img
Beograd, 12°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjige

FAK, drugi talas

14. mart 2002, 13:02 Teofil Pančić
Copied

Nenad Rizvanović: Trg Lava Mirskog (Hena Com, Zagreb, 2001); Rujana Jeger: Darkroom (Moderna vremena, Zagreb, 2001)

Ono neobično i plodotvorno vrenje koje je obeležilo pojavu i suvereno etabliranje niza talentovanih partibrejkera u hrvatskoj prozi tokom druge polovine devedesetih – a sa, nažalost, isuviše stvarnosnim korenima u odvratnim realijama prve polovine iste decenije, ne samo u Hrvatskoj – tako je temeljito prodrmalo odavno utvrđeni red stvari (tj., jedva snošljivu koegzistenciju dveju dominantnih grupa irelevantnih gnjavatora: estetizantskih „eskapista“ koji su gadljivo „razarali“ pripovedačku Formu pre nego što bi se udostojili da dokažu da su njome uopšte ovladali, i špriceraški plačevnih nacionalrealista, s njihovim mitomanskim i istorijsko-feljtonističkim domoljubnim tiradama) da se čini kako nakon komandoskog desanta vodećih FAK-ovaca – koji, gle čuda, imaju čak i čitaoce! – da tamošnji književni Olimp više nikada ništa neće biti isto. Ah, sveti optimizam… Ipak, FAKat je da se u Hrvatskoj i dalje nešto dešava, i da jednom solidno i na zdravim načelima zasnovana dobra škola neminovno proizvodi nove i nove „đake“ koje, pak, ne povezuje nikakav poetički ili svetonazorno-politički kolektivizam i uniformnost, nego samo teško odredive zajedničke senzibilitetske značajke, te artikulisana želja da se piše proza koja će uistinu biti namenjena čitanju, što nikako ne znači nužno da će biti populistička i(li) sačinjena po nekim instant-merilima i receptima za Bestseler. Nekolike nove knjige koje su subverzivno probile Granicu i dospele na moj sto dobar su primer kako FAK-ovski senzibilitet nije jednosezonska atrakcija, nego samo ospoljenje duha vremena. Ovog puta ćemo ovlašno razmotriti dva slučaja.

Slučaj prvi: Jó éjszakat, Eszék!

Nenad Rizvanović, Osječanin iz Zagreba, jedan od najznačajnijih kritičara iz naraštaja književno stasalog tokom devedesetih, idejni je tvorac začetnik FAK-a, i jedan od njegovih neizbežnih dobrih duhova; njegova zbirka pripovedaka Trg Lava Mirskog pokušaj je jednog prononsiranog znalca kritičkog pisma da se dokaže i u novom, suštinski drugačijem registru, u pripovedačkoj formi koja mnogo duguje upravo nekim od FAK-ovskih „standarda“, poput čvrste ukorenjenosti u ground–level Invazije (predRATNE, RATNE, postRATNE) Svarnosti devedesetih, ili (pre)napučenosti iskaza svakovrsnim popkulturnim referencama koje imaju biti svojevrsni samodefinišući i samolegitimacijski iskaz (junakov ili piščev, sad svejedno). Dvanaest je proznih celina u ovoj tanušnoj i nepretencioznoj knjižici prilično neujednačenog kvaliteta, pri čemu – paradoksalno i obeshrabrujuće – možda upravo one bolje priče pate od sindroma već viđenog, ispisane u, najpribližnije, jergovićevskom lirskom ključu; čini se, dakle, da treba sačekati drugu knjigu ne bi li se videlo da li je Rizvanović (trajnije) na svom terenu u „fikcijskoj“ prozi ili mu je bolje da se striktno drži kritičarsko-esejističkog factiona u kojem mu sasvim dobro ide… Sve ovo ama baš nikako ne znači da je Trg Lava Mirskog bez vrednosti i nedostojan čitateljske pažnje: koliko je zamarajući kada se prepusti („tipično kritičarskom“, zar ne?) cinculiranju i poigravanju s opštim mestima pop kulture, toliko je pripovedač Rizvanović zanimljiv i drag kada se drži temeljnog koncepta knjige: „Trg Lava Mirskog“ može se, naime, ponajpre čitati kao lirska i ironijska, retrospektivna i „panoramska“ posveta Osijeku i njegovim Tihim Urbanim Junacima sa (prividne?) margine, onom zavazda izgubljenom Atlantis – Osijeku jednog dalekog detinjstva, Osijeku iz vremena one mirnodopske, ravničarske Nirvane, kada bi na pusta i vrela nedeljna popodneva polegla svegutajuća, depresivno-dokoličarska Panonska Prašinčina, dok se u Gradskom vrtu igra ekstremno uzbudljivi derbi Osijek-Sloboda (0:0, po mogućstvu), a na Radio Osijeku se spremaju poslednje vesti za taj dan, one na mađarskom… I takođe posveta onom ratnom Osijeku, okovanom granatama spolja, a teskobom i strahom iznutra (u tom je smislu odlični „Esmarh“ Vladimira Jokanovića idealan recepcijski parnjak ovoj knjizi!) i njegovim neželjenim junacima, osuđenim ako ne na smrt, onda na marginalnost, gubitništvo i PTSP, ili pak na izgnanstvo, bilo u Veliki Svet, bilo na „drugu stranu“ jednog suludog Fronta. U tim se krokijima nalazi ono vredno i dobro u ovoj knjizi, u tom gorkom, deziluzioniranom hommageu jednoj Panonskoj Varoši na vetrometini Istorije, a o tome i mi Panonci sa „ove strane“ sve znamo, i ta nam je uzvišena tromost tako bliska, tako Naša… I zato, Jó éjszakat, Eszék, wherever you are!

Slučaj drugi: Shopping & fucking

Rujanu Jeger je beogradska publika mogla da čuje (i vidi!) na prošlojesenjem FAK-u u CZKD-u. Njena prva knjiga, sasvim-uslovno-roman Darkroom, strukturirana je kao mozaik sastavljen od niza proznih fragmenata, krhotina i opiljaka (gelera?), kroz koje se – s mukom – probija i pomalja glavna junakinja Morana razmaženo i blazirano koliko i osetljivo i lucidno Dete (zagrebačkih) Osamdesetih koje je pobeglo sve do Bavarske da ne gleda sveopšti rasap devedesetih, njen uvek pouzdani i postojani muž (šta li na ovu drečeću idealizaciju zaštitničkog mužjaka kaže spisateljičina majka Slavenka Drakulić?!), te Moranin najbolji prijatelj Kristijan, promiskuitetni gay koji je imao svoje razloge da pobegne od nepodnošljivo visoke koncentracije „muškaračke kulture“ na poletno revarvarizovanom Balkanu… Njih je troje, kao i njihovi prijatelji, profilisano kao nekakva (samo)izgnanička micro–community locirana u Minhenu devedesetih. Otuda je Rujanin Darkroom, prirodno, organizovan kao „nelinearna“ nakupina shopping & fucking anegdota, koja se na okupu drži manje-više samo zato što ih povezuju zajednički glavni likovi, ili tek to što na ovaj ili onaj način korespondiraju sa samom Moranom i njenim stanjima, uspomenama, „poslovima, sumnjama, snovima“; inače, moglo bi i sasvim drugačije… No, iz ove anegdotalne „proizvoljnosti“ i samosvesnog spisateljičinog nehaja prema „prirodnom narativnom toku“ ne proizilazi ništa što bi Darkroomu bila nekakva imanentna zamerka iliti ma(ha)na. Naprotiv, iako vidno neiskusna spisateljica bez vidljivih aspiracija, pa i afiniteta prema nominalno i kanonizovano „visokom“ književnom iskazu bilo koje vrste, Jegerova uspeva da rastresitu „sirovinsku bazu“ Darkrooma organizuje u mestimično vrlo upečatljivu priču o jednom kulturnom, generacijskom, ličnom, društvenom… Padu U Istoriju, onom koji je dekadentno-apolitičnu decu Novog Vala prizemljio pravo u blato – ono panonsko, rizvanovićevsko – ili u asfalt Izgnanstva. Ne skrivajući duboko autobiografsku utemeljenost knjige („u celini“ i „u detaljima“), Rujana Jeger u Darkroomu demonstrira izraziti smisao za osobeni melanholični, posthedonistički galgenhumor, razigrano, biofilno umeće poniranja u svet Bližnjih, kao i u sopstvene uspomene, i samozatajno i samoironično prigušenu, a ipak sveprisutnu Osećajnost jednog ranjenog naraštaja, onog kojeg su onomad učili kako živi, presrećan i privilegovan, u Vremenu Nakon Istorije. Kad ono – međutim! Svi se na parove razbrojaše – ko u rov, ko u Minhen! Pa deder ti sad reci da život nije Darkroom!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure