je izgleda samo na televiziji moguće da budete neobrazovani, nevaspitani, netolerantni, nepristojni, lenji i na kraju dobijete 100.000 evra i neko vas proglasi pobednikom i ljubimcem/ ljubimicom nacije. Sve je to rijaliti, jer pare su prave. Ukoliko baš i niste pobedili, ne očajavajte, jer ništa nije izgubljeno. Imamo dva primera u rivalskim tv-programima. Izvesna Kaća, pevačica ovdašnja, pobedila je u „Farmi“, dok je Kaća stigla do finala „Survajvera“, ali ostala bez nagrade. Ipak, spretna Nišlijka je uspela da se u roku od mesec dana slika za novine, pojavi u svim medijima, zaljubi i smuva sa nekim ovdašnjim političarem/ plejbojem. Ko zna gde se sve krije devojačka sreća, dal’ na pustom ostrvu il’ na farmi, al’ u oba slučaja u tv–minutaži.
Do danas smo dakle imali priliku da gledamo kako raznorazne osobe postaju poznate, ili smo gledali kako se poznati bore za pare. Ipak, u rijaliti programu „Parovi“ na Happy televiziji prvi put uživo gledamo kako žive tranzicioni bogataši u Srbiji.
U potrazi za ambijentom gde bi se dešavao šou, autori „Parova“ su došli na genijalnu ideju da estradni svet za koji ponekad niste sigurni dal’ su gladni ili siti, stavi u ambijent ekstremne raskoši. Dovedete rijaliti ekipu u stvarnim ili fiktivnim parovima (heteroseksualnim) u prostor koji izgleda kao vila u Šilerovoj pet minuta pre upada specijalaca. Kao u pesmi „Divljina“ Beogradskog Sindikata, vidimo francuske sobarice, batlere, mermer, arabeske, skupocen nameštaj i kristalne čaše. Vrh vrhova su po meni portreti, rek’o bih španski kralj i kraljica, al’ možda grešim. Kompleks sadrži teretanu, spavaće sobe, bazenče i sve one elemente koje smo viđali uglavnom u crnim hronikama. Ukratko, kao da smo na aukciji nameštaja porodice Šarić, ili gledamo enterijere skrovišta zemunskog klana. Nehotično ili namerno, dobili smo šou u kojem su akteri potpuno nebitni, jer ruku na srce, koga još iskreno zanima laka konverzacija Peđe D’ Boja, Sladže ex Džogani, Irfana Mensura ili Tike Arsića, Džimija Barke ili neke od pratećih devojaka.
Za mene kao gledaoca, „Parovi“ su genijalni jer otkrivaju logiku tranzicionog bogatstva. Zamislite da su ovi nesrećnici tranzicioni pobednici, jedan muv’o sa gorivom, drugi cigarama, treći menadžerisao po estradi itd. Malo je rizično da se muvate po gradu bez ozbiljnog obezbeđenja pa je onda glavno zezanje da ti ekipa dođe na gajbu, svi se picnete i zabava počinje. Sve što ti treba imaš na gajbi, da ne kažem u vili, kad ti treba zabava, naručiš je pa je dovedu tebi na noge bilo da je u pitanju klopa, piće, pevaljke, devojke, ma nema šta nema. Dobro, ne sme kokain, zbog RRA. Ipak, normalno je da izolacija, makar bila ovakav zlatni kavez, rađa čudne ideje, pa ova večita novogodišnja žurka uskoro počinje da ostavlja posledice. Kao u Skarfejsu, stvarno pomislite da je svet samo vaš. Verovatno poverujete da ste upravo vi najbolji i najjači na svetu, mislim van vaše vile, i poželite da uređujete realnost. Za razliku od Zemunaca ili Šarića, kamere ne služe za osmatranje i obezbeđenje, već kao deo tv-produkcije, što je genijalna inverzija koja nam omogućava da shvatimo kako žive bogati u ovoj zemlji. Fascinaciju luksuzom pokazuje i najava rijaliti programa na Pinku koji će se zvati „Dvor„. Tu će se VIP likovi boriti u spletkama, ali bez obzira na rejtinge, treba priznati ko je prvi gledaocima omogućio da provire u svakodnevicu ovdašnjih tajkuna, lovatora i njihovih lepših polovina u „Parovima“. Pitam se samo kako će ovoliki luksuz uticati na depresivni pesimizam ovdašnjeg tv-auditorijuma.

Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Film „Saučesnici“ čiji je producent Lazar Ristovski, razgolićuje koruptivni sistem u kome živimo. Da li je Ristovski odlučio da „pumpa“?

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve